Trener hita hrvatskog prvenstva Osijeka Zoran Zekić dao je veliki ntervju za Sportske novosti u kojem se, između ostaloga, osvrnuo na aktualnosti i događanja u klubu.
Rijeka je vodeća na tablici Prve HNL, ona po svemu radi jako dobro. Naravno, trener Matjaž Kek ima za to velike zasluge. Što mlad trener od njega može naučiti, što biste vi osobno uzeli od Keka.
- Od svakog se može naučiti ponešto. Iskoristiti ono što se zapazi da donosi uspjeh. Dobro je što Matjaž Kek ima kontinuitet u radu, višegodišnji. Osobno mi se sviđa njegova disciplina u radu i igri, ona njegova prepoznatljivost od koje ne odstupa.
Možete li vi postati Osijekov Kek, dugim trajanjem i stvaranjem momčadi i igre u miru bez pritisaka bilo koje vrste?
- Nadam se da mogu. Tek sam godinu dana ovdje. Mislim ostati dugo, ako treba i dvadeset godina. No, znate kako je to kod nas trenera, sve je u uskoj svezi s rezultatima. Sada uživam puno povjerenje i apsolutnu samostalnost u radu. Usko surađujem i vrlo kvalitetan odnos imam sa sportskim direktorom Alenom Petrovićem, dakako i predsjednikom kluba Ivanom Meštrovićem. S moje strane nema razloga da tako i ne ostane jer i inače sam mišljenja da je to osnovni preduvjet željenoj kvaliteti rada.
----------------------------------------------
Uvijek su strijelci bili na cijeni, ali kao da ih je sve manje i manje. Eto, u posljednje vrijeme u Prvoj HNL neko vrijeme su već najbolji strijelci stranci. Iza Mandžukića, Kalinića i Kramarića mogla bi u reprezentaciji nastati praznina.
- Pojavit će se netko, uvijek se pojavi, nema za to straha.
Ali nije s napadačima jednostavno. I nikad riješeno - rađaju li se doista ili ih se može stvoriti?
- Da se kao takvi rađaju, to je sigurno. U njihovu se slučaju uvijek radi o nečem posebnom, nečem što imaju od rođenja, od roditelja, radi se o genetici, o nečemu što im je Bog dao, ali da svakom od njih dobro dođe i obrada u klubu to je sigurno. U biti siguran sam da jedno bez drugog ne ide. Samo, moram reći, uvijek je puno teže naći golgetera. Inače, mišljenja sam da je kod nas problem za sve jednak, i za napadače i za igrače na drugim pozicijama. Velika je fluktuacija, u posljednjih deset godina je silno puno odlazaka, a i naši su najbolji klubovi pod svoju kapu uzeli prevelik broj igrača. Tko zna koliko, u Dinamu ih ima pedeset ili šezdeset, i Rijeka ih ima puno, ne mogu se svi naigrati ni dokazati, nije to dobro.
----------------------------------------------
Dosta vaših kolega radi u lošim uvjetima, govore da ima u kadru igrače koji su grozno slabo plaćeni, nedostojno profesionalaca. Može li se i kako raditi u takvim okolnostima?
- Može, ali teško. Imamo i mi u Osijeku itekakva iskustva s tim. Bilo je tada patnje, recimo, kako izaći pred igrače bilo što im reći, tražiti od njih, zavaravati ih pričom kako će plaća, jedna od brojnih na koje čekaju, doći za dan ili dva, a unaprijed znati da neće biti tako. Igračima su jedina primanja ono što zarade od nogometa, a kako mogu dati sve od sebe, misliti samo na utakmicu, treninge prije nje, a biti opterećeni brigama o vlastitoj egzistenciji, čime platiti režije, kupiti kruh… Ako su profesionalci, onda moraju imati, dobiti i sve što im pripada, uredno, na vrijeme. Nezadovoljni i nesretni igrači su klip u kotače radu trenera i uvijek u takvim okolnostima nerealnim zahtjevima i ambicijama koji se pred njih postavljaju.