Ljubičić i Ančić smjestili nas u galeriju prvaka i to kao prve koji su bili nepostavljeni u ždrijebu

Hrvatski tenis 2005. godine ostvario je još jedan uspjeh koji nas je smjestio u malu, posebnu galeriju veličanstvenih prvaka. Kao tada tek 11. državu osvajača najstarijeg momčadskog svjetskog sportskog natjecanja, Davis Cupa utemeljenog 1900. godine. Štoviše, Hrvatska je i dalje najmanja država kojoj je to uspjelo i prva je koja je taj podvig izvela kao nepostavljena u ždrijebu.

U finalu igranom od 2. do 4. prosinca 2005. u Sibamac Areni u Bratislavi, u kojoj je gotovo pola navijača imalo hrvatska obilježja, Mario Ančić kod rezultata 2-2 svladao je Michala Mertinaka s 3:0 u setovima za beskrajnu sreću i eksploziju radosti. Kako u Bratislavi, tako i širom Hrvatske.

Šampionski put počeo je junački, rušenjem američkog Dream Teama u 1. kolu. Amerikanci su nas početkom ožujka u Carsonu, predgrađu Los Angelesa, dočekali s najboljim mogućim sastavom: Andre Agassi, Andy Roddick, Bob i Mike Bryan. Bili su toliko samouvjereni da su na reklamnim plakatima kojima su oblijepili Kaliforniju, pozivajući gledatelje na spektakl, promovirali isključivo svoje tenisače, nisu ni napisali protiv koga igraju.

Spektakl su i dobili, ali u režiji Ivana Ljubičića. On je prvo sredio Agassija u tri seta, pa Roddicka u pet, što je uz pobjedu u parovima s Ančićem nad blizancima Bryan bilo dovoljno za senzacionalan trijumf.

JACQUES DEMARTHON Afp

Bio je to početak jedne od najimpresivnijih "sezona" jednog tenisača u Davis Cup povijesti. Ljubičić je, naime, imao priliku kao jedini u povijesti završiti godinu sa svih 12 pobjeda (8 u singlu, 4 u parovima) i to sve u "živim" mečevima, dakle dok pobjednik dvoboja još nije bio odlučen. Ne opisuje se stoga bez razloga taj Davis Cup kao Ljubičićev Cup. Do nedjelje u Bratislavi imao je, dakle, 11-0, ali su se leđa "javila" uoči okršaja s Dominikom Hrbatyjem, a i tu je pokleknuo tek u petom setu.

No, bio je tu Ančić, koji pak te sezone u ranijim dvobojima (SAD, Rumunjska, Rusija) nije dobio niti jedan "živi" pojedinačni meč, ali donio je zato pobjednički bod u finalu.

Reprezentacijom je kao izbornik kormilario mudri Nikola Pilić, a članovi reprezentacije kroz godinu bili su još Roko Karanušić i Željko Krajan (1. kolo), Saša Tuksar (2. kolo i polufinale), Ivo Karlović (sve osim 1. kola), dok je zbog svega što je učinio za hrvatski tenis, za finale u sastav uvršten Goran Ivanišević, iako je godinu ranije završio igračku karijeru.