Genijalac koji je promijenio košarkašku igru, davnih 60-ih mogao je igrati i playa i centra

Neven Bertičević, doajen i učitelj, uvijek je znao pričati da nikada nije zaboravio dan kad je prvi put ugledao visokog i mršavog klinca na terenu. Činilo se da će slomiti pri samom hodu, ali vrijeme je stalo kad je dobio loptu u ruke.

Krešimir Ćosić bio je avangarda, posve drugačiji tip od 210 cm. Čovjek koji je u isto vrijeme mogao igrati i playa i centra, čovjek koji je čitao svaku obranu protivnika, čovjek koji je promijenio samu ulogu centra u tadašnjoj košarci. Imala je svaka momčad, u pravilu, dva ogromna tipa u svakoj petorci koji su bili oskudnije tehnike, ali su znali koristiti svoje fizičke atribute. Krešo Ćosić nije se s njima gurao, ako jest, onda ih je okretao potezom. A ne, onda ih je izvlačio iz reketa, gdje je svaki od njih postao neupotrebljiv dio petorke, a meta protivničkog napada. Krešo Ćosić promijenio je igru. On je vidio ono što drugima nije uspijevalo ni u usporenim snimkama. Bio je drugačiji.

I pri tome je donosio u vagonima. Uostalom, kad netko osvojio 14 velikih medalja, kad je pri tome bio i olimpijski, i svjetski, i europski prvak, i to nekoliko puta, onda tu svaka priča staje. Naravno, mogli bismo i o klupskim dostignućima, o osam naslova prvaka, što u Jugoslaviji, što u Italiji, o tome da je mogao biti u NBA ligi. I tko zna, možda bi Jerry West, da je tada uza sebe u Lakersima dobio Ćosića, imao koji trofej više. Da, Krešo Ćosić bio je toliko dobar.

ARHIVSKE FOTOGRAFIJE

Bio je revolucionaran i kao trener, pa je na Eurobasket 1987. u Atenu odveo "dječji vrtić", momke koji su se tek počeli brijati, poput Tonija Kukoča, Dina Rađe, Vlade Divca i Saše Đorđevića. U toj je reprezentaciji uza sebe imao kao asistenta Dudu Ivkovića.

Kad je izgubio sve bitke u Zadru, jer kod kuće je uvijek najteže, otisnuo se u diplomaciju, a 1995., sa samo 46 godina, izgubio je bitku s teškom bolesti.

Krešo je čovjek koji je bio preteča svega onoga čemu se danas divimo kod centara. On je radio razliku na mašti, intuiciji. Da nije bilo Kreše Ćosića, pitanje je bismo li gledali košarku kakvu je igrao Arvidas Sabonis ili kakvu danas igra Nikola Jokić. I kakav bi uopće bio ovaj sport.

Besmrtni postaju oni koji sport mijenjaju. Krešo je bio upravo to.