Dugo poznajem Nikolu Jurčevića. Upoznali smo se mnogo prije njegova prvog mandata u Dinamu. Ono što je sigurno, dobar je čovjek i sjajan tip. S njim možete razgovarati o svemu, uvijek će naći vremena za kavu, druženje, javiti će se na telefon...
Nije od onih ‘klasika’, trenera koji će s novinarima pričati svaki dan, do onog dana kad postanu treneri. Recimo - Dinama. Bilo je dosta takvih koji su ulaskom u plavu svlačionicu pomislili da su Guardiola ili Klopp, pa su vrlo brzo zaboravili novinarske brojeve. Jura nije takav. Recimo, njega ste uvijek mogli dobiti i kad je bio u Moskvi, Istanbulu, Londonu, nikad nije izbjegavao razgovor na bilo koju temu. Nikola je jedan od onih za koje možemo kazati - što vidiš, to i dobiješ.
Dakle, evo ga opet u Dinamu. Iako dugo nije bio prvi trener, stekao je iskustvo, upoznao sve moderne nogometne ideje, ima znanje i od njega se može dosta toga očekivati.
Nikola Jurčević
Prošlih dana mogli ste o njemu pročitati baš sve, pa ne treba ponavljati svu tu količinu informacija. Zato smo jučer u Maksimiru, u opuštenom razgovoru odmah krenuli s pitanjima.
Dugo vas nije bilo u Maksimiru? Koliko se Dinamo promijenio u ovih gotovo 14 godina koliko je prošlo od vašeg prvog mandata?
- Ovdje sam tek nekoliko dana ali mogu ustvrditi da je Dinamo organizacijski apsolutno na najvišoj europskoj razini. Infrastruktura za kvalitetni nogometni rad je tu, to kažem na temelju iskustva koje imam iz klubova i država u kojima sam radio. U tom segmentu Dinamo je klub europske razine. Naravno, tu organizaciju prate i profesionalni, kvalitetni ljudi. Kad me pitate što se to promijenilo u ovih gotovo 14 godina koliko me nije bilo, onda je sigurno da je došlo do promjena u igračkom smislu. Svih ovih godina kroz rad u Maksimiru stvoreni su vrhunski nogometaši, koji su završili u top klubovima Europe. Tu je Dinamo napravio dobar pomak. Ako govorimo o vremenu sadašnjem, onda je jasno vidljivo da su zadržane velike ambicije koje su uvijek bile takve. Međutim, kao svuda u hrvatskom nogometu, najbolji igrači odlaze, pa oslonac postaje logičan, to su mladi igrači. Uz nekoliko starijih. Prošla sezona je pokazala da je sve teže u takvim okolnostima imati neku garanciju boravka u Europi. Nama je sad cilj, nakon godine dana europske stanke, vratiti se u tu europsku priču.
Koliko ste se vi promijenili svih tih godina? Kad ste prvi put vodili Dinamo bili ste mladi i nadobudni, sada ste “vidjeli svijeta”?
- Logično jest da se s godinama čovjek mijenja. Pogotovo u profesionalnom smislu. Ja sam dosta toga prošao u životu i nogometu na internacionalnoj razini. Tako vidiš neke šire horizonte, nisi samo zatvoren u lokalnim okvirima. Ipak, prije svega se trudim da se ne mijenjam u osobnom smislu, želim biti onakav kakav sam uvijek bio. Tu mislim na ponašanje, način komunikacije prema ljudima, prijateljima, poznanicima... Želim biti isti prema svima onima koje sretnem na ulici, u trgovini, restoranu, bilo gdje... Dakle, ne želim biti različit sad kad sam trener Dinama, promijeniti se zbog toga. Moje ponašanje i odnos bit će isti kao da sam bez posla. To je meni jako važno, to je moja životna filozofija. Sad sam vam pričao o svojoj životnoj strani. Kad se radi o onoj nogometnoj, stvari iz moje nogometne biografije same govore za sebe. Stekao sam iskustvo, igrao sam i trenirao nogomet u šest različitih država, u Belgiji, Austriji i Njemačkoj sam bio nogometaš, u Rusiji, Turskoj i Engleskoj trener. Pa, može se u nogometnu karijeru uključiti i bivša država... Bio sam kao igrač i trener na europskim prvenstvima, igrao finale Kupa UEFA-e i Lige prvaka, trenirali su me veliki treneri... To sve govori o mom velikom nogometnom iskustvu. To je dobra podloga, ali nije garancija da ću sigurno napraviti rezultat i uspjeh. Međutim, nadam se da ću sve to nagomilano iskustvo iskoristiti te da ću uspjeti!
Koliko je deset godina uz Slavena Bilića utjecalo na vaš pogled na nogomet? Možemo li očekivati da ćete po stilu biti slični Biliću?
- Sa Slavenom sam imao fantastičnu suradnju. Sav taj dugi niz godina, od reprezentacije Hrvatske, do ovih europskih klubova u kojima smo radili skupa. Bilić je sjajan trener i čovjek s kojim sam u svakom pogledu uživao, na vrhunskim nogometnim destinacijama. Proveli smo tisuće i tisuće sati razgovarajući o nogometu, stalno smo razmjenjivali mišljenja, znali smo satima gledati neke utakmice na televiziji i analizirati ih. Nakon svega nije teško zaključiti da imamo vrlo sličan pogled na nogomet. Ali isto tako kad se nađeš u nekoj drugoj situaciji, kao što sam se sad našao ja, mogu se stvari promijeniti. No da, generalno, Slaven Bilić i ja imamo jako sličan pogled na nogomet!
Jurčević i Bilić
Dinamo želi biti nadmoćan, dominantan, suveren na terenu?
- Želim da Dinamo izaziva strahopoštovanje, primarno u hrvatskim okvirima! Kao što se to događalo prijašnjih godina. Strahopoštovanje možeš zaraditi dobrim igrama, uvjerljivim pobjedama. Naravno, nije to tako jednostavno, jer su se pomalo promijenile okolnosti. Neki drugi klubovi su pokazali svoje ambicije, prije svih Rijeka koja je aktualni prvak, zatim Hajduk, Osijek. Pokazali su da mogu biti konkurentni. Dinamo je pak kroz godine izgubio dosta kvalitetnih igrača, takva je objektivna situacija, zato nas čeka veliki posao. Kako bismo se vratili na stare, pobjedničke staze.
Kazali ste da vam je Dinamo prilika života. Znači li to da imate ogromna očekivanja?
- Naravno da mnogo očekujem! Ali svi mi možemo biti ovakvi ili onakvi, presudni su igrači koji moraju odgovoriti na određene zahtjeve. Mi ih, naravno, moramo dovesti u optimalno stanje kako bismo došli do željenog.
Ide li u ta vaša velika očekivanja i plasman u Ligu prvaka ili barem u Europsku ligu?
- Pitate me o velikim očekivanjima? Prošle sezone smo imali stanku, nismo bili prvaci, nismo uzeli ništa, uključujući i plasman u Europsku ligu. Sad prije svega moramo uzeti prvenstvo, a drugi imperativ je ulazak u Europsku ligu! San je ulazak u Ligu prvaka! Međutim, sam ulazak u Europsku ligu bio bi sjajan temelj, znak da se Dinamo vraća na europsku stazu na kojoj je bio godinama i na koju želi opet.
Možete li biti Dinamov Matjaž Kek? Je li to preduvjet za pravi iskorak u smislu prije svega igre i prepoznatljivosti momčadi?
- Volio bih biti Dinamov Matjaž Kek! Međutim, postoji razlika jer je stupanj strpljenja u Dinamu mnogo manji nego u Rijeci. Ne kompariram tu ljude iz uprava. Dinamo je klub s maksimalnim zahtjevima, pa je pitanje može li se nakon nekog praznog hoda ostati u koži Matjaža Keka. Kek je s Rijekom napravio fenomenalne stvari, ali isto tako imao je i razdoblja kad mu je zapelo. U Dinamu praktički nemaš pravo na kiks, metaforički kazano, požari se vrlo brzo rasplamsaju i zapale trenersku klupu.
CIJELI INTERVJU SA NIKOLOM JURČEVIĆEM PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI