Neymarov odlazak iz Barcelone neupitno je žestoko zatresao temelje Nou Campa i predsjednik Bartomeu zatražio je hitno reakciju ljudi zaduženih za struku, svjestan da odlazak takvog igrača mogao ostaviti duboke posljedice u svlačionici. Dio španjolskih medija tih je dana značajno naglašavao Barceloninu zbunjenost i nespremnost na tržišnu utakmicu u novim okolnostima. Klub je tjednima nemoćno stajao na mjestu uzaludno tražeći igrače koji će pokriti Neymarovu klasu i važnost za momčad. Mbappe im je pobjegao u PSG, Liverpool nije pustio Coutinha, a Dortmund ih je natjerao da za Dembelea daju mnogo veći novac od onoga koji je bio planiran. Međutim, više nisu imali izbora.
Mreža po svijetu
Bartomeu je krivca za Barceloninu lošu utakmicu u prijelaznom roku pronašao u Robertu Fernandezu, čovjeku koji je bio zadužen za sportsku politiku kluba. Fernandez je, doduše, ostao u klubu, ali ključnu ulogu po pitanju sportske politike preuzeo je Josep Segura. I tu dolazimo do najvažnijeg trenutka za povratak Gorana Vučevića u Barcelonu. Segura ga poznaje godinama, očito ima visoko mišljenje o njegovim kvalitetama, kao i maksimalno povjerenje u radne sposobnosti i odanost klubu.
- Segura me prije nekog vremena nazvao, našli smo se, ispričao mi je svoje viđenje Barcelone, prezentirao određeni model rekonstrukcije koju je napravio i ponudio mi mjesto skaute prve momčadi zaduženog za praćenje stranih igrača, odnosno onih koji ne igraju u Primeri - kazuje Goran Vučević, koji je u četvrtak i službeno preuzeo novu funkciju.
Veliko je to priznanje za vaš rad, ali znamo da je Španjolska puna velikih imena koji su ostali u nogometu, da bi mnogi bivši igrači Barcelone željeli dobiti vašu ulogu. Što je vas izdvojilo da budete ispred njih?
- Znate da sam bio igrač Barcelone u vrijeme dok je trener bio Johan Cruyff, koji me i doveo u klub. Dakle, Cruyff je u to vrijeme postavljao temelje kluba i momčadi, postulate koji i danas vrijede i koji izdvajaju Barcelonu od svih klubova u svijetu. Kao igrač, nažalost, nisam imao puno prilika sudjelovati na terenu, ali imao sam privilegij iz prvih redova pratiti Cruyffov rad, možemo reći da sam usvojio mnoge njegove tajne i da je taj stil rada postao moja životna nogometna filozofija. Uglavnom, Segura je sve to znao, dobro je proučio i moj rad u Hajduku u kojem sam bio i trener i šef škole i sportski direktor, tako da mi je sve to pomoglo da dođem tu gdje sam sada.
Znamo da nam nećete otkriti detalje vašeg posla, to ide u sferu poslovne tajne, ali smijemo li znati hoćete li pratiti igrače po svom ukusu ili ćete imati popis onih koji su zanimljivi klubu?
- Barcelona ima razvijenu skautsku mrežu po svijetu, ima svoje programe na osnovi kojih ti ljudi rade, a onda i ciljeve na temelju kojih se dolazi do igrača koje se vidi kao najviše prioritete za dovođenje, te onih koji bi to eventualno tek mogli postati. Moj će zadatak biti pratiti prije svega takve igrače, iako je jasno da će se tu uvijek pojavljivati i brojni neotkriveni talenti koje ću svakako popratiti.
Slično kao u moje doba
Dakle, ajmo reći da ćete pomno pratiti nekakvog Dembelea prije nego što Barca krene u pregovore za njegov transfer?
- Dembeleove kvalitete na terenu su više-manje svima vidljive, ali postoji još cijela niska detalja koji su važni za dovođenje igrača u klub. Moj će zadatak biti saznati što je moguće više tih detalja kako bih prije pregovora kompletno zaokružio sliku oko svakog igrača.
Zvuči jako zanimljivo, očito ćete se naputovati po svijetu. A gdje ćete živjeti?
- U Barceloni, jer posao je previše odgovoran da bih imao odredište izvan kluba. Naravno da ću često biti na putu, ali sigurno me čekaju i brojni razgovori nakon povratka s tih putovanja.
Već ste nekoliko dana u klubu, koliko se Barcelona promijenila u tih 20 godina koliko vas nije bilo?
- Osim tehnološkog napretka, kao i napretka po pitanju svih mogućih sadržaja - jer klub, naravno, ide u korak s vremenom - rekao bih da nije velika razlika između one Barcelone i ove danas. I to je, po meni, ključni razlog Barcelonina uspjeha. Cruyff je postavio filozofiju koja je i danas jednako čvrsta, Barcelona uvijek zna svoje ciljeve, modele ponašanja, načine na koji se dolazi do uspjeha i zato nema velikih promjena u klubu. Važno je samo da su ljudi maksimalno motivirani i posvećeni poslu.
Škola jako važna
Kada je Cruyff postavljao klub, nije li omladinski pogon bio središte pogleda na Barceloninu budućnost? A dojam je kako je Barca ipak svoju sjajnu La Masiju stavila u drugi plan?
- To nikako ne stoji, škola je i dalje apsolutni prioritet i u ovih nekoliko dana u to sam se čvrsto uvjerio. Međutim, nogomet je u međuvremenu postao nevjerojatan biznis i da bi ostao u vrhu moraš se prilagoditi novim zahtjevima, a to znači da na svim pozicijama moraš biti popunjen igračima najviše svjetske klase plus što ih moraš imati nekoliko koji su baš sam svjetski vrh. U takvim okolnostima teško je mlade igrače odmah gurati u vatru, jer trebat će im vremena da stasaju, ali Barcelona i danas u momčadi ima cijelu nisku igrača koji su odgojeni u La Masiji. Vjerujte da će tako biti i sljedećih godina.
A smijemo li znati kakav ćete tip igrača tražiti za Barcelonu?
- Dok je ovdje trener bio Van Gaal, jednom me prigodom, kao tadašnjeg skauta, pitao koje su mi odlike igrača najvažnije. I počeo sam mu nabrajati: tehnika, smisao za suradnju, eksplozivnost, brzina, igra s obje noge... A on me pogledao sa smiješkom i uzvratio: “Najvažnija je glava!” Moram priznati da je to ostalo duboko u meni i da kod odabira igrača jako pazim na pitanje glave. U Barceloni se igrač mora priviknuti na standarde koje postavlja klub, to je tajna našeg uspjeha i to se ne smije narušiti. Zato je važno pronaći igrače koji to mogu podnijeti i prihvatiti, a postoje mnogi vrhunski igrački koji to nisu u stanju.
Ivan Rakitić je bio u stanju?
- Apsolutno, a u to nikada nisam ni sumnjao. Kada su me iz Barcelone nazvali i pitali za Rakitića, odmah sam bio za njegovo dovođenje. Rakitić je prošao Basel, Schalke i Sevillu i svugdje je igrao, što je bilo posebno važno, a najbolje je igrao u Sevilli. U njegovoj igri jasno se vidjelo da neće biti problema s prilagodbom i to se pokazalo jer je praktički od prvog dana postao čvrsti dio momčadi.
Neymarov odlazak
Barceloni ste u nekoliko navrata nudili i Luku Modrića?
- Istina je, nudio sam ga. I teško mi je gledati koliko blista u Real Madridu. Nudio sam i Pjacu i Kovačića i Perišića. Jako bih volio da su oni u Barceloni, ne zato što su Hrvati, nego zato što imaju klasu. A imaju i glavu da se prilagode onome što Barcelona treba.
Kako gledate na današnju momčad Barcelone, prošla je sezona bila skromna za vaše standarde, hoće li ova biti bolja?
- Odlaskom Neymara ostala je određena praznina u momčadi, bila je to teška situacija. Međutim, Valverde je napravio sjajan posao. U svlačionici ima izvanrednu atmosferu, ima maksimalno motiviranog Messija, Valverde je pronašao način da momčadi ubrizga nešto svoje trenersko, ali da pritom ne naruši Barcelonin stil igre. To je po meni bilo presudno, jer svaki klub upada u određene krize nakon nekih sjajmnih razdoblja. Događalo se to i Barceloni, ali uvijek se brzo vraćala, jača nego ikada prije. Ne sumnjam da će tako ostati i u budućnosti.
Bez Hajduka nikada ne bih bio u Barceloni
Premda je iz Hajduka otišao jako razočaran, Vučevićeva ljubav prema klubu s Poljuda uvijek jako sjaji.
- NIkada neću moći dovoljni zahvaliti i vratiti Hajduku za sve što mi je dao u karijeri. Tu sam postao igrač, a tu sam dobio priliku raditi kao trener, sportski direktor i šef škole. Da nije toga bilo, nikada ne bih imao prilike raditi u Barceloni.
Na što ste najponosniji kada pogledate svoje zadnje godine na Poljudu?
- Na svu našu djecu koja su postala igrači. Ima ih jako puno, a bilo bi ih i više da smo imali pravu podlogu za rad. Ponosan sam i na sve što smo Marin Brbić i ja zajedno napravili, uz veliku podršku ljudi iz Nadzornog odbora predvođenih sjajnim čovjekom, doktorom Paladinom, Ljubom Pavasovićem, Brankom Ramljak, Denisom Kosorom... Tommyjevu ulogu i ljubav prema klubu već sam naglasio.
Možemo sada malo i o Hajduku. Vaš rad na Poljudu pomogao vam je da se vratite u Barcelonu, ali s Poljuda ste otišli pognute glave, nezadovoljni s onim što se tamo dogodilo?
- Za priču o Hajduku treba se vratiti na početak. Marin Brbić i ja dobili smo od Nadzornog odbora zadaću podići klub i postaviti novi način rada i poslovanja, a sve to s teškim utegom na leđima, jer dugovi su bili ogromni, a novca nije bilo. No, i pored toga napravili smo niz jako dobrih stvari i stvorili preduvjete za stabilizaciju, te organizacijski i rezultatski iskorak. Okolnosti u kojima smo radili bile su bitno drugačije nego što su danas, iziskivale su od nas puno žrtve, rada i strpljenja, a poglavito financijske discipline. I u trenutku kada smo puno toga podigli na noge, kada smo napravili plan i program rada s kojim je Hajduk trebao napraviti veliki iskorak dogodila se Brbićeva smjena i moj odlazak.
Stvorili preduvjete
I danas zvučite kao da vam je jako krivo zbog toga?
- Nadzorni odbor, koji i danas dobrim dijelom sjedi na Poljudu, odobrio je naš plan i program rada. Stvorili smo preduvjete za ozbiljnu priču, financije su bile daleko manji uteg, moglo se krenuti i prave investicije. Tu je bio Tommy koji je bio spreman ući s velikom financijskom injekcijom. Nakon našeg krvavog rada došli smo do sasvim dobre situacije, a onda je netko odlučio sve to srušiti i došli su novi ljudi praktički na gotovo, a naš plan i program rada bačen je u ladicu od istih ljudi koji su ga bili verificirali.
Novi ljudi kažu da nisu došli baš na gotovo. Dapače...?
- Ne želim bilo koga prozivati, ali dočekala ih je sasvim dobra financisjak situacija, te nekoliko igrača u momčadi koj isu već bili pripremljeni za unosne trasfere koji su se i dogodili. Škola je bila posložena, radila je jako dobro, u tim uvjetima čak i odlično, a klub je bio postavljen u gotovo svim segmentima, od poslovanja, organizacije do marketinga koj ije bio fantastičan. Čitam da kažu kako projekt kampa njihov, što nije istina. Pitanje kampa smo mi postavili kao prioritet i da nismo morali otići njegova bi realizacija već krenula. Smeta me kada se netko ponaša kao da prije njega nije ništa postojalo, ili nije ništa valjalo, a došao si praktički na gotovo.
Kako vidite današnji Hajduk?
- U momčadi su napravljeni određeni pomaci kada pričamo o njezinoj kvaliteti. Međutim, koliko stoji ta momčad i kakve rezultate postiže? Branco kaže da je 30 posto skuplja od naše, što nije istina, jer je daleko skuplja od one koju su zatekli. A rezultati su tu negdje. Mi smo imali momčad u kojoj je 65 posto igrača bilo iz naše škole, ili domaćih klinaca koje smo doveli kako bi ih odgojili za potrebe Hajduka. U našem planu tako je trebalo biti i dalje, jer to je dugoročno jedino što Hajduku može donijeti dobro. Mi smo dovodili klince za pet tisuća kuna mjesečno, a pogledajte kakvi se igrači dovode sada? A moram ponoviti, za potpuno isti rezultat.
Aktualni čelnici nisu bili nimalo zadovoljni radom škole koju naglašavate, tamo su uslijedile ogromne promjene?
- Srđan Andrić bio je toliko osporavan, a odgovorno tvrdim da je radio jako dobar posao, da je doista dao sebe za Hajduk. Danas imamo šefa škole bez licence, zar to nije apsurdno? Naših je 11 selekcija radilo na jednom terenu cijelu godinu - bolje nije moglo jer nismo imali novca - ali smo i pored toga iz pogona dobili Pašalića, Vlašića, Caktaša, Šimića, Balića, Eleza, Radševića, Livaju, Andrijaševića, Bradarića... A koliko ih još nisam nabrojao? Uz svu činjenicu da nismo mogli parirati Dinamu koji je novcem dovodio koga je god želio. Pričati da ta škola nije davala rezultate doista je neumjesno.
Hajdukov PR radi fantastično, za ostalo nisam siguran
Kud plovi današnji Hajduk?
- Ne znam, jer nije mi jasno što je sportski cilj i kakva je strategija. Moraš postaviti plan i držati ga se barem pet godina da bi on dao nekakve rezultate. Pa i Rijeci je trebalo gotovo pet godina uz daleko veće novce i bolju situaciju. Mi smo bili okrenuti školi i dovodili isključivo mlade i perspektivne igrače za malene novce. Toma Bašić i Juranović su igrali za pet tisuća kuna, obojica su dogurali do mlade reprezentacije i na obojici će Hajduk zaraditi odličan novac. To je bio naš model, jedini mogući model. Kada smo htjeli zadržati Caktaša i Bradarića, ponudili smo im značajno veći novac, ali oni nisu htjeli ostati. To je jedina istina i to pokazuje u kakvim smo uvjetima radili. I opet imali odlične rezultate. A današnji Hajduk? PR radi fantastično, sve drugo je dosta nejasno.
Navijači ipak čvrsto stoje iza današnjih čelnika, a vi i Brbić niste ni izbliza imali takvu podršku?
- Za mene uvijek postoje ista pravila. Prvi je klub, pa igrač, a onda navijač.
Ne može navijač biti ispred svega, jer navijač je taj koji mora živjeti s klubom. Hajdukovi su navijači veliko blago, najveći mogući ponos, ali klub je uvijek iznad svih. I navijača i igrača. Zato kažem, Hajduk danas ima fantastičan PR, puštaju se priče koje zvuče super, ali rezultati to ne prate, posebno ne kad pogledate koliki je budžet kluba.