Domagoju Antoliću sigurno nije lako. Dok se suigrači znoje i muče na travnjaku, primaju kritike zbog negativnih rekorda u Ligi prvaka i teško love Rijeku, on se oporavlja od ozljede. Istina, sve je bolje, počeo je trenirati s momčadi, možda ga još i do kraja polusezone vidimo na travnjaku.
- Koljeno dobro reagira, nema poteškoća. Eto, spremam se i to je to, nema kod mene ništa drugo novoga. Hoću li možda zaigrati u Splitu, u derbiju, ne znam još. Ima dotada tjedan dana, ako koljeno stvarno bude dobro reagiralo, zašto ne? - optimističan je i uvijek pristupačan Dinamov kapetan kojega je ozljeda zaustavila upravo kad je forma rasla, kad je pod ravnanjem Ivajla Peteva odigrao odličan derbi s Hajdukom, na poziciji polušpice. Onda je došao dvoboj sa Sevillom u kojemu se i ozlijedio.
Škola mladim dečkima
- Istina, forma je bila u usponu, baš sam bio zadovoljan svojim igrama i došla je ta ozljeda. No, već sam nekako navikao na ozljede, imao sam ih dosta tijekom karijere. Ne preostaje mi drugo nego se spremati za nastavak sezone i nadati se da ću biti na tragu onoga što sam započeo prije ozljede.
Još je jedna Liga prvaka iza Dinama, opet negativni rekordi i dojam da se ipak moglo napraviti više?
- Sigurno ne možemo biti zadovoljni nastupom, nismo zabili gol, nismo uzeli bod. Žao mi je, pogotovo jer smo prošle godine dobro izgledali, bili konkurentni svima. Ali, eto, igrali smo pomlađeni ove sezone i nadam se da je to škola ovim mladim dečkima.
Što reći na kritike, koje u nekom dijelu i prelaze mjeru, kao da je Dinamo ostao bez boda i gola na nekom školskom turniru, a ne u najjačem nogometnom natjecanju na svijetu?
- Na kraju, ipak, Liga prvaka je Liga prvaka, posebno natjecanje. Neki znaju izgubiti i po 6:0, čak i veći klubovi od Dinama, nije to ništa čudno. No, razumijem da su ljudi naviknuli da Dinamo kontinuirano igra dobro, pogotovo kako je lani igrao u Ligi prvaka, i da su stoga dosta kritični prema nama. Dobro, možda nismo zaslužili baš takve kritike, ali svjesni smo da to nije bilo dobro odrađeno, da smo mogli i trebali puno bolje. Možda su sramota ili katastrofa donekle preteške riječi, ali kritike su ipak zaslužene, ne bježimo od toga da smo igrali ispod očekivanja.
Iskreno, nema što. A dok on izbiva, suigrači i dalje imaju tih minus šest iza Rijeke, nikako da razlika padne i da Modra “lovica” počne davati rezultate. Rijeka je preživjela i Maksimir, sad je nije lako uhvatiti.
- Nadali smo se da ćemo im se približiti na tri boda, to bi bio pravi posao. Tada bi bio veći pritisak na Rijeci. Ovako je ostalo minus šest, oni su možda opušteniji i lakše im je igrati, ali mi vjerujemo da možemo smanjiti taj zaostatak. Mislim da i dalje sve ovisi o nama, ako budemo pobjeđivali u seriji kao što smo prije, vjerujem da ćemo se na kraju radovati.
Ipak, prvo treba preživjeti Poljud. Dobro, prije toga na meniju je Lokomotiva, ali tu ipak ne bi smjelo biti stresova. Kako momčad sad diše, razgovaraju li međusobno o situaciji, je li on kao kapetan dao poneki savjet?
- Naravno, puno razgovaramo i svi smo svjesni u kakvoj smo situaciji. Moram priznati da su svi suigrači motivirani već i za utakmicu s Lokomotivom jer znamo da nas samo pobjede ostavljaju u utrci za naslovom. Moramo izbaciti iz glave Ligu prvaka, to je sad prošlost, nema smisla vraćati se na te utakmice. Jedino je bitno koncentrirati se na ove dvije utakmice koje su nam ostale, uzeti svih šest bodova i onda se na zimu pripremiti za lov na Rijeku.
Kakve su njegove ambicije u ostatku sezone, što očekuje od povratka na travnjak?
- Sad sam usredotočen na to da se maksimalno dobro spremim, motiva ionako neće nedostajati. Očekujem od samoga sebe povratak u veliku formu, a od svih nas velike stvari. I prije svega, dakako, naslov prvaka.
Inače, razgovarali smo s kapetanom na predstavljanju kalendara za 2017, na kojemu dominira generacija 1967. Vidjelo se da je zadivljen tim “mladićima”, naklonio im se još jednom.
- Ostavili su dubok trag u klubu, postigli sjajne rezultate, osvojili Kup velesajamskih gradova i apsolutno zaslužuju da ih se klub ovako sjeti. Kažem, neki su od tih ljudi dio i moje karijere, trenirali su me, od svakoga sam ponešto naučio.
Dugo na okupu
U svom je govoru Zlatko Škorić podvukao da je velika snaga te momčadi bila povezanost, zajedništvo, vezala su ih i kumstva i velika prijateljstva, bili su prava klapa. Kakvo je stanje u aktualnoj momčadi?
- Ha, mi ne možemo biti vezani kao oni, ipak ovdje ima igrača sa svih strana svijeta. Što, naravno, ništa ne znači, ali puno je lakše kad su svi domaći. No tako je to svuda u današnjem nogometu, praktički je nemoguće da ijedna momčad bude klapa kao što su momčadi nekad bile. Ali svejedno mislim da smo dobra klapa, neki su od nas već dosta dugo na okupu, uostalom, pokazivali smo to i na terenu. Pobjeđivali smo, okretali izgubljene utakmice, po tome se vidi da dobro funkcioniramo. Nismo kao dečki iz ‘67, ali smo dobra klapa, ne sumnjajte - zaključio je Antolić.