Zlatko Dalić ranije je u odlučujućim utakmicama prednost davao provjerenim snagama, i sada podupire senatore, no u Njemačkoj se našao u jedinstvenoj situaciji, odluka koja donese imat će golemu težinu.
Furija je neponovljiva
Kolo prije kraja skupine, sa samo bodom na kontu i Italijom pred sobom kao imperativom pobjede, a nitko od dugogodišnjih nositelja igre ne nudi nogomet na koji se sa sigurnošću može osloniti.
Poslijed prva dva kola pjevaju se laude La Roji koje je matirala Hrvatsku 3:0 i dominirala nad Italijom (1:0), iako se radi o ekipi za koju je veliko pitanje bi li u klupskom nogometu bila među osam najboljih u Europi. Rodri i društvo igranju najbrže, najmoćnije, imaju sheme koje krase španjolski nogomet jer to je njihova škola, no za razliku od nekih ranijih generacija posjeduju i "rakete" na krilima Yamala i Nicu Williamsa što Hrvatskoj najviše nedostaje. Zato Dalić i kad bi htio ne može igrati kao De la Fuente. No, koliko god mediji ispisivali Španjolcima panegirike nokaut faza će reći istinu, tada počinje pravi Euro za velike dečke. Oni koji šarmiraju u skupini nerijetko ne odu do kraja.
Hrvatska – Italija, to će biti okršaj ranjenih lavova koji i dalje teže jedno od glavnih mjesta u čoporu, sa svim upitnicima i sumnjama koje ih prate. Zabrinuti smo, ali Talijani ništa manje. Kako se prazne puške oba boje, a remi je njima dovoljan, teret razbijanja klopke u kojoj se našla sada je na Hrvatskoj.
Dalićeva momčad nije u prigodi napasti Talijane po bokovima kao La Roja. Luciano Spalletti očekivao je atomske udare s obje strane, postavio na Yamala i Williamsa po dvojicu čuvara uz prilazak trećeg, a opet nisu uspjeli pokrpati sve rupe koje su im iskopali. Iako je pogodak bio autogol. Spalletti će protiv Hrvatske biti hrabriji jer zna da nemamo brzance koji bi prijetili munjevitošću i moći jedan na jedan, te Hrvatska od prve minute mora krenuti maksimalno, u svaki duel, gristi za svaki pedalj terena i nastojati iz toga izgraditi što više akcija. Iako je iz razmišljanja stožera jasno da ponovno plediraju na oprez i strpljenje, te kako je najvažnije ovaj put sačuvati vlastita vrata, vjerujući da će pogodak doći.
Zaključana vrata
Italija je u sličnoj poziciji. Novinari pišu o nužnosti promjena u sasavu, kao i brisanju osjećaja straha, inferiornosti i frustracije koji su imali u četvrtak. Albanija je rano povela protiv Azzurra, povukla se i dopustila im da se razmašu, no La Roja ih je gazila presingom i ništa im nije dala. Talijani će reći da su izašli ispod španjolskog šlepera i još su živi, a na Hrvatsku idu s respektom. Komentatori zazivaju novi duh ekipe koja jedino tako može u osminu finala. Spalletti je u petak očitao bukvicu igračima zato što na utakmici nije ništa vidio od onoga što su trenirali četiri dana, ali im je jasno poručio kako će im Hrvatska dati više prostora da se to porave. Najavljuju se dva-tri nova startera, Darmian kao desni branič umjesto Di Lorenza. Jorginho bi mogao ispasti,"a kandidati za sredinu su Cristante i Faggioli, dok je Retegui bliži "devetki" nego Scamacca. Špica Atalante pod Spallettijem ne daju kao kad ga vodi Gasperini.
Na hrvatskom treningu novinarima nije bilo tako moguće vidjeti što se radi jer Zlatko Dalić nakon petnaest uvodnih minuta zaključa vrata i postavi mrke zaštitare, ali ako će učinak tih vježbi biti kao uoči Španjolske i Albanije sve im to badava. Dalić je imao razloga biti i znatno oštriji od Spallettija.
Izbornik je dobio tri dana da pripremi momčad i odluči hoće li "poginuti" sa senatorima ili vjerovati mlađima. Uoči Albanije pisali smo da će s Perišićem i Brozovićem u prvoj postavi biti pukovnik ili Hrvatska pokojnik, prvo se nije dogodilo, a drugo nije daleko. Međutim, Vatreni još žive, nadamo se i vatra u njima, po tome koliko su glasni bili na treningu valjda su shvatili da je vrag odnio šalu, ali jedina istina se vidi na terenu.
Hrvatska je u dva kola primila pet golova. U Rusiji je do finala dobila četiri, u Kataru do polufinala tri, pa do kraja sedam. Čak je i na Euru 2021. gdje je imala samo jedan bod inkasirala tek dva u dvije uvodne utakmice. Gard je potpuno pao, obrana nije sigurna ali je na vjetrometini jer vezni i napadački red igraju taktički neodgovorno i nedovoljno angažirano. To se iz korijena mora promijeniti. Zadnja linija opet će pretrpjeti promjene, logično je da se Stanišić i Gvardiol vrate na bekove, a na stožeru je da poslože stopere. Tandem Erlić – Šutalo najuvjerljivije zvuči, no ne otpisujemo šanse Pongračića i Vide.
Momčad koja je u drugom poluvremenu s Albancima napravila preokret iako je u takvom sastavu igrala samo 15 minuta nameće se kao izbor za prednji pogon, ako je Dalić spreman staviti na klupu Brozovića i Perišića. Modrić i Kovačić kao dvije šestice, Pašalić ispred njih kao povučeni napadač, ali i veznjak kad zatreba, na stranama Sučić i Kramarić iako nisu krila, te u špici Budimir.
Nova rješenja neophodna
Navijači se klade na Luku Sučića, on je svjetlo koje vide u tunelu, misle se je spreman prometnuti se u asa iz drugog plana. Njegova moć na lopti te u napadačkim akcijama nije dvojbena, ali i on mora biti daleko odgovorniji i koncentriraniji u defenzivi. Je li Sučić to novo što će Hrvatska ponudi na Euru i hoće li to biti dovoljno za spas? Ima još igrača koji nisu dobili šansu, a čekaju kao zapeta puška – Ivanušec, Pjaca, Marco Pašalić, svakako i Baturina čiji je nastup u Hamburgu bio od 84. minute.
Međutim, Brozović i dalje dobro kotira, nije otpisan ni Perišić za startera, možda promjene neće biti velike. Barem od početka, a onda dolazi pet zamjena koje mogu okrenuti utakmicu pozitivno i negativno. Ipak, novih rješenja mora biti.