Lako za one ozljede koje su posljedica duela i samih utakmica, ali ove sezone uistinu su u Dinamu zaredale ozljede trbušnog zida i tetiva. Eto, Moro, Šunjić, Ademi, Leovac, Hajrović samo su oni koji su istaknuti po tom pitanju, ali ima još igrača u Maksimiru koji osjećaju ili su osjećali neke slične probleme.
Neobično, jer u Dinamu je bilo uvijek ozlijeđenih igrača, ali rijetko kad toliko njih s istim, ovakvim problemima. Iako nitko neće u Maksimiru previše službeno govoriti o tome, načuli smo neslužbeno da su jedan od problema, možda i najveći, tvrdi HNL tereni.
Nikako na zelenu granu s našim travnjacima, lani je HNS, za svaku pohvalu, obnovio terene na prvoligaškim stadionima i stao na kraj kaljužama, blatu i zimskim uvjetima, igra se bolji nogomet, HNL je atraktivniji i zanimljiviji. Međutim, ta hibridna podloga, očito, nosi druge zamke, tvrđa je od prirodne trave, ponegdje gotovo kao beton.
Samim time i maksimirski je travnjak, koliko god bio dobro i stručno održavan, tvrđi nego ranije. Jasno, pitanje je zašto baš Dinamovi igrači imaju toliko problema, dok kod drugih to nije slučaj? Odgovor leži u činjenici da su Modri ove sezone ipak puno opterećeniji od ostalih, puno je tu više utakmica, pa i na tom tvrđem Maksimiru, k tome su puno u ovom prijelaznom, zimsko-proljetnom razdoblju trenirali na umjetnoj travi ili zaleđenim terenima. A te podloge dodatno troše mišiće, tetive i zglobove.
Mnogi igrači imaju i svoje privatne trenere i rade ‘sa strane’, izvan kluba, što nije uvijek idealno rješenje, jer su dodatno opterećeni, međutim, bilo je toga i ranije pa ipak nismo u tako kratkom roku brojili toliko ovakvih ozljeda.
Tereni su ipak najveći problem. Svi se odavno slažu da su idealno rješenje grijani travnjaci s prirodnom travom, kako oni za igru, tako i za trening. Ali, kako o tome uopće pričati kad naš najveći stadion postaje opasan za gledatelje i kad se pod konstrukciju tribine mora staviti mreža da se neki dio odlomi i ne padne nekome na glavu!?