Ne sluti na dobro! G. Fikus se prvi put za svojih bezbrojnih mandata u Dinamu, okuražio i lupio šakom po stolu: “Naši igrači su tjelesno nespremni, a ta nespremnost je rezultat slabih treninga...” Naravno, doživotni, ali neinformirani predsjednik je ciljao na glavnog trenera, ali je promašio metu i zabio strelicu u glavnog krivca, Dinamovog kondicijskog trenera Tamaru Despot, fitness maga za Ples sa zvijezdama i instruktoricu za latino-američke plesove, Vlakovo kukavičje jaje, čije su “baila baila” metode dovele Dinamo do poražavajućeg podatka da najmanje trče u Ligi prvaka. A vjerojatno i znaju manje nogometa od svih sudionika, što su potvrdili i u Lyonu.
Kaže Dinamovo kućno glasilo da Cico Kranjčar stoji na rubu litice i svi mu sugeriraju: “Skoči, baci se, presudi sam sebi...” Ne datira ta namjera od jučer, već dugo mu podmeću noge i žele ga se riješiti, jer nije ispunio očekivanja, koja se ne odnose ni na naslov hrvatskog prvaka, ni na plasman u Ligu prvaka, ni na pobjede nad Hajdukom, Osijekom ili Rijekom. No, o tome ćemo kasnije. Dakle, najniži od svih Dinamovih predsjednika se izvikao na svog trenera i apelira na “skromnost”. Nije rekao da su skromnost i ponižavajuća poniznost rezultat politike, kojoj je on na čelu, a koja se zove “take money and run”, i koja se svela na slogan: “Mi ćemo se truditi zabiti barem jedan gol u Ligi prvaka!”
Ne akceptira predsjednik da njegov trener nije izgubio više utakmica od Jose Mourinha, ali će mu nabiti na nos remis protiv Slaven Belupa, poraz protiv Osijeka i Lyona. I prijeti. U Rijeci ne smije izgubiti, protiv Juventusa se ne smije osramotiti, Hajduk mora pobijediti. Iako bih se kladio da će i Lokomotiva, s kojom u međuvremenu igra, ovaj put “poginuti” protiv ruke koja ju hrani...
Cico Kranjčar je od prvog dana neželjeno dijete. Od prvog dana je sporedni lik u Dinamovom teatru, kao odani član pobjedničke političke stranke, trebao je približiti gazdu stožeru, ali je stigla diskretna opomena s Trga žrtava - ne miješajte se u našu kampanju. Toga časa je Cico Kranjčar postao suvišan, ali, njegov trenerski talent se održavao na površini pobjedama bez logike. I sada, kada su ga skinuli do gole kože i poslali ga da se gol prošeće Ilicom, stavljaju mu nož pod grlo. Ili ćeš pobijediti u Rijeci, ili si pokojni! A pokojnik je, zapravo, odavno...
Cico Kranjčar ne može dosegnuti rezultat Krune Jurčića, koji je 2011. godine izgubio u Zagrebu od madridskog Reala samo 0-1. Uoči utakmice stoljeća i sudara s Mourinhom na vrhuncu slave, Jurčiću su nudili formulu - prekriži se i moli. Ništa čudno, jer, igračima Dinama uoči utakmice s madridistima, od rezultata je bilo važnije s kim će promijeniti dres. Cicu Kranjčara je tih dana smijenio Dejan Savićević s pozicije izbornika crnogorske reprezentacije “zbog dvije čaše previše”. I sad barataju s istom vrstom bešteka...
Godinu dana kasnije Ante Čačić je startao u Maksimiru protiv Porta, u doba najžešćeg navijačkog bojkota, utakmica je igrana pred 4683 gledatelja. Nikad jadniji ambijent. Cico Kranjčar se oglasio i uoči te utakmice i savjetovao Čačića: “Ante, parkiraj autobus u šesnaestercu, Dinamo se ne smije osramotiti. Ako se parkiranog autobusa ne srami Mourinho i stavlja Samuela Eto’a na beka, ni ti se nemaš sramit kaj...”
2015. godine, Zoran Mamić je postigao najveću pobjedu u svih šest Liga prvaka, u Maksimiru je pao Arsenal (2-1). Arsene Wenger je pao na koljena pred fanatizmom, mudrošću, htijenjem i savjetima Slavena Bilića. Tako je klub, poznat samo po prvoklasnoj akademiji za mlade igrače i najtalentiranijim nogometnim mešetarom u Europi, dobio i obris ozbiljnog kluba. Na žalost, nije dugo trajalo...
Cico Kranjčar danas visi na tankoj končanoj niti i jedino ga može spasiti - publika! Navijači, koji će se 27. rujna vratiti na Maksimir, trebali bi pokazati snagu i održati na životu purgera Kranjčara, Dinamovu maskotu i autora tolikih Dinamovih velikih rezultata, spasiti ga od smrtne presude. Smije li uprava ignorirati njihov glas? Neće se usuditi, ionako već dugo hodaju po oštrici noža. Samo Zagreb može spasiti svoju nogometnu ikonu, jer, siguran sam da igrači neće “poginuti” za trenera. Ne treba to očekivati od legionara Sigalija, Machada, Hodžića, Soudanija, Fernandesa, Matela i Stojanovića, oni će poginuti samo za svoje godišnje premije. Uostalom, kao i Pivarić, Schildenfeld, Antolić...