Hrvati su i treći put dominirali gradom i stadionom, tako je bilo čak i u Hamburgu, gdje je omjer bio daleko manji jer na tribinama se našao i veliki broj Albanaca, a u Leipzigu nije bilo spora.
Stadion je grmio "Zovi, samo zovi..." nakon izlaska na teren vratara Livakovića i kolega koji su uvijek prvi, a zviždao Donnarummi i njegovim "suborcima". Već je tada bilo sve očito.
"Hoćemo pobjedu" treštalo je kad se pred auditorijem pojavila cijela momčad popraćena iz zvučnika pjesmom Srce vatreno. Grmjelo je od zvižduka kod izlaska Azzurra, iako je na tribinama bila i otprilike petina ili šestina njihovih fanova, koji su se oglasili kad bi imali povod. Manji i akustičan stadion pridonio je da se navijanje bolje čuje, pogotovo bolje nego u Berlinu...
Hrvatske zastave iz cijeloga svijeta visjele su načičkane po tribinama, posebno istočnoj. S ekrana im je podršku dao tenisač Marin Čilić, a Talijanima njihov mladi as Jannik Sinner. Ponovno je razvijen transparent "Kad krenemo gorjet će nebo i zemlja", a utakmica je započela pokličima "U boj, u boj...".
Atmosfera je bila "nabrijana", daleko najjača u tri utakmice Hrvatske s dodatkom koji nije afirmativan – gađanjem igrača Azzurra prilikom izvođenja kornera. Bilo je i pirotehnike, znala je odjeknuti eksplozija, bit će novih kazni za HNS. Dečki iz klupskih navijačkih skupina iza gola na jugu davali su ton navijanju, dizali i druge, pokušavali su gurati momčad naprijed. U gradu je najavljeno četrdesetak tisuća Hrvata, na tribinama je naših bilo preko trideset tisuća.
Na zapadnoj tribini bilo je nepristojnih poruka nekih hrvatskih navijača na našem jeziku, očito pod utjecajem alkohola, novinarima s Apenina. Srećom, sve je završilo na verbalnim ispadima, a oni ih, pretpostavljamo, nisu razumjeli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....