Josipe, izdrži! Dočekao nas je na štakama, ali s osmijehom na licu. Pridržava se, pruža ruku. Već je uhvatio mot. Na desnu nogu ne smije se osloniti. Ni slučajno. Tamna čarapa sakriva zavoj i ozljedu:
- Barem će mi ruke dodatno ojačati! Uz štake i podupiranje rukama – dodao je uz pozdrav.
Odmah je pokazao stanje duha. Optimist. Nepopravljivi optimist. Josip Juranović, Zagrepčanin iz Dubrave, mladi reprezentativac Hajduka. Usred pegule što ga je zadesila, napuknuća kosti u stopalu desne noge, ne dopušta doskočicu kako mu se svijet u trenu urušio. Od standardnog prvotimca i reprezentativca u zaletu do... novog početka. Ne da razgovor pituravati teškim bojama. Nema potrebe.
Ajmo gledat vedro. Vratit će se brzo. Slomljena kost mu neće slomit duh. Priča nam:
- Nije se svijet srušio, ovo je samo ozljeda koja me malo zaustavila na mome putu. Prikočila. Svakome se nešto desi.
Vjerojatno je proljeće izgubljeno?
- Svi kažu da će pauza biti ovakva ili onakva, ali nitko mene ne pita!
Jesu vas zvali iz reprezentacije?
- Jesu, kako ne. Gospon Srebrić, odmah. Poželio mi je brz oporavak. I suigrači s turneji u Kini, Matas, Perošević, Borna Barišić. I fizioterapeut Nderim Redžaj. Dakle, vode i oni računa o meni.
A škvadra iz Dubrave, prijatelji iz kvarta i djetinjstva. Ipak se jedan hajdukovac tu u blizini oporavljao?
- Ah, oni su me posjećivali doma i zatrpali voćem i povrćem. Da pazim što jedem, da se ne debljam! Ne znam tko me sve nije zvao, poruke, pozivi. Moje iz kluba ni ne spominjem posebno, predsjednik Kos me prvi posjetio na Traumatologiji u Zagrebu. Okružen sam pažnjom iz kluba... Ma to je već prošlo. Treba gledat samo naprijed. Na rehabilitaciju. Poruka nije Jakove izdrži, nego Josipe izdrži! Što te ne slomi, ojača te – sam će o sebi Josip Juranović.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE OVDJE!
