Ako ćemo iskreno, Poljud mu i nije baš bio sretan. Sprintao je tamo po toj svojoj lijevoj strani i odjednom - muk. Lopta je u nastavku akcije preko Nike Kranjčara završila u golu, a huk s tribina zatomio je njegov jauk. Križni ligamenti, pa-pa...
- Ispada da sam u prijateljskoj utakmici izgubio godinu dana, ali to je bila utakmica koju pamtim i danas. Nama je to bilo Svjetsko prvenstvo, igrali smo protiv Brazila, bilo je 1-1, iako, iskreno, oni jesu malo igrali pod ručnom... - priznaje Ivica Olić, svjedok te, ali i brojnih drugih poljudskih utakmica, poput recimo one sa svastikom.
- Ono što pamtim, pa još i iz Dinamova doba jest to ozračje, i navijanje koje se spušta zbog natkrivenosti. Pa imaš osjećaj da ljudi pjevaju pored tebe, za razliku od Maksimira, gdje glasovi bježe gore, u zrak. Upravo stoga, znam da nas danas očekuje pravo splitsko ludilo. Kojem se neopisivo veselim, divno je biti ovdje...
Nego, ‘ajmo malo na nogomet - Mađarska?
- Teška utakmica, koju smo i u Budimpešti izgubili nekako čudno: krenuli smo dobro, imali rezultat, a onda smo neobjašnjivo pali, a oni su zasluženo preokrenuli i pobijedili. Ipak, danas je druga situacija; igramo kod kuće, pred našim navijačima i u situaciji u kojoj je naš roster na gotovo pa perfektnoj razini. Upravo stoga, čak i neovisno što oni imaju problema s veznim redom, vjerujem i znam da je ovo dvoboj u kojem se sve bitno pita nas. Gledam nas na treningu, u hotelu, na sastancima, i shvaćam da smo u sjajnom stanju i zato želim i očekujem da ovaj, po meni ključni ciklus, završimo s dvije pobjede i osiguramo taj Euro. On je ključan.
To očekuju svi, pa čak i uz rapsodiju protiv Mađarske. S obzirom na Split, Poljud, pa i “onu” Slovačku, raste li pritisak?
- Pritisak stvaramo sami, željom da što prije osiguramo plasman, iako znamo što se Hrvatskoj sve događalo u kvalifikacijama i što smo sami sebi znali zakuhati. No ova momčad je spremna izgurati sve, samo moramo ostati u zajedništvu, jer ono je ključni začin našeg djelovanja. Ovo, znate, nije klub, ovo su rijetka okupljanja s dvije utakmice u četiri dana, što stvara dodatni impuls. Mislim da smo iza Pešte izvukli pouke, i sam je izbornik kazao da ćemo proširiti kadar s kojim ćemo izgurati Mađarsku i Wales, i da smo pronašli adekvatni način da to učinimo na najbolji mogući način, uza sav respekt svima.
Problem se, ipak, nazire u manjku minuta, pogotovo trojca Lovren, Rakitić, Rebić?
- Jest, ali da ih vidite na treningu, raspršili biste dvojbe. Razgovarao sam s njima, ali kroz iskustvo i vidim širu sliku: sva trojica igraju u velikim klubovima, Dejan i Ivan u klubovima koji imaju nekoliko frontova i sigurno će dobiti svoju priliku, dok je Ante u specifičnoj situaciji. Došao je u klub zadnjeg dana prijelaznog roka, u klub koji se formira, koji je, eto, promijenio trenera, a kod zadnjeg nije postojala njegova najbolja pozicija... Ali, kažem vam, siguran sam da će baš svi doći na svoje. Kada ih vidim ovdje, samo potvrđujem svoje teze. I znam da tko god bude u momčadi, dat će sve od sebe. Izbornik zna sve, analizirao je baš svaku situaciju i siguran sam da zna pravi recept.
Dakle, pobjeda, etabliranje, plasman. To je plan?
- Otprilike. No valja biti realan. Po meni, nije bitno hoćemo li izdominirati Mađare kao Slovake, mene bi zadovoljila i pobjeda 1-0, jer bi nas gurnula još jedan korak do Eura, i dala vjetar u leđa uoči opasnog Walesa. Imamo četiri reprezentacije koje su i dalje ‘unutra’, stoga moramo biti oprezni i mudri. Nema dvojbe da smo bolji, nema dileme da je i onaj dvoboj u Trnavi pokazao za što smo spremni, ali nemojmo letjeti, poanta je da krenemo polako, dobijemo danas Mađarsku, a onda se kvalitetno pripremimo za Wales. Zaključujem: ovo je ključni ciklus, i ako sve bude kako ja zamišljam, listopad je mjesec u kojem trebamo osigurati Euro. Ne da moramo, ne da hoćemo, ali trebamo. I nadam se, a to mi potvrđuje ovih nekoliko splitskih dana, kao i sve analize prije njih, da imamo sve preduvjete za to. Ali, kažem vam, krenimo od Poljuda i Mađarske...