Trebalo je proći pet godina nakon završetka rata da bi se nastavilo s tradicijom svjetskog nogometnog prvenstva. Za 1950. godinu za domaćina je izabran Brazil, ali put do tamo bio je mukotrpan. Pogotovo za reprezentaciju Jugoslavije. Krajem kolovoza i početkom rujna igrala je dvije kvalifikacijske utakmice i u obje svladala Izrael. U daljnjim kvalifikacijama ždrijeb joj je dodijelio Francusku. Nakon što je u Beogradu pogotkom Ž. Čajkovskog završilo 1:1, i uzvrat u Parizu završio je istim rezultatom. U prosincu se u Firenci odigrala treća međusobna utakmica koja je odlučila putnika za Brazil.
”Tisuće i tisuće radnih ljudi Jugoslavije pratilo je jučer preko radija zalaganje i požrtvovnu igru naših nogometaša. Veliki broj Jugoslavena prisustvovalo je također dvoboju na Stadionu Giovanni Berta”, pisao je Zvone Mornar iz Firence.
Više od 40.000 gledatelja došlo je na stadion i brojni navijači Jugoslavije bodrili su momčad poklicima “plavi, plavi” i na kraju utakmice iznijeli ih s terena.
”Put preko Oceana je osiguran tek u 293. minuti borbe s Francuzima, kad se Čajkovski II. idealno probio do same aut linije na lijevoj strani, odakle je u izvrsnoj paraboli pronašao mrežu na njenom najosjetljivijem dijelu (lijevi gornji ugao), kojega čak ni izvrsni Ibrir nije mogao pokriti.”
Ali dotad se vodila borba za svaki metar travnatog talijanskog igrališta. Jugoslavija je odlično počela i već nakon 13 minuta povela.
”Nije uzalud Football Selection u svojoj tablici najboljih europskih nogometaša Zlatka Čajkovskog postavio na prvo mjesto pred Španjolcem Gonzalesom III. i Englezom Wrightom. Jedna od njegovih izvrsnih akcija prethodila je prvom zgoditku utakmice.”
Francuzi su kasnije, golovima Waltera i Luciana preokrenuli rezultat. A tada na pozornicu stupa dinamovac Željko Čajkovski.
”Svega sedam minuta do kraja jedna silovita akcija mogla se zadržati jedino - jedanaestercom. Kad je Čajkovki II. u idealnoj poziciji svega tri metra pred Ibrirom bio grubo oboren, sudac je energično pokazao na bijelu točku. Mihajlović je bio realizator.”
Slijedili su produžeci, koje je odlučio Željko Čajkovski u 113. minuti susreta.
”Dok ovo javljamo, u Firenci se čuje jugoslavenska pjesma. Nekoliko stotina navijača koji su doputovali iz naše zemlje i koji žive u Italiji raduju se zasluženoj pobjedi naših sportista. A kako i ne bi! Ona je zaista velika i zaista značajna. O njoj će se trebati još mnogo pisati”, zaključio je Zvone Mornar, kasniji glavni urednik SN.
Sastav Jugoslavije: Mrkušić - I. Horvat, Čolić, Z. Čajkovski, Jovanović, Džajić, Mihajlović, Mitić, Firm, Bobek, Ž. Čajkovski.
Komentari (0)
Komentiraj