Grupa za EURO kvalifikacije djeluje pitoma?
- To što nešto djeluje jednostavno je samo dojam, teren je druga priča. Ok, prihvatljiva je konkurencija na papiru, no samo ako budemo u igri na visokoj razini možemo izboriti EP. Moramo biti jako pažljivi. Kvalifikacije su koncentrirane u kraćem periodu, u jeku klupskih natjecanja, nema prostora za krive korake. Vels, Slovačka, Azerbajdžan, Mađarska, svi oni koju planove i mogu biti nezgodni, pogotovo će gristi da se pokažu protiv nas. Nema autsajdera. Uostalom već smo se opekli sa Azerbajdžanom.
Izborimo li EP, što je logično, što se može napraviti u tom drugačijem (disperziranom) turniru?
- O tome kad izborimo vizu. Uvjeren sam da možemo odigrati opet veliki turnir, ali uvijek ovisi kako se stvari na turniru poklope.
Može li se poklopiti dobra energija da se Hrvatska napokon vrati Poljudu i Dalmaciji?
- Volio bih da se to dogodi. Hrvatska mora igrati po cijeloj Hrvatskoj. U Splitu sam igrao utakmice i bez publike, protiv Italije, što je otužno. No igrali smo protiv Gruzije i atmosfera je bila fenomenalna, sve se treslo od navijanja. Nadam se da se može prevladati jaz koji se stvorio, ali kako to učiniti doista ne znam.
Je li doista točna da priča kako vas je Hajduk odbio i da tamošnji treneri nisu vidjeli vaš talent?
- Ne treba stvarati stalno fame o tome. Bio jesam na probi i ljudi su procijenili da tog trenutka nisam taj. Ni prvi ni zadnji. Ne može se odmah znati je li neki klinac može postati igrač ili ne. Zato to ne držim propustima. Bio sam kao dijete hajdukovac ali nije me obeshrabrilo što me nisu uzeli. Rekoh, treba biti uporan i vjerovati u sebe. Godinu kasnije išao sam u Dinamo, i tamo sam uspio. Logično je da sam postao dinamovac, jer me za taj klub vežu prekrasne godine odrastanja, sazrijevanja i profesionalnih dosega, uz mnoštvo sjajnih ljudi koje sam upoznao, stekao brojne prijatelje za cijeli život...