Sportski i ljudski div koji je s kanuom "štihao" po najvećim svjetskim jezerima kao nitko

Oličenje sportaša, div u pravom smislu te riječi. To je bio Matija Ljubek (Belišće, 22. studenoga, 1953. – Valpovo, 11. listopada 2000.), legendarni brk iz Belišća, jedan od najboljih sportaša koje smo ikad imali. Nakon karijere visoki dužnosnik HOO-a. I to mu je išlo dobro. Dobri čovjek, veliki gospodin, široka duša. Sjećam se, došao sam dva tjedna prije Olimpijskih igara u Sydneyju u Hrvatsku kuću koja je bila u Punchbowlu. Makar sam ga znao samo kao sportaša, dočekao me kao prijatelja, sve pomogao, objasnio, družili smo se, okupljao je oko sebe. Takav je bio. I prošle su Olimpijske igre, za nas teške Olimpijske igre.

Vratili smo se doma i te jeseni otišao je za sva vremena nakon nekog nevjerojatnog obračuna koji je imao veze s obitelji. Imao je 47 godina. Strašan osjećaj koji pamtim i danas. I uvijek kada ga netko spomene kažem "dobri naš Matija".

Matija Ljubek

A trebao je uživati u jednoj nestvarnoj karijeri, u jednom teškom sportu u kojem je obilježio jedno vrijeme. To je onaj kanu kojim je "štihao" po najvećim svjetskim jezerima kao nitko. Nevjerojatan borac, sportaš. Sjećam se, bio sam klinac, on u Montrealu osvaja zlato, a reporter kaže: "Dragi gledaoci, vidite koliko je to naporan sport, naš je Mate kleknuo na jedno koljeno da se malo odmori." Pobijedio je Rusa Jurčenka koji je dominirao do finala, glatko u kvalifikacijama, sedam sekundi bolji u polufinalu, ali onda je došlo finale i Ljubek je poletio tri sekunde ispred Rusa – fantastično.

A onda je s Mirkom Nišovićem ponovo istu priču osam godina kasnije u Los Angelesu na duplo kraćoj dionici od 500 metara protiv Rumunja.

Osvojio je četiri olimpijske medalje, deset svjetskih od kojih četiri zlatne, mnogo drugih, piše čak 300, od kojih se uvijek pamte one s Mediteranskih igara u Splitu.

Bio je član osnivačke skupštine HOO-a i član Vijeća HOO-a u prvom sazivu od 1991. do 1995. te dopredsjednik HOO-a. Obnašao je dužnost izvršnog direktora i direktora višesportskih aktivnosti HOO-a, a posljednja mu je zadaća bila dužnost šefa Misije hrvatske olimpijske delegacije na OI-ju u Sydneyju 2000. Njegove su fotografije i odličja uvršteni u Kuću slavnih Olimpijskog muzeja u Lausanni, a Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. posebno priznanje povodom stogodišnjice Olimpijskih igara. U studenome 2000. posthumno je dobio Državnu nagradu Franjo Bučar za životno djelo.

Pokopan je dostojno na zagrebačkom groblju Mirogoj, a spomenik koji prikazuje velikana u njegovu legendarnom kanuu isklesao je akademski kipar Stipe Sikirice. Od 2000. godine najveće priznanje HOO-a za životno djelo u sportu nosi naziv Nagrada HOO-a Matija Ljubek.