Nevjerojatno moćan stroj složio se u Gospinom polju, Ruskinje su osnažile i domaću mladost

Iako je Dubrovnik nerijetko "meta" potresa, opet se malokad dvorana Gospino polje tresla kao 15. ožujka 1998. godine. I nije bilo to zbog pomicanja litosfernih ploča, nego su epicentar bile odbojkašice Dubrovnika Dubrovačke banke. Jer tog se dana igralo finale Kupa prvakinja, a domaću je ekipu s tribina pratilo gromoglasno navijanje više od 2000 gledatelja – više ih nije ni moglo stati – povicima "O-ka-Du-brov-nik, o-ka-Du-brov-nik".

Erupcija je uslijedila nakon što je Slavica Kuzmanić pogodila as na meč-loptu, što je označilo početak velikog slavlja. Koju minutu kasnije kapetanica Jelena Čebukina primila je u ruke i visoko podignula pehar namijenjen europskim klupskim prvakinjama. Isti je pehar sedam godina ranije osvojila Mladost, a sad je opet bio u hrvatskom vlasništvu. Štoviše, još je podosta sličnosti između ta dva grandiozna trijumfa hrvatskih klubova, jer i iza ovog dubrovačkog također je stajao Neven Barač, a model okupljanja ekipe bio je identičan.

Dovedene su neke od najboljih ruskih odbojkašica tog vremena (u međuvremenu se rasformirao Sovjetski Savez): Jelena Godina, Tatjana Sidorenko, Jelizaveta Tiščenko, Jelena Vasilevskaja i, jasno, već spomenuta Čebukina, iz Japana se vratila Kuzmanić, i sve su one dodane na domaću jezgru mladih perspektivnih djevojaka koju su činile: Beti Rimac, Ana Kaštelan, Ilijana Dugandžić, Mirela Delić, Biljana Gligorović, Dijana Urlić.

I ovdje je, pak, trenerska palica bila u rukama Nikolaja Karpolja, koji je sebi svojstvenim spartanskim stilom posložio sve kockice za europski instant-uspjeh s krajnjeg juga Hrvatske.

Jasno, preduvjet za nastup u Kupu prvakinja bio je osvajanje titule prvakinja Hrvatske sezonu ranije, a u europsku avanturu dubrovačka je ekipa krenula protiv danskog Holtea. Kakav se moćni stroj složio u Gospinom polju sugerira i podatak da su dansku ekipu dobile dva puta po 3:0, s time da su ih jedan set ostavile doslovce na nuli, rezultat je (po starom sustavu bodovanja) bio 15:0!

U skupini je Dubrovnik izgubio jednu od sedam utakmica, od francuskih prvakinja Rioma, pa je tako u polufinalu Final Foura kao drugoplasirana ekipa iz skupine B išla na braniteljice titule prvakinja, talijanski Foppapedretti Bergamo. Bilo je to zapravo po svemu finale prije finala, a odluka je u napetom dvoboju pala tek u petom setu. Nakon 11:15, 15:11, 15:10, 8:15, dubrovački je sastav slavio sa 15:12 i odradio više od pola posla na Final Fouru. Jer u finalu Vakifbank iz Ankare nije imao šanse, pa se s čistih 3:0 (15:8, 15:7, 15:7) Dubrovnik uspeo na europski tron.