Zlatko Horvat je počeo zabijati s lijevog krila, gdje nam je dosad ‘štekala’ realizacija, a Šego je ponovno skupio nekoliko fenomenalnih obrana.
Očito je da je obrana i dalje snaga Hrvatske na ovom turniru. I tako će biti sve dok Duvnjak herojski izdržava sve što se od njega očekuje, Cindrić i Karačić mu pomažu, Šipić pokriva crtu, a Musa i Mamić odlično odrađuju svoj posao u 6-0, odnosno 5-1. Kad sam u hotelu u Grazu razgovarao s Hrvojem Horvatom, već je tada bio jako zadovoljan kako se igrači nadopunjavaju. Možda će Lino imati nekih primjedbi na opuštenost u drugom poluvremenu, ali to se događa kad igrači osjete da su bolji i kad je utakmica pod kontrolom. Vidjelo se da su shvatili da im Austrija nije dorasla.
Sjajno je kad je napad toliko raznovrstan da se golgeterske dužnosti rasporede među igračima. Imamo tri vrhunska srednja beka, a Cindrić suparnicima izaziva glavobolje. Nižeg je rasta, jak i brz na nogama, lako prolazi jedan na jedan, ‘uvlači’ igrače na šest metara i tako nam osigurava dosta sedmeraca. Karačić znalački povezuje strane, jedino me brine što se još uvijek nismo raspucali s lijevog vanjskog, za kojeg se kaže da je u rukometu kraljevska pozicija. Mamić bi zbog toga trebao preuzeti više odgovornosti i šutirati, jer bi nam bolje momčadi s čvršćim obranama mogle ograničiti rješenja.
Ovaj put su to Duvnjak i Karačić lijepo kompenzirali tako što su ‘duplim križanjima’ otvarali prostor Stepančiću i omogućili mu da pokaže kakvim ‘bombama’ raspolaže. Uvodili su ga u odlične pozicije, na kojoj njegova kvaliteta maksimalno dolazi do izražaja.
Što se tiče sedmeraca, nisam zabrinut zbog slabije realizacije. Zlajo (Horvat) ima napornu sezonu, u Zagrebu se dosta troši, ali iz utakmice u utakmicu bit će sve sigurniji i ne očekujem probleme. S načinom na koji puca, uvijek će pronalaziti pametna rješenja, važno je samo da ne uđe u seriju od više promašaja. Ovaj put je s krila bio ubojit.
Šego je na golu vrlo raspoložen, ali se i troši pa je šteta što Ašanin nije više igrao jer je ovo bila idealna prilika da dobije osjećaj. Matej je veliki kapacitet, samo mu se mora omogućiti da stekne samopouzdanje.
O polufinalu je možda još preuranjeno razmišljati, ali presudno bi moglo biti to što se, za razliku od nekih prijašnjih prvenstava, nismo potrošili ‘na brzaka’. I dalje imamo puno kredita u napadu, čekamo Marića, Hrstića, Šarca… Sljedeća je Njemačka, protiv koje se mora obratiti pozornost na Patricka Wienceka. Visok je, jak, vrlo čvrst u obrani i mogao bi dobro držati naše napadače. Trebat će ga zaobilaziti, uhvatiti u kontra kretanju da se umori. I istovremeno otvarati šut za Stepančića. Vjerujem da smo jači, a uz dovoljno strpljivosti to ćemo i pokazati.