Svjetski prvaci, europski doprvaci i srebrni na Igrama u Parizu - sve u jednoj godini!

Ne trebamo čekati nikakav veći odmak vremena poradi kojeg onda, tobože smirenije, pribranije i hladnokrvnije, s manje emocija a više racija, sagledavamo neki događaj. Bilo da je riječ o sportu ili ikojoj drugoj djelatnosti. Ono što su napravile Barakude u godini 2024. graniči s nestvarnim. Doista je u skladu s onim navijačkim stihom "Ovdje nitko nije normalan...".

Mi Hrvati, bez pretjerivanja, doista znamo u sportu učiniti nešto što nitko drugi, nikada prije nije uspio. Ma, ni pomislio. Sjetite se samo Janičine vožnje po Sljemenu bez rukavice, pa Ivaniševićeva finala Wimbledona u ponedjeljak... Tu je negdje, na tom tragu i vaterpolska 2024.

U biti, valja se malo vratiti u listopad 2023. Teroristički napad Hamasa na Izrael, "oduzeo" je mogućnost Netanyi da bude domaćinom EP-a u vaterpolu. Samo je jedna država na svijetu, samo 10-ak entuzijasta bilo je dovoljno hrabro i ludo istodobno u mjesec dana organizirati seniorsko EP. Iz ničega! Samo mi, Hrvati i društvo iz HVS-a. To je organizacijsko zlato, a igrači...

Koji dan prije početka EP-a izbornik Tucak je završio na operacijskom stolu. Ugradnja stenta. Već dan kasnije vodio je trening. Ludo. Koji tjedan kasnije čovjek kojem je stres zabranjen u postoperativnom procesu, dva je tjedna u grotlu Gruža i bazena uza Savu vodio momčad. Izbornik oslabljenog srca, Luka Bukić ozlijeđen, a drugi vratar Toni Popadić već je zakazao termin operacije lakta.

Takvi su došli do finala, takvi su bili 3-4 minute udaljeni od zlata, no Granados nas je "granatirao". Nije samo izgubljeno zlato, nego još uvijek nije bilo olimpijske vize te se moralo s najjačom (zdravom) postavom u Dohu, na SP. Samo dva tjedna kasnije. Fizički i psihički užas. No, ova ekipica sve to nadjačava, petercima pobjeđuje Francuze u polufinalu, pa na isti način i Talijane u finalu. U mjesec dana dva finala, srebro pa zlato!

U ljeto se već išlo u Pariz. Najteži put do završnice, preko Španjolske i Mađarske. To ih je očito malo "ispuhalo", nažalost, za finale. No, neovisno tomu, kad se sve sublimira – u sedam i pol mjeseci, tri finala u sva tri najveća moguća natjecanja. Jedino je Hrvatska to napravila. Samo Barakude. Prvi put svijetu. Vjerojatno i zadnji put. Doista za ne povjerovati.