Mama, Mislavu opet nije dobro. Utrnula mu je cijela lijeva strana lica, oko mu se zatvorilo i suzi, povraća. Popio je tabletu, ali glavobolja ne prestaje. Moramo na Hitnu - zabrinuto je Matija Matko (28) nazvao mamu Višnju na posao. Bilo je pola dva u noći, mama je radila noćnu smjenu.
Toga je dana njezin mlađi sin, 15-godišnji Mislav, nakon višemjesečnih glavobolja, bio na magnetskoj rezonanci i otkriveno mu je “oštećenje na mozgu”. Majka se silno uplašila tih riječi, ali ne i neuroradiolog na Svetom Duhu. Rekao joj je da ne brine, da će nalazi biti gotovi za četiri dana. Dajte da budu gotovi sutra, nemojte toliko čekati, molila je uplašena mama. “Ne, moram se još konzultirati s kolegama. Bez panike, gospođo”, odgovorio joj je stručnjak.
‘Pomozite nam’
- Dođite odmah po mene i idemo u Klaićevu - odgovorila je mama na sinov poziv. - Mislavu je bilo jako loše. Vozili smo jako brzo, cijelo se vrijeme držao za glavu, jako ga je boljelo. Na semaforu pred bolnicom je zajaukao, povratio i zgrčio se... Ja sam počela urlati, vozi Matija, vozi... - priča majka brišući suze. U bolnicu su ga unijeli bez svijesti. Za nekoliko minuta došao je i liječnik. Mislav je još imao puls. A onda je majka čula hropac.
- Počela sam vikati, pomozite nam, dijete mi je gotovo. Oživljavali su ga sat vremena. U pola četiri ujutro proglasili su smrt - priča mama.
- Dijete mi je umrlo... Počela sam vrištati, liječnik je tamo stajao, sestre su me smirivale, davale mi injekcije... Otišla sam u tu sobu gdje je Mislav ležao i legla pored njega. Nisam ga mogla ostaviti... Ubrzo je k meni došao liječnik koji ga je oživljavao i rekao mi: “Ovo se nije smjelo dogoditi. Umrlo mi je dijete, ovo je moj prvi smrtni slučaj. Sad sam provjerio karton. Ovo se nije smjelo dogoditi” - priča uplakana mama.
Bez prave dijagnoze
Jer njezino se dijete protekla tri mjeseca liječilo u Klaićevoj bolnici , ali mu nikad nije napravljena magnetska rezonanca. Dijagnoze za neizdržive glavobolje bile su različite: od posljedica puberteta i rasta preko iščašenja vratnog živca do muljanja i izbjegavanja škole. Prava dijagnoza - aneurizma - nikad mu nije postavljena. Sve je počelo tri mjeseca prije kad je Mislava, na putu iz škole kući, oko 19.30 sati, napala grupa dječaka. Nisu ga, kaže mama, pretukli, jer je uspio pobjeći.
- Dobio je jedan šamar, istrgnuli su mu lančić s vrata, a Mislav je pobjegao u knjižnicu. Činilo se da Mislav nije ozbiljno ozlijeđen, ali je bio u šoku. No, očito se nešto u glavi dogodilo... Povraćao je i sav se tresao. Hitna ga je odvela u Klaićevu, gdje mu je napravljen rengen. Snimka je bila čista te su nas poslali doma, s preporukom o mirovanju - priča mama Višnja. Mislavu je bilo dobro, no nekoliko dana kasnije nazvali su je iz škole da mu je pozlilo i da je u Klaićevoj. - Tresao se, opet mu je bilo mučno i suzio mu se vidokrug. Ostao je u bolnici pet dana. Odmah prvi dan postavljena mu je dijagnoza kontuzije leđne moždine i mozga. No, drugo jutro pričekao me dežurni liječnik i rekao da su to gluposti, da nema kontuziju nego iščašenje vratnog živca i da treba nositi ovratnik - priča mama. Mjesec dana Mislavu je bilo dobro, a onda su počele nesnosne glavobolje, najmanje dva puta tjedno. Ponovno je bio kod liječnika i dobio tablete za glavu.
- To nije imalo smisla, popio je karticu analgetika u tjedan dana. Ponovno sam ga naručila u Klaićevu, ali su rekli tek za dva tjedna. Molila sam da me prime ranije, ali rekli su da nema termina. Tek sam kasnije saznala da je jedini neurokirurg u bolnici bio na godišnjem - priča mama.No, nekoliko dana prije zakazanog pregleda Mislavu je bilo toliko loše da su ponovno otišli u bolnicu. Primila ih je pedijatrica, napravila detaljan pregled i rekla da dijete mora pregledati neurokirurg, koji se vraća tek na dan kad je Mislav imao zakazan pregled. Na tom pregledu kod uglednog neurokirurga mama je doživjela šok.
Nevjerica liječnika
- Ja sam već stvarno bila uplašena, dijete stalno boli glava, zatvara mu se oko, povraća, a svi me šalju kući. Taj mi je neurokirurg tada rekao zar ne shvaćam o čemu se radi, da je on srednjoškolac i da malo glumi s tim glavoboljama da izbjegne školu. Bila sam očajna, rekla sam mu da Mislav nije takvo dijete i da nešto moramo poduzeti. Odgovorio je da, kad baš inzistiram, napravimo magnetsku rezonancu. A da ćemo na red za MR doći za dva mjeseca! - kaže mama. Toliko nije mogla čekati. Naručila je sina na privatni pregled. Preko poznanika je uspjela dobiti termin tog četvrtka na Svetom Duhu. U 15 sati dječaku je napravljena magnetska rezonanca. Neuroradiolog je rekao da nema mjesta panici i da u ponedjeljak dođu po nalaze. Te je noći Mislav umro. Tijelo je odmah prebačeno u Zavod za sudsku medicinu, a njegov je brat Matija već sljedećeg dana otišao kod njih vidjeti što se dogodilo. Dijagnoza je bila - puknuće aneurizme.
- Sjedio sam tamo s liječnikom, koji je odmahivao glavom u nevjerici. Rekao mi je da je ta aneurizma bila operabilna, da nas je trebalo uputiti odmah na Rebro, da se sve moglo spriječiti. Nije mogao vjerovati kad sam mu rekao da smo Mislava mjesecima vodili u Klaićevu - priča Matija. Otišao je i po nalaze na Sveti Duh. Post mortem potvrdili su da se radi o aneurizmi.