Gdje je nestao čovjek? Dejan Radonjić već više od tri mjeseca ne “trpa” na HNL travnjacima, ozlijeđen je već toliko dugo da se ljudi pitaju nije li kamo otišao, prestao igrati nogomet...
- Evo, tu sam, liječim ozljedu i čekam povratak na travnjak - javio se Dinamov napadač na posudbi u Lokomotivi koji je svoju posljednju utakmicu odigrao još 8. kolovoza protiv Osijeka. Govorilo se i da je ozljeda misteriozna, da se ne zna što je i što će biti, ipak, on nam je sam rekao bolje vijesti.
- Imam nekih problema s tetivom, upalu koju obično dobivaju igrači sa 35 godina, a mene je napala već sa 26. Što ću, tako je, nemam sreće s ozljedama. I sad čekam da to prođe, nema tu neke pomoći, ni operacija ništa ne jamči, dapače, škakljivo je tkivo, uvijek postoji opasnost od dodatnih oštećenja. To je neka vrsta kronične ozljede, jedini je način oporavka mirovanje, treba vremena. Oporavak ide dobro, liječnici su prognozirali oko pet mjeseci stanke, tako će nekako i biti. Možda bih se mogao vratiti i ranije, ali nema smisla forsirati prije zimske stanke. Vjerujem da ću proći pripreme i na proljeće biti spreman.
U Lokomotivi je došlo do promjene na klupi, otišao je Tomislav Ivković, novi je trener Mario Tokić.
- Žao mi je što je Ivković otišao jer imam visoko mišljenje o njemu, kao i on o meni. Ali i Tokić je super, vjerujem da će uspjeti na klupi.
Inače, sjete ga se i mnogi u Dinamu, posebno kad napadači ne zabijaju. Da je zdrav i da je ostao u Dinamu, možda je mogao pomoći?
- Ha, neki će reći “nije dobio šansu”, drugi će kazati “imao je šansu, ali nije ju iskoristio”. Kako tko gleda, svatko ima pravo na svoj pogled. Ja, naravno, uvijek mislim da imam mjesta u Dinamu, da sam mogao i dosad pomoći, da ću i nadalje biti od koristi. Dobro dođe napadač koji zna zadržati loptu, koji je može primiti okrenut leđima prema golu. Tu bih svakako mogao pronaći sebe i izboriti se za minutažu.
Znači, zabio bi više od sadašnjih Dinamovih napadača?
- Još bih više zabio u Lokomotivi da sam zdrav. Naša momčad igra napadački, stvaramo puno prilika i sigurno bih ovdje profitirao. No, vjerujem da će u proljeće tako i biti, da ću se još nazabijati. Sada treniram koliko mogu, vozim bicikl i u teretani sam, dakako, dobio sam poneki kilogram, ali ništa posebno; ništa što bi me spriječilo da se brzo vratim u formu.
A onda na ljeto u Dinamo? Po novu priliku?
- Vidjet ćemo što će biti, hoću li dobiti novu priliku ili neću nikad. Kažem, ja mislim da mogu igrati u Dinamu i zabijati, ta tek sad dolazim u najbolje godine. Samo da ne bude ozljeda, to je najvažnije, ostalo ćemo lako. Vjerujem u sebe i znam koliko još mogu dati.
Zamjera li kome u Dinamu što se nije uspio nametnuti prije ozljede?
- Ne... Zapravo, malo me razočarao Cico Kranjčar. Možda je teška riječ razočaranje, jer Cico je legenda, jedan od najvećih napadača na ovim prostorima, ja sam za njega - nula, ne mogu se uspoređivati. Ali sam baš zbog svega toga očekivao veću pomoć od njega. Jer je bio napadač i zna što napadaču treba. Čak smo i razgovarali, bio sam uvjeren da će mi pomoći, da ću dobiti priliku. Mislio sam da ću od njega moći nešto naučiti, kao što sam puno toga naučio od Pamića. Ali ništa od toga. Na kraju sam ja rekao da idem na posudbu, mogao sam birati između Osijeka i Lokomotive i odlučio sam se za Lokomotivu.
Rijeka neće biti prvak
Ugovor s Dinamo ima još više od dvije godine, možda dotad dobije novu priliku?
- Ma, gledajte, ja se nadam, ali nisam ja jedini koji o tome odlučuje, pita se i ljude u Dinamu, naravno. Ali ne volim one koji mi govore “briga te, ne igraš, a lova ti kaplje”... Nisam taj tip, nisam čovjek koji će biti zadovoljan time što novac kaplje. Ne mogu cijeli život igrati nogomet, niti može cijeli život kapati. Ja želim igrati, jedva čekam ozdraviti i opet se vratiti golovima; to mi je cilj, a ne čekati plaću dok ne radim ništa. Ponavljam, samouvjeren sam i siguran da u Dinamu još mogu imati mjesta.
Modri će na zimu potražiti novog napadača jer moraju uhvatiti Rijeku.
- To je normalno danas u nogometu, nema ništa loše u tome što se Dinamo želi pojačati. Ali svejedno mislim da će Dinamo na kraju biti prvak, bolji je od Rijeke.
Znači, Radonjić nije promijenio mišljenje o Rijeci, jednom je prilikom dobro “nagazio” Riječane, rekao da će to uvijek ostati malen klub?
- Nisam tada nikoga htio uvrijediti, ni ljude u Rijeci, navijače. Jednostavno, bio sam razočaran kako nas je Rijeka pobjeđivala dok sam igrao u Istri. Moj je dojam da smo uvijek bili bolji, gubili nezasluženo i čudno, na to sam mislio. Ali i dalje mislim da Rijeka neće biti prvak, da je trenutna situacija na ljestvici više plod Dinamovih kikseva nego Rijekine dominacije. Kad se Dinamo oslobodi Europe i bude usmjeren samo na HNL, tada će i Modri biti bolji i sustići Rijeku.
Ipak, morao je malo “ubosti” Rijeku.
- Kako god da završi, da Rijeka i bude prvak, čak i nekoliko godina zaredom, ne može biti bolja od Dinama nikad. Ja i sad znam da bi svi igrači Rijeke, da mogu, odmah došli u Dinamo. To se ne može mjeriti!
U redu, doduše, ako Dinamo želi prestići Rijeku, mora biti uvjerljiviji. Prvi je suparnik u petak - Istra?
- Teško da Istra može nešto napraviti, iako, kako Dinamo igra u zadnje vrijeme... No, nekako mislim da bi baš s tom utakmicom Dinamova serija mogla krenuti, momčad postati efikasnija. Očekujem pobjedu od dva-tri razlike, kreće buđenje Modrih, bit će Dinamo na kraju prvak.
Toliko od Radonjića za ovu priliku, uvijek rječit i bez dlake na jeziku. Sve što želi jest zdravlje, uvjeren da će na proljeće opet tresti mreže. I zaintrigirati ljude u Maksimiru da ga se ne odreknu...