Navigation toggle

80. rođendan SN - 1968.

OLIMPIJSKE IGRE

Zlato sa splitske rive: U Ciudad de Mexicu apsolutno najveća sportska priča i junakinja bila je plivačica Đurđica Bjedov

Skromna sportašica oko koje nitko nije plesao, niti je zamijetio u svojim planovima, osvojila je prvo mjesto u utrci na 100 m prsno i postavila olimpijski rekord
Piše: Petar RagužObjavljeno: 13. lipanj 2025. 20:00

Poštovani čitatelji,

Sportske novosti 9. kolovoza 2025. slave 80 godina postojanja. Nevjerojatnih 80 godina prepunih sportskih uspjeha, drama, ponosa i zajedništva. Malo što u životu može ujediniti neku naciju i učiniti je ponosnijom od uspjeha sportaša koji za nju nastupaju.

I zato Sportske novosti izlaze već punih 80 godina. Zato što smo sve te silne godine iz prvog reda pratili sportaše, kako naše, tako i međunarodne. Slavili smo ih, poštivali, kritizirali kada je to bilo potrebno.

U 80 dana, sve do tog 9. kolovoza, svaki vas dan kroz naše arhivske tekstove i ilustracije podsjećamo na najzanimljivije sportske događaje pojedine godine. Bit će to sjajna retrospektiva svega što se događalo u tih 80 godina.

Ne sumnjamo da ćete znati uživati u njima.

Olimpijske igre u Meksiku imale su političku predigru.

Prvo je Južna Afrika nakon što je nakratko u Grenobleu vraćena u olimpijsku obitelj (glasovima 37:28), malo prije Meksika ponovo izbačena. Sada je 39 glasova bilo za izbacivanje, a razlog je sustav rasne podvojenosti.

A samo mjesec dana prije Igara, Olimpijski odbor Čehoslovačke je putem Radija Prag, dok još ruski tenkovi nisu ondje sve razvalili, odaslao poruku svijetu koju je SN podupro i objavio na naslovnici: “OI bez okupatora - ne dopustimo nastup na Igrama sportašima iz SSSR-a, DDR-a, Mađarske, Bugarske i Poljske.” Redom država čiji su vojnici okupirali Čehoslovačku. Naravno, nije prošlo.

No, kad su Igre jednom konačno počele, tandem SN-a Vilko Luncer i Zvone Mornar svaki drugi dan odašiljao je priče o uspjesima, medaljama. Bilo ih je sedam ukupno.

Ipak, plivačke kolajne Đurđice Bjedov, poglavito zlatna, bile su otkriće, iznenađenje.

“Skromna sportašica oko koje nitko nije plesao, niti je zamijetio u svojim planovima, osvojila je prvo mjesto u utrci na 100 m prsno i postavila olimpijski rekord (1:15.8). Imamo olimpijsku pobjednicu! Ponosni smo zbog Đurđice Bjedov, zbog te divne, skromne i jednostavne djevojke. Zbog sjajnog uspjeha, neočekivane pobjede. Zbog te velike sportašice koja je stala na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, na stepenici koja je namjerno obojana u boju zlata. Đurđica je plakala na postolju. Plakala je i smijala se, naizmjence. Gledala gore, na tribine, prema nama...”

Samo 10 dana ranije raspoloženje u plivačkom taboru bilo je sasvim drukčije. Tada je naslov glasio: “Primadono, izvolite na scenu”.

To nije išlo Bjedov, već Mirjanu Šegrt. Još jednu sjajnu plivačicu koja će također kasnije do finala. Detalj s treninga...

“Šegrt opet stvara probleme i širi neraspoloženje. Jutros, po ne znam koji put, stara priča. Plivačice su skočile u vodu, za trening, a onda ni 5 minuta kasnije, jedna je izašla iz vode. ‘Dobro, što je, Mirjana?’, zapitao je savezni kapetan Bogdan Nenadović. Mirjana odgovori odmah: ‘Što me pitate, zar ne vidite da mi je zima!’”

Dva tjedna kasnije sve loše storije su zaboravljene. Đuke Bjedov je doplivala i do srebra na 200 m prsno, a u Splitu joj je upriličen veličanstven doček pred 50.000 ljudi.

Svjetski rekord Vere Nikolić

U ljeto je Pariz gorio, ali i londonski tartan pod nogama Vere Nikolić. Na stadionu Crystal Palacea, najbolja atletičarka Jugoslavije pokorila je svijet.
“Dvadesetgodišnja Vera Nikolić, evropska prvakinja iz Budimpešte ‘66. postavila je na Otvorenom prvenstvu Engleske u Londonu novi svjetski rekord na 800 metara. Vera je stazu prešla za 2:00.5 ili pola sekunde brže od dosadašnjeg svjetskog rekorda Judy Pollock-Amoore iz Australije, koji je postavljen 1967. Dosadašnje najbolje vrijeme Vere Nikolić iznosilo je 2:02.1. Mlada Jugoslavenka ostvarila je tako senzacionalan napredak od 1.6 sekunde”, iz Londona je javio Vilko Luncer.

Ćosića ošišali na granici

Duga je kosa u muškaraca bila u modi. Posvuda, osim... iza Željezne zavjese. U to se osobno uvjerio Krešimir Ćosić. U Bugarskoj.
“Gostovanje Zadra u Bugarskoj počelo je problemima. Poteškoće su se javile još na bugarskoj granici. Predstavnici vlasti nisu htjeli dopustiti ulazak u Bugarsku jedinom ‘beatlesu’ u momčadi Zadra, Ćosiću, sve dok svoju frizuru ne dovede u granice pristojnosti. Ćosić je u vlaku odbijao rastati se od svoje bujne plave kose, ali na prvoj stanici iza granice, u Dragomanu trebao je napustiti ekipu. Lokalni brijač nije imao puno sentimentalnosti prema Krešinim ‘loknama’, a Krešo je navečer na oduševljenje suigrača stigao u hotel dobro pošišan.”

image

80. rođendan SN - 1968.

08. prosinac 2025 13:17