Prvi put otkako je hrvatske reprezentacije, još od utakmice sa SAD-om 1990, u stručnom stožeru nema nikoga tko istovremeno sjedi na klupi u nekom od naših klubova. Niko Kovač složio je ekipu od ljudi s kojima je radio i najviše im vjeruje, ali i postavio drukčija pravila ponašanja.
Premda se to može tretirati na simboličkoj razini, jer je li neki fizioterapeut, liječnik ili ekonom, pa čak i pomoćni trener ili specijalist za vratare u istom času angažiran u Dinamu, Hajduku ili na nekoj trećoj adresi nema ključno značenje, Kovač je odvojio reprezentativnu struku, što nogometnu, što prateću, od klubova. Koliko planski, koliko stjecajem okolnosti, odgovorit će sam.
U novom stožeru isključivo su zaposlenici Saveza ili ljudi s vlastitim poslovima. Jedino profesor Boris Nemec surađuje s Rijekom, ali ne na utakmicama, ne sjedi na klupi, nego njezini igrači dolaze na pregled u kliniku u Matuljima. Niko i Robert Kovač te trener vratara i specijalist za kondiciju Vatroslav Mihačić pod ugovorom su s HNS-om, Goran Lacković je instruktor ZNS-a; od liječnika profesor Boris Nemec ima spomenutu vlastitu bolnicu specijaliziranu za ortopediju, Zoran Bahtijarević radi u Dječjoj bolnici u Klaićevoj, a Tomislav Vlahović u Traumatološkoj u Draškovićevoj.
Četvorica su fizioterapeuta; osim dvojice Nijemaca, popularnih Thomasa i Karlosa, Bojan Radanović vodi vlastiti centar za rehabilitaciju, a Nderima Redžaja su angažirali Ognjen Vukojević i Domagoj Vida. Ekonomi Željko Mesić i Mladen Pilčić na plaći su u Savezu.
Kod Igora Štimca bili su Tomislav Rogić iz Zadra, Hajdukov liječnik Čukelj i Dinamov Janković, fizioterapeut Bijelih Sisgoreo, koji “dvostruki program” ima od 2002. godine kod svih izbornika; stručnjak za kondiciju Zvonko Komes radio je s Jurčićem u Maksimiru i u nacionalnoj vrsti... Jednako se događalo u doba Slavena Bilića, Zlatka Kranjčara, a ranije su čak pomoćni treneri istodobno imali angažman u klubu, primjerice Branko Ivanković u Varteksu pa Hannoveru, Ivan Katalinić u Hajduku te Varteksu, Zoran Vulić u Hajduku...
Ne sumnjamo da je struka najvažniji Kovačev kriterij. Bojan Radanović kaže:
- Thomas Sennewald i Karl Sternecker su osteopati svjetske klase. Radio sam u Dinamu, u reprezentaciji od 1996. do 2002. godine, privatno sa Stanićem, s Tudorom, ali priznajem da sam molio Josipa Šimunića, koji je prijatelj s Karlom, da me upozna s njima, da odem na edukaciju. Nikad se to nije poklopilo, nije bilo vremena, a sada mi je čast i zadovoljstvo što ću ih upoznati i surađivati s takvim stručnjacima. Kod njih dolaze sportaši iz cijeloga svijeta.
Kovač je u medicinskom dijelu doista složio moćan stožer, iako je jasno da su i prethodni bili vrlo kvalitetni. Primjerice kod Radanovića su u Zagreb na oporavak dolazili Irac Damien Duff, brojni naši poput Nikice Jelavića, Dejana Lovrena, Eduarda da Silve, Nike Kranjčara... Igor Štimac međutim nije računao na tandem iz Njemačke koji je prije toga godinama bio s Vatrenima.
- Četvorica fizioterapeuta po meni su optimalna brojka, makar smo SP 1998. iznijeli samo Vrbnjak i ja. Onda nam je došao u pomoć Juan iz Reala, kojeg je doveo Šuker - dodaje Radanović.
Kovač je istaknuo: “Svi znaju da sam neovisan, da na mene nitko ne može utjecati kod odabira igrača”, upozorio da “ne može imati povjerenja u onog tko se izvan terena ne ponaša profesionalno”, poslao je poruke koje nailaze na odobravanje nacije jer upravo s takvim stavovima gradi se i brani kult reprezentacije, čiji stožer treba izvrsno surađivati sa svim klubovima, ali i biti na distanci od njih. Niko je naš, a odgojen kao Nijemac. To se itekako vidi...
Činjenica da na klupi Vatrenih premijerno neće sjediti nitko tko istodobno radi u Dinamu, Hajduku ili na nekoj drugoj hrvatskoj klupskoj adresi suštinski vjerojatno nije jako bitna, ali je znakovita. Za dodatne kvalifikacije Kovač će sigurno dobiti mir i odriješene ruke. A potom, želimo vjerovati da će moći nastaviti na jednak način. Jer posao izbornika A-vrste nije da pomaže klubovima u prodaji igrača, čega je bilo u prošlosti.