Nogometašima u Londonu srebro, među 22 igrača čak 14 iz Hrvatske, a osam Zagrepčana

Prve olimpijske igre po završetku Drugog svjetskog rata održane su u Londonu, drugi put u njegovoj povijesti (1908.). Novu Jugoslaviju predstavljali su mnogi sportaši, a najveći uspjeh postigla je nogometna reprezentacija.

Iz Londona za Narodni sport izvještavao je glavni urednik Miroslav Habunek. 8. kolovoza telefonom je javio:

"Nakon pobjede nad Luksemburgom (6:1) i Turskom (3:1) ulaskom u polufinalno natjecanje, jugoslavenska nogometa reprezentacija je na najboljem putu da uđe u finale. Interes za susret između Velike Britanije i Jugoslavije je ogroman. Za taj susret, koji će se održati na Wembleyu već danas su rasprodane sve ulaznice, a stadion može primiti 100.000 gledalaca."

Velika Britanija bila je favorit u polufinalu. 14. kolovoza ponovo glavni urednik javlja telefonom:

"Evening Standard, jedan od večernjih listova, kupili smo na ulazu u Wembley da vidimo što piše o polufinalnom susretu, koji je trebao započeti kroz 30 minuta. Naš protivnik bila je Velika Britanija. List je uvjeravao svoje čitatelje da će u finalnom susretu sa švedskom momčadi igrati Velika Britanija. Međutim, dva sata kasnije - dok se isti list još prodavao po londonskim ulicama - jugoslavenska ekipa slavila je svoju treću pobjedu na Igrama. Velika Britanija je poražena 3:1. Bila je to realna slika prikazanog na terenu."

Od 22 nogometaša koja su bila na OI, čak 14 bilo ih je iz Hrvatske i osam rođenih Purgera. Iako je Jugoslavija postigla tri gola, junak susreta bio je vratar Franjo Šoštarić.

Franjin brat, Đuro, jednom zgodom prisjetio se te 1948. godine:

"Imal sam engleske novine, s onih olimpijskih igara u Londonu, kad je protiv Britanaca stvaral čuda i bil junak utakmice. I tada se Francek, poslije jedne intervencije, prekrižil, a Englezi su masno raspalili: ‘Komunist se križa!‘ A moj brat nije bil komunist, da znate."

Dan poslije utakmice Evening Standard dao je mali komentar o polufinalnom susretu. Bilo je to sasvim očekivano.

U finalnom susretu bez ozlijeđenih Šoštarića i Franje Wölfla, Jugoslavija nije mogla svladati Švedsku.

"Finalni susret Švedska - Jugoslavija očekivan je u Londonu s velikim interesom. Na susret je došlo preko 60.000 gledalaca. Taj broj bio bi bez sumnje još veći da nije do pred samu utakmicu padala kiša. Već nakon prvih 20 minuta finalnog dvoboja vidjeli smo da je naša bojazan zbog promjena u sastavu bila opravdana."

Finalni susret završen je 3:1 u korist Šveđana, iako je Jugoslavija bila potpuno ravnopravan protivnik. Na kraju, na jarbolu u Wembleyu vijorila se, uz švedsku i dansku, i jugoslavenska zastava.

80 godina 1948