Dinamo nije pošteno zapucao prema vratima Tomislava Duke i svejedno je odnio sva tri boda iz Parka mladeži. Zahvaljujući upravo kapetanu Splita, više nego Petru Stojanoviću, autoru neobičnog pogotka.
- A što bih vam rekao? Mea culpa, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Mislio sam baš kao i svi na stadionu da će Stojanović centrirati, izašao sam korak naprijed da bih bio spreman. Njemu je lopta prešla preko noge i nošena vjetrom dobila neobičnu putanju. Kad sam shvatio što se događa bilo je kasno - prisjetio se neugodnog trenutka 24-godišnji Duka. - Nakon utakmice mi nitko ništa nije rekao, suigrači i trener su bili korektni.
Lokica radi odlično
Kako i neće biti kad je Duka do sada izvlačio momčad i bio njen najbolji pojedinac, najčvršći oslonac. Od debija u Koprivnici proljetos do ove kobne nedjelje malo mu se toga moglo prigovoriti. Ako je netko bio konstanta i ulijevao povjerenje onda je to bio on.
- Bilo pa prošlo - jedva je procijedio. - Nama vratarima najčešće se pamte pogreške. Evo, ako sada pitate ljude da se sjete najboljih obrana Buffona, prije će vam reći kako je nedavno pogriješio protiv Španjolske kad je promašio loptu u istrčavanju.
Vratarska sudbina… Nije im lako.
- Nažalost, mi smo u takvoj situaciji da se ne možemo vaditi na Dinamu. Htjeli smo, borili se, parirali. Uzalud. Nakon ove stanke čekaju nas dvije ključne utakmice, gostovanja u Zaprešiću i Puli u kojima ne smijemo izgubiti. Vjerujem da će tako i biti.
Na čemu gradi optimizam? Nema smisla više nabrajati igrače koji su napustili Park mladeži, tablica zorno prikazuje da je Split najlošiji od svih. Istina, samo jedan bod je iza Cibalije, ali i ta Cibalia je potpuno nadigrala Crvene u Vinkovcima. Upravo je Duka nizom obrana držao 0:0 do 86. minute.
- To je naša najgora utakmica, nitko nas nije razbio kao Cibalia, ali dugo je prvenstvo i mi ćemo rasti, uvjeren sam u to. Trener Lokica radi odličan posao kad objektivno pogledate što nas je sve snašlo. Bit ćemo jači već nakon ove stanke, oporavit će se Jakić i Jurendić. Ako ništa drugo, protiv Dinama nam se vratio Vidović i to je naš najveći dobitak. Uopće vam ne mogu opisati koliko nam znači kad je Vida na terenu. Izdržao je svih 90 minuta nakon što ga tri mjeseca nije bilo, a mislim da nije odradio pet treninga.
U moru ne baš dobrih vijesti za klub iz Parka mladeži, jedna od boljih, bila je produženje ugovora s Dukom do 2020. godine. Time se ipak poslana poruka da Split razmišlja o budućnosti. Zadržati njega definitivno je bio jedan od prioriteta.
- Gazde su mi na taj način pokazale da me cijene i da prepoznaju moju vrijednost. Ovo mi je u stvari prvi pravi ugovor. Meni su 24 godine, dugo sam čekao priliku pokraj Vukovića i Zagorca, odlazio sam i na posudbe kako bih stekao rutinu. Veliku zahvalu dugujem mom treneru Tihi Bulatu, on me svemu naučio.