Ne može se reći da je talijanska javnost šokirana porazom od Španjolske, ali da je neugodno iznenađena igrom, to je definitivno. Određeni entuzijazam koji je vladao prije Eura, a djelomično je potvrđen pobjedom nad Albanijom, sada je nestao. Italija je izgubila od Španjolaca manjim omjerom nego Hrvatska, ali je dojmom ispala bitno inferiornija nego Vatreni.
Naši su igrači ipak stvorili nekoliko izvrsnih prilika i nisu ih realizirali, a s druge strane su nekim individualnim pogreškama u defenzivi (ne samo obrane) doprinijeli pogocima suparnika. No, Španjolska je protiv Italije djelovala puno moćnije, potpuno ih je nadigrala kroz igru, a onda i kroz “statistiku”. Puno šutova, grede, driblinzi, šanse i maestralne obrane Donnarumme koji je spriječio rezultatski potop. Luciano Spalletti bio je realan u procjeni viđenog, ali je svjestan da je Španjolska ipak kriterij koji ne može usmjeravati njegove ideje Italije. Azzurri su tek u procesu izgradnje “njegove” selekcije, koju vodi od rujna i još uvijek nije potpuno razbistrio strukturu igre, ideju, a ni rješenja u kadru.
Talijanska je javnost, po običaju, vrlo stroga, ali i temeljitih argumentacija za svoje negativne stavove. Primjetno je da najviše ukazuju na manjak mladih talenata koji, kao Williams, Yamal ili Pedri, ne samo da tako mladi dobivaju naslovne uloge, nego iskazuju talente koji su u Italiji gotovo zanemareni. Driblinzi, prodori jedan na jedan, šutovi, akcije, dinamičnost, to je danas Španjolska, i Talijani su već umorni od ponavljanja kako svega toga, već desetak godina, kronično nedostaje u njihovom nogometu...
Promjene nisu pomogle
Gledajući stvari iz taktičkog rakursa, vidljivo je da Italija nema baš puno moći u igri prema naprijed. Barem je to tako izgledalo protiv Španjolaca. Unatoč vrijednosti suparnika, očekivalo se da će Barella, Chiesa, Scamacca i društvo složiti neku suvisliju akciju, brži kontranapad, ali igra se ipak svodila na jalove pokušaje da se iz niskog bloka pokuša kroz pasove izići iz presinga.
Kako su Španjolci izvrsno odrađivali taj visoki pritisak, a Talijani uporno unatoč greškama i gubicima lopte nastavili počinjati akcije od Donnarumme, nije čudno da su Azzurri bili daleko od gola suparnika. I kao takvi jalovi...
Promjene u kadru nisu pomogle, a Italija, sretna što gubi samo 0:1, čak je u posljednjim minutama pokušala pritisnuti oprezne Španjolce povučene u blok. No, nema baš neke kvalitete u redovima Talijana koja bi mogla prelomiti utakmicu i onda kada momčad djeluje vrlo inferiorno, ali je još aktivna u rezultatu...
Hrvatska će protiv Italije imati drugačijeg suparnika, naravno. Kriterij Španjolske nije naš kriterij, jer Vatreni nemaju istu moć visokog pritiska, nemaju brze i prodorne bočne igrače koji uneređuju suparničke obrane i stalno stvaraju pukotine u njenim redovima. No, Hrvatska s Italijom sigurno može odigrati dobru utakmicu, prije svega ako bude energetski bolja nego je bila protiv Albanije i Španjolske. S obzirom da se igra u večernjem (svježijem) terminu, moguće je da će to, uz dužu pauzu između utakmica (pet dana) biti bitno bolje...
Bit će otvorenije
Italija će vjerojatno biti “otvorenija” s našima, jer iako im je dovoljan i bod za prolaz, ne smiju si dozvoliti rezultatsku napetost do finiša utakmice. Poraz bi ih mogao stajati eliminacije. Zato se očekuje da će biti ofenzivnija. Što može Hrvatska iskoristiti?
Recimo činjenicu da u sredini terena Azzurri nisu tako impresivni iz prostog razloga što Jorginho nije ni blizu (pogotovo fizički) onom playmakeru koji je predvodio Talijane do europskog naslova. Interov lider, Barella, ne djeluje baš u formi, jer je među inima opterećen i stanjem butnog mišića. Chiesa je taktički prilično izvan svojih koridora (bok), pa njegova hitrina i prodori ne dolaze do izražaja. Scamacca je nezgodan ako mu se pusti prostora, borben je, ali opet nema tu hitrinu da može pobjeći.
Prave opasnosti mogu doći od Dimarca s lijevog boka (beka) koji je prodoran i onaj tko će igrati na desnoj strani naše momčadi morati u paru (bek - krilo) itekako paziti da se Interov igrač ne razmaše.
Ukupno gledano, Italija je za Vatrene čvrst i nezgodan suparnik, bolji od Albanije, a slabiji od Španjolske. Mogli bismo reći, protivnik po mjeri da se uz kvalitetniju igru, veću agresivnost i kompaktnost može ostvariti značajna pobjeda. Ne samo vrijedna prolaza grupe nego i velikog motivacijskog utjecaja za nastavak turnira.