Varazdin, 280919.
Stadion Andjelko Herjavec. Zagrebacka ulica 19.
Utakmica 10. kola Hrvatski telekom Prva liga izmedju NK Varazdin i HNK Rijeka.
Na fotografiji: Slavlje nakon golaTibor Halilovic 8.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Zeljko Puhovski / CROPIX

KORONA, POTRES, KORONA...

ZAGREBAČKI DEČKO OSTAO JE NA SIGURNOJ UDALJENOSTI: 'Shvatio sam da bi moglo biti sve gore pa sam ostao s djevojkom, to je sreća u nesreći'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 26.03.2020. u 11:08

  • Nekome tko je svaki dan naučen na fizičku aktivnost, utakmice, treninge, terapije, analize, putovanja i sve ono što za sobom nosi život profesionalnog sportaša, posebno teško pada život u četiri zida, pa je Tibor Halilović kratak bijeg pronašao u jednoj šumi blizu svog stana. Daleko od ljudi i izbjegavajući bilo kakav kontakt, ali dovoljno da barem malo optereti mišiće.

    - Dio u koji sam ranije išao trčati sada je zatvoren, ali opet sam našao jedan kraći šumski put gdje nije bilo nikoga pa sam uspio nešto odraditi. Ali i iz kluba misle na nas, onima koji su željeli dostavili su sobne bicikle, nešto utega, pa u izolaciji pokušavamo barem nešto odraditi - kaže Halilović koji se itekako zaželio lopte.

    - S loptom nisam radio, a iskreno nemam ni gdje pa sam više sam na suhom treningu. Igrališta su zatvorena, a i dobro da jesu, jer ne bih želio da se netko izloži opasnosti.

    Zanimljivo, iako rođeni Zagrepčanin, u ovo vrijeme bez nogometa ostao je u Rijeci pa je i izbjegao strah i sve ono što je izazvao potres u Zagrebu.

    - Prvi vikend sam bio u Zagrebu, ali kada sam shvatio da bi moglo biti sve gore, odlučio sam s djevojkom ostati u Rijeci. Ovdje mogu barem nešto malo trenirati, u Zagrebu sigurno ne bih mogao, a i nisam želio riskirati zbog roditelja i bake da ne pokupim nešto dok odem trčati i donesem u kuću. A onda još i taj potres. Sreća u nesreći što sam ostao u Rijeci, ali briga za moje bližnje bila je velika. Probudio sam se s hrpom poziva i poruka. Srećom, svi su dobro, nisu stradali, ali uz sve što nam se događa strašno je vidjeti štetu koju je napravio takav potres.

    Samoizolacija je, dakle, u punom zamahu...

    - Kako kratim vrijeme? Kao i većina, gledaju se filmovi, igraju se igrice... Dobro dođu za kontakt s bivšim suigračima, neki dan sam igrao s Fiolićem i Arsenićem, kad se već ne možemo susresti na travnjaku, igrice su u ovo vrijeme barem nekakva prilika da se povežemo. Nije dobro ni pretjerivati s time, zato mi trčanje dobro dođe da izađem malo iz kuće, lakše mi je nego kada cijeli dan ništa ne radim. Imamo i društvene igre, malo kartamo, cura voli kuhati i raditi kolače tako da nije loše, dobro živim iako ne mogu van, ha-ha...

    Haliloviću posebno teško pada što nitko ne zna kada bi se situacija mogla promijeniti.

    - Kada je sve krenulo, nitko nije očekivao da će ovoliko potrajati. Računali smo da ćemo za mjesec dana već igrati, ali situacija je takva da treba biti oprezan, da je zdravlje svih građana važnije od nogometa. Čudno je jer se u ovom periodu zahuktava sezona, igra se za plasman, za trofeje, a sada ne znamo što će biti sa sezonom.

    Iz drugih medija