Znamo da su igrači daleko najbolji dio hrvatskog nogometa. Ne treba posebno kopati po statistikama ili ligama tražeći dokaze, jer nogometni svijet dobro zna koga smo sve imali i koga imamo danas. Možda je škotski izbornik Gordon Strachan malo pretjerao sipajući nam "bombone" sa svih strana, ali čovjek o Hrvatskoj priča s oduševljenjem. O Hrvatskoj reprezentaciji i hrvatskim igračima...
Mnogi nam znaju prigovoriti da smo prečesto nepravedni prema hrvatskom nogometu. "Ne mogu takvi igrači stasati sami od sebe, netko je godinama krvavo radio da bi oni danas bili to što jesu, a vi to znate bagatelizirati." Ima tu i puno istine, ali nije nam cilj sada prebrojavati krvna zrnca hrvatskoga nogometa, nego, dapače, otvoriti novi prostor onima koji rade dobro, ili onima koji rade najbolje. I stoga smo se, zajedno s Hrvatskom udrugom Nogometni sindikat odlučili po prvi put dodijeliti priznanja najzapaženijim akterima tek završene sezone. Nagradili smo Oscarom najboljeg hrvatskog igrača, najboljeg igrača Prve HNL, najboljega golmana lige, najbolju momčad, trenera sezone, najboljeg suca u ligi...
Nagrade, međutim, nismo dijelili po svom ukusu, nego isključivo po ukusu gotovo svih nogometaša Prve HNL, odnosno svih onih koji su članovi Sindikata, uključujući i naše reprezentativce koji su njegovi počasni članovi. Njihov glas jamčio je transparentnost, ali i stručnost u izboru, jer igrači dobro znaju tko su najveće klase među njima.
NAJBOLJI IGRAČ: LUKA MODRIĆ
U poluvremenu nesretne utakmice sa Škotima sletila je poruka sljedećeg sadržaja: Sada je valjda i onim neumornim kritičarima jasno što Luka Modrić znači za reprezentaciju. Nadao sam se da će nastavak donijeti drugačiji rasplet, da ćemo se trgnuti i srediti Škote, ali kako je utakmica odmicala, tako se sve jasnije vidjelo da bez Modrića nemamo pravu igru. Protok lopte bio je užasan, slabo smo mijenjali stranu, lopta je na bok stalno išla sa sekundom zakašnjenja, nismo bili u stanju stvoriti višak... Najavljivali smo reprizu sjajne utakmice s Walesom u Osijeku, a dobili jednu od najtužnijih utakmica u povijesti Vatrenih. U Osijeku smo, međutim, na terenu imali Modrića, a njegova je lopta brza, točna, on s lakoćom pravi višak na terenu i sjajno osjeća ritam utakmice.
Gledajući Modrića još u dresu Dinama Zvonimir Boban, poznat kao čovjek koji teško istrčava s izjavama, pokušao mi je dočarati Lukinu klasu. "Zapamti, Luka nikada neće biti igrač odluke, jer nije igrač koji će živjeti od gola, ali Luka će uvijek biti igrač prevage. Momčadi koja njega ima na travnjaku zajamčen je dobar nogomet. Luka je igrač koji uvijek misli najprije na momčad, a onda možda tek na sebe. Kada stoper ima loptu, uvijek je može dodati Modriću, koji se s lakoćom "otvara", kada je lopta u njegovim nogama, suigrač ne treba puno razmišljati što mu je činiti, jer Lukina lopta uvijek će biti pravovremena i točna, toliko dobra da te u pravilu "gura" u prednost ispred suparničkih igrača. Luka je zlato za suigrače, iako će kod mnogih navijača ostati neki upitnici, zašto što nije igrač završnice."
Boban je valjda laserski točno opisao nogomet koji već godinama igra Luka Modrić. U godini u kojoj je Mario Mandžukić uzeo sve što je mogao, u kojoj je zabio i gol u finalu Lige prvaka, u kojoj je bio prvi centarfor Bayerna, igrači su izabrali Luku Modrića. Možda najviše zato što oni još bolje od nas znaju što im Luka Modrić znači kao suigrač i koliko sve njih zajedno čini boljima. Možda bismo izgubili u petak protiv Škota i da je Luka bio u momčadi, jer nogomet je sport u kojem se takve stvari često događaju, ali nemoguće je bilo ne osjetiti koliko nam nedostaje u igri.
Hrvatska može nadoknaditi izostanak svakog igrača. Samo jednog ne...
NAJBOLJI IGRAČ HRVATSKE
1. LUKA MODRIĆ 112
2. MARIO MANDŽUKIĆ62
3. JORGE SAMMIR17
4. MATEO KOVAČIĆ12
5. DARIJO SRNA5
JOSIP ŠIMUNIĆ 5
NAJBOLJI HNL IGRAČ: SAMMIR
Često smo od trenera i igrača koji su igrali protiv Dinama znali čuti sličan komentar: "Ako ne igra Sammir, imamo šanse. Bude li on u momčadi, ne piše nam se dobro". Igrači i treneri na terenu i uz njega jako dobro osjećaju tko radi prevagu, tko je najopasniji, tko odskače od drugih. Za većinu njih Sammir je tako najbolji igrač HNL-a. I nije prvi put; već u nekim drugim izborima igrača ili kapetana osvajao je naslove najboljega u ligi, nikad nije bilo sporno da je u HNL-u, po svojem talentu, po svojim kvalitetama, klasa iznad velike većine. Sporno je ponašanje izvan terena, sporno je što ima razdoblja kad se čini da taj talent "trati uzalud", kad je nezadovoljan i nemotiviran. Kad je pravi i kad je usredotočen, onda je svakako najbolji. To njegovi kolege, suigrači, priznaju bez zadrške.
Bila je ovo sezona s dva Sammirova lica, odlična jesen i promjenjivo proljeće. U prvom je dijelu sezone uistinu dominirao, zabio je 11 pogodaka, imao tri asistencije, bio je čak i u utrci za najboljeg strijelca lige. Taj trofej nije uspio uloviti, s obzirom na već spomenuto slabije proljeće, u kojemu zabio samo dva pogotka, uz šest asistencija. S mislima prema inozemstvu, sa željom da napusti ligu, više se o njemu pisalo i pričalo u kontekstu odlaska iz Dinama, statusa u reprezentaciji, nego o njegovim nastupima u HNL-u. Ipak, prvenstvo je već bilo odlučeno, Kruno Jurčić počeo je pripremati momčad za Ligu prvaka pa ni slabije Sammirove partije nisu imale posebnu važnost. Oni koji su glasali tako su i razmišljali, vrednujući njegove jake strane i vrline, ono što je u stanju prikazati na terenu kad je u vrhunskoj formi, tada stvarno odskače. Ono što je prikazivao jesenas prelomilo je izbor, Sammir je prvi Oscar. Da, on bi volio da je i zadnji u ovoj kategoriji, toliko je puta rekao da bi volio otići, da se ne vidi u HNL-u iduće sezone. E pa, ako je ovo doista kraj, možemo reći da je - sretan kraj.
NAJBOLJI IGRAČ 1. HNL
1. JORGE SAMMIR118
2. ANDREJ KRAMARIĆ 17
3. ANTE REBIĆ 17
4. JOSIP ŠIMUNIĆ 14
5. DOMAGOJ ANTOLIĆ8
NAJBOLJI MLADI IGRAČ: ANTE REBIĆ
Ante Rebić, složit će se svi, bio je stvarno najbolji mladi igrač. I onaj koji je najviše odskočio, možemo reći i onaj koji je podigao najviše prašine. "Novi Bokšić", kako su ga prozvali, zaintrigirao je mnoge, od navijača, medija do inozemnih klubova, oko njega su se već počeli "vrtjeti" milijuni. Svote koje se spominju, ako su i napola točne, visoke su za igrača s toliko kratkim CV-om. Što je dokaz kvalitete! Priča se da ga je želio dovesti Dinamo, da je Zdravko Mamić za njega nudio dva milijuna eura, ali Split je to odbio. Rebić je ove sezone u Splitu zabio Modrima za pobjedu, za jedan od rijetkih poraza u HNL-u.
Moderan napadač, brz i prodoran, ali i momak koji zna zabiti, trebao bi u godinama koje dolaze biti i jaka reprezentativna uzdanica. Još nije dobio priliku, ali i on se nada da bi poziv izbornika mogao stići uskoro. Hoće li tada biti igrač Splita ili nekog drugog kluba, to se može samo nagađati.
Ove je sezone, u kojoj je srušio barijere, zabio 10 pogodaka, upisao četiri asistencije, te potvrdio da nije riječ o bljesku već o pravoj vrijednosti. Jedina mrlja na Rebićevoj sezoni jest činjenica da je Split ostao bez Europe.
NAJBOLJI MLADI IGRAČ 1. HNL
1. ANTE REBIĆ 101
2. TIN JEDVAJ35
3. ALEN HALILOVIĆ 22
4. MARKO PJACA8
5. STIPE PERICA 7
NAJBOLJI VRATAR HNL-A: IVAN KELAVA
U Dinamu, žalili su se mnogi vratari zagrebačkog kluba, nije lako biti najbolji vratar lige. Obrana je uglavnom odlična, Dinamo pobjeđuje, golmani ne primaju puno pogodaka. A kad ga prime, to im se zamjera duplo. Ipak, struka se odlučila za Dinamova vratara, Ivan Kelava u španjolsku će Granadu odnijeti trofej namijenjen najboljem golmanu HNL-a. U sezoni koja je za njega bila izuzetno turbulentna, u kojoj mu ni u vlastitom klubu nisu vjerovali, kritizirali ga zbog viška kilograma i tražili mu zamjenu, uspio je skinuti rekord u minutama bez primljenog pogotka. Čak 950 minuta nisu mu suparnici uspjeli zabiti, a i to je, vjerojatno, presudilo da na kraju osvoji Oscar. Premda Dinamo ima vrhunsku obranu, i u nekim utakmicama nije ni imao posla, kolege s terena nagradili su ga kipićem. Cijenili ga, očito, više i od ljudi u njegovu klubu. Bez obzira na čvrst zid ispred sebe imao je vrhunskih obrana, bio je, posebice na proljeće, siguran i miran, što mu je i donijelo transfer u Primeru.
NAJBOLJI VRATAR 1. HNL
1. IVAN KELAVA 84
2. ZVONIMIR MIKULIĆ 29
3. GORAN BLAŽEVIĆ 23
4. DOMINIK PICAK 20
5. IVAN VARGIĆ 18
NAJBOLJI SUDAC: IVAN BEBEK
Kod sudaca i njihovih odluka često se lome koplja, svatko će imati svog aduta, svatko će imati argument da je onaj drugi bolji. No struka zna najbolje, a suci su odabrali Ivana Bebeka. Riječanin se dokazao i na europskoj sceni, opet se vratio među suce koji sude važne utakmice i izvan granica Hrvatske, kritike su bile pozitivne. Jasno, na domaćim se terenima oko njegovih odluka često podizala prašina, ali znate kako se kaže - praši se za najboljima. Pogotovo se pamti ona pogreška u poljudskom derbiju, kad nije pokazao na bijelu točku unatoč očiglednom igranju rukom Šime Vrsaljka, danima se raspredalo o toj odluci. No, priznao je da je pogriješio, a i kolege suci očito mu nisu to uzeli za zlo. Svi griješe, pa može i on, uostalom, bilo je i dobrih partija, očito mnogo više, kad je na kraju trofej otišao u njegovu vitrinu. A i za razliku od većine sudaca Bebek je više od samog suca, on je na neki način postao sudački brend. Što će mu neki uzeti za zlo, neki komentirati kao želju za samoisticanjem, no i to su detalji koji utječu na odluku i čine kompletan dojam. Među sucima to je komponenta bez koje se na vrh ne može.
NAJBOLJI SUDAC 1. HNL
1. IVAN BEBEK50
2. BRUNO MARIĆ24
3. MARIJO STRAHONJA 21
4. ANDREJ BURILO 18
5. DOMAGOJ LJUBIČIĆ 15
NAJBOLJI TRENER HNL-a: TOMISLAV IVKOVIĆ
Drugo mjesto i finale Hrvatskog kupa, bila je to najbolja sezona u 99-godišnjoj povijesti Lokomotive. Za razliku od većine hrvatskih prvoligaša, Lokose je u sezoni 2012/13. s klupe vodio samo jedan čovjek. Tomislav Ivković posao je odradio od početka do kraja i odradio ga je - sjajno. Ivković je u prvenstvu i Kupu vodio 42 utakmice upisavši 21 pobjedu, 12 remija i 9 poraza, uz gol-razliku 77:48. Iako je stalno isticao da su za sve zaslužni samo igrači, jasno je da Ivkoviću pripadaju glavne zasluge. Od Plavo-bijelih napravio je hit-momčad, družinu koja se voli nadigravati, igrati napadački. I, što je najvažnije, pobjeđuje!
Ivković je dokaz koliko je kontinuitet važan u trenerskom poslu. Glavni čovjek Lokomotive Božidar Šikić čvrsto je stao iza njega i Ivković je danas drugi najdugovječniji trener elitnog hrvatskog nogometnog ranga, duže je u sedlu tek Igor Pamić. Nije iznenađenje da su uspješni. Sa samo 53 prvoligaške utakmice na klupi, bez obzira na 52 godine na leđima, Ivković je među neiskusnijim stratezima u Prvoj HNL. No protekle sezone i - najbolji!
NAJBOLJI TRENER 1. HNL
1. TOMISLAV IVKOVIĆ 12
2. KRUNOSLAV JURČIĆ 8
3. STANKO MRŠIĆ4
4. IGOR PAMIĆ 3
5. FERDO MILIN 3
FAIR PLAY: NK RIJEKA
Najpošteniji klub lige jest - Rijeka. Trofej "fair-play" spada u one koji se cijene, zbog kojih treba osvajaču skinuti kapu, jer nogomet i sport danas su sve češće izuzeti od "fair-playa". Rijeka je zaslužila naslov kao klub primjer, kako treba poslovati u nogometu, kako se treba odnositi prema igračima i zaposlenicima. U Rijeci nije bilo arbitraža, nije bilo repova, igrači na vrijeme dobivaju ono što im je ugovorom zajamčeno. Rijeka je i savršen primjer suradnje privatnog kapitala i gradske vlasti, primjer sređenog kluba u kojemu se igrači stvarno osjećaju ugodno. Nije stoga čudno što sve više igrača bira Rijeku za svoju destinaciju, čak i prije nekih klubova koji su nekad bili logičniji izbor - klub s Kantride svakako je zaslužio ovaj trofej. Jedini sukob kluba i igrača bilo je ono natezanje s Vranješom, no i to je riješeno vrlo brzo, na opće zadovoljstvo, što je također pozitivan primjer. Jednostavno, Rijeka je danas klub u kojemu su svi zadovoljni, i na tome Riječanima svakako treba čestitati. U ovim teškim vremenima to je ponekad i teže napraviti od rezultata na terenu. A kako u Rijeci i on postoji, zadovoljstvo je stvarno - potpuno.
MOMČAD GODINE
Udarna momčad Prve HNL izgleda ovako: Kelava - Vrsaljko, Križanac, Šimunić, H. Milić - Antolić, Sammir, Andrijašević - Benko, Kramarić, Rebić. Čak su četvorica igrača članovi Dinama (Kelava, Vrsaljko, Šimunić, Sammir), dvojica iz doprvaka Lokomotive (Antolić, Kramarić) te Splita (Križanac, Rebić) i po jedan iz Istre 1961 (Milić), Hajduka (Andrijašević) i Rijeke (Benko). Na papiru to izgleda moćno, radi se o uglednom društvu, igračima koji su ili bili ili jesu ili će u skoroj budućnosti biti članovi reprezentacije Hrvatske.
Najviše glasova dobio je Sammir, čak 162, a slijede Šimunić (155), Rebić (139)... Na vratarskoj poziciji i u napadačkoj liniji nije bilo "gusto" s glasovima, dok je u vezi Andrijašević (64) "dobio" Maleša (50), a u obrani Križanac (53) mladog Jedvaja (48). Križanac je ove sezone odigrao samo 12 ligaških utakmica, ali kolege koji ga poznaju iznimno cijene njegovu kvalitetu i zato je stoper Splita među 11 najboljih.
DOBRI DUH HR NOGOMETA: MILAN PERIĆ
Milan Perić, mnogo poznatiji kao Mile, već je 30-ak godina kao ekonom, a odnedavno i voditelj tehničke službe, vjeran vinkovačkom klubu, nekoć Dinamu, danas Cibaliji. Stigao je 1. siječnja 1982. godine, ostao do današnjeg dana. U međuvremenu je ispratio 30-ak trenera, desetak predsjednika, i čitavo mnoštvo igrača, među kojima i najvećeg u povijesti vinkovačkog nogometa - "samo jedan je Sulejman Veličanstveni, naš Halil". Četiri puta ulazio je u Prvu ligu, triput se vraćao, a na vinkovačkom stadionu, u starom "vešeraju", '83. godine upoznao je životnu suputnicu, svoju Ružu, koju je iste godine i oženio i s kojom dan-danas živi u skladnom braku.
Mile je omiljen među svima. Ništa neobično, kad kod njega ne postoji "ne mogu" i "kasnije". Skroman, samozatajan, prostodušan, čovjek s velikim "Č"! Takvoga ne možeš ne voljeti.
- Izuzetno sam počašćen ovim priznanjem. Počašćen i ponosan. Hvala svima koji su mi ukazali ovu čast, osjećam se posebno - kaže Mile Perić, dobri duh kluba s Bosuta.