Zadnji put kada smo razgovarali bio je na putu za Istanbul. Preko noći je napustio Karabukspor izabravši avanturu zvanu Galatasaray. Premda je bio nemali broj onih koji su držali kako je Igor Tudor zagrizao jabuku koja je već odavno gnjila, mladi (39) hrvatski trener velikog igračkog imena nikada nije bio od onih koji su bježali pred izazovima. Dapače, u Istanbul je toga dana putovao sretan što je njegov rad u malenom Karabuksporu u samo nekoliko mjeseci tako snažno odjeknuo u Turskoj da je Galatasaray u njemu pronašao trenera koji će grogiranog giganta osoviti na noge i pripremiti ga da u ringu ponovno napada najveće suparnike.
Kako danas, četiri mjeseca nakon preuzimanja Galatasaraya, gledate na veliku i iznenadnu priliku kakva se mladom treneru doista rijetko pruža?
- Iza mene je doista jedno intenzivno i po mnogo čemu pomalo nevjerojatno razdoblje, i koliko sam god mogao i trebao očekivati da će biti takvo, tek kada ga proživite shvaćate svu težinu i neizvjesnost posla koji ste prihvatili. Sada kada sam to proživio mirno mogu reći da ću sljedeći put jako dobro promisliti trebam li usred sezone prihvatiti bilo čiju ponudu. Premda ovo što sam proživio nikada ne bih mijenjao i sigurno će mi pomoći u životu i trenerskoj karijeri.tudor
Što vas je to dočekalo u svlačionici Galatasaraya?
- Momčad koja je bila na dnu kondicijskih mogućnosti, psihološki potpuno nestabilna i ispražnjena. A moj je zadatak bio da je odmah pokrenem, da je oživim i s njom probam ostvariti maksimalni rezultat.
Osam do deset igrača u problemu
Sve ste to mogli očekivati čim vas je Galatasaray nazvao?
- Naravno da sam dosta toga očekivao, ali računao sam da su dva ili tri igrača u nekakvom problemu, jer to je obično situacija koju imate u svlačionicama svih klubova koji nisu na nekakvoj realnoj razini kada im gledate igre i rezultate. Međutim, u Galatasarayu je osam do deset igrača bilo u problemu, a ne pričamo o igračima iz drugog ili trećeg reda, nego o standardnim pojedincima.
Što ste prvo poduzeli?
- Odmah sam krenuo u individualne razgovore s pet-šest najiskusnijih igrača, najvažnijih za momčad. I ostao sam zapanjen kada su mi oni praktički na isti način objasnili da je ovo momčad koja nije spremna za velike promjene u pristupu nogometu. Konkretno, njihova je procjena bila da nisu u stanju raditi s većim intenzitetom treninga te da nisu spremni na nekakva veća odricanja s kojima bi momčad mogla krenuti u boljem smjeru. Naravno da sam ostao zapanjen kada sam ih slušao.
I kako ste počeli rješavati problem?
- Gledajte, psihologija je u profesionalnom sportu iznimno važna, jer bez atmosfere i kemije u momčadi nemoguće je napraviti dobar rezultat. S druge strane, momčad koja nema snage za adekvatan ritam i trku na utakmicama unaprijed je osuđena na propast. A meni igrači kažu da nisu spremni više trčati? U 20 kola koja je Galatasaray odigrao s trenerom koji je bio prije mene, momčad je 19 puta bila nadtrčana od suparnika. Tek jednom je suparnik imao slabije brojke, ali mislim da je tada Galata imao igrača više veliki dio utakmice. I što sam mogao? Lagano dizati intenzitet rada, paziti da se igrači što manje ozlijede, pa se nadati da će to biti dovoljno za oživljavanje svlačionice i pristojne rezultate.
Niste baš dobro krenuli?
3. golden sonra Galatasaray teknik ekibi. pic.twitter.com/LzNLlzZ7eS
- U prvih šest utakmica imali smo jako težak raspored, jer čekali su nas i Bešiktaš i Basaksehir i Trabzon, redom sjajne momčadi i izravni konkurenti u borbi za Europu. U tih šest kola uzeli smo devet bodova, premda smo po igrama zaslužili barem dva-tri boda više. Na sreću, nakon toga smo pohvatali konce, ustalili se u formi i na koncu izborili Europu što je bio prvi cilj kada sam došao u klub.
Kako su čelnici kluba doživjeli vaš rad u ta četiri mjeseca. Do nas su dolazile glasine o tome da ste sigurno prekriženi kao trener?
- Predsjednik i sportski direktor bili su svjesni svega što se događalo u svlačionici prije mog dolaska. U prvom razgovoru su mi to predočili, premda nisu ni oni očito bili svjesni da je u problemu mnogo više igrača nego što je to itko mogao pomisliti. Rekli su mi da ne očekuju nikakva čuda do kraja sezone, nego da je moj glavni zadatak oživjeti momčad, vidjeti tko je od igrača u stanju pratiti zahtjeve kluba koji želi biti prvak te na taj način pripremiti svlačionicu na potpunu rekonstrukciju koja će uslijediti ovoga ljeta. S predsjednikom sam cijelo ovo vrijeme često razgovarao, a sa sportskim direktorom svaki dan, tako da nikakve drame nije bilo.
Mediji su ipak spominjali opciju otkaza kao sasvim realnu?
- Volim kada na hrvatskim portalima pročitam da su turski mediji nešto objavili. Znate li što su turski mediji? Svaki dan iziđe između 100 i 200 tekstova o Galatasarayu, naravno da ih ima svakakvih, pa i onih koji samo traže senzacije. I što rade hrvatski mediji, prije svih portali? Prenose samo one sa senzacionalnim naslovima, kao da ne postoje oni drugi koji ni ne spominju otkaz, koji imaju realan i analitičan pristup poslu, a takvih je ipak najviše. Ne znam kakva je to politika naših portala, ali istina koja se gura našim ljudima je potpuno iskrivljena i maksimalno selektivna. To nije normalno, ali, nažalost, tako je.
Pisalo se da ste imali dosta sukoba s glavnim zvijezdama momčadi, prije svih Podolskim i Sneijderom?
- Od prvog dana sam baš s njima dvojicom imao sasvim dobar odnos. Naravno da sam u traženju načina da podignem momčad radio određene rošade pa je bilo utakmica u kojima oni nisu bili u prvom planu, što im nije bilo drago. No, nema momčadi u svijetu kojoj će igrač sa statusom mirno prihvatiti klupu, ali nikakvih incidenata nije bilo. E sada, druga je stvar što dio medija od malih ili standardnih problema pokušava napraviti kaos, a naši samo takve prenose.
Prvi put ste se kao trener suočili s toliko zvijezda u svlačionici?
- Imao sam u PAOK-u Berbatova, ali tamo je on bio sam i tek je došao u klub, tako da nije mogao diktirati ritam momčadi. Ovdje je zvijezda bilo više, tu su već duže vrijeme, momčad je praktički njima bila podređena i zato je teže bilo raditi na čišćenju odnosa. Znate, ja sam trener koji na terenu traži agresivnu i maksimalno spremnu momčad koja igra moderan nogomet, a u Galati su zadnjih godina složili momčad koja to nije u stanju pratiti, koja je bila potpuno podređena pojedincima koji su utakmice probali rješavati potezom, a ne trkom i agresivnošću, ili brzom tranzicijom. I to je klub dovelo tu gdje je. Galatasaray je u dvije godine promijenio četiri trenera, što je jasan znak da izvorni problem ne sjedi na klupi.
Hrvatski igrači su nam preskupi
Kako su vas navijači doživjeli na klupi, a znamo da su jako strastveni, ali i prilično nezgodni ako nekoga uzmu na zub?
- S navijačima nije bilo baš nikakvog problema, dapače, u Istanbulu sam se svih tih mjeseci osjećao jako dobro. Znam da postoji dio onih koji nisu zadovoljni s predsjednikom kluba, jer drže da su njegovi rezultati slabiji od onoga što Galatasaray mora biti, ali mene nitko nije dirao.
Kažu da je ova sezona zadnja šansa za čelnu garnituru u klubu. Dakle, slijedi generalni remont u svlačionici? Ali promjena na klupi očito neće biti?
- Moja smjena nikada nije bila predmet razgovora. Predsjednik je prije nekih mjesec dana u jednoj TV emisiji jasno rekao da me neće smijeniti čak i ako do kraja sezone izgubim sve četiri utakmice. No, bit će velikih promjena u igračkom kadru i zadatak mi je složiti momčad koja će u novoj sezoni napasti naslov prvaka. Tako smo postavili stvari i na taj način radimo.
Spominje se da biste mogli dovesti desetak novih igrača. Što je sa starima, ostaje li Sneijder kao najveća zvijezda?
- Ne mogu pričati konkretne stvari, dogovor je da klub bude taj koji će prvi izići s imenima. Sigurno je da je Podolski otišao i da će dosta novih igrača doći, što znači da će neki dosadašnji morati otići.
Možemo li očekivati nekog hrvatskog igrača na popisu pojačanja?
- Tko sretniji od mene kada bi ih bilo deset, pa i svih 11 na travnjaku. Međutim, naši igrači su jako skupi, imaju svoju vrijednost, a Galatasaray to nije u stanju platiti. Pogledajte koji se iznosi vrte oko Perišića, Brozovića, ili koga već hoćete.
Svi klubovi odlično plaćaju igrače
Galatasaray već godinama voli dovoditi igrače s imenom i prezimenom, baš poput Sneijdera ili Podolskog. Ostaje li tako i dalje, ili imate odriješene ruke pronaći igrače po svom ukusu?
- Veliki igrači dižu imidž kluba, donose bogatije sponzore, prodaju najviše dresova, tako da su to detalji koje nitko nema pravo ignorirati. Sigurno da sam i ja za velika imena, u konačnici to su provjereni igrači, pobjednici koji puno dobrih stvari mogu donijeti u svlačionicu. Naravno da kod odabira takvih igrača moraš biti pažljiv i znati prepoznati koji je od tih igrača još uvijek gladan pobjeda i trofeja, a koji je došao lagano privoditi karijeru kraju. Na koncu, svi mi volimo velike igrače, ali najviše volimo pobjede i trofeje, tu nema puno mudrosti. Ponavljam, naš je zadatak složiti momčad koja puca na naslov prvaka.
Konkurencija je velika?
- Toga smo jako dobro svjesni. Fenerbahče također najavljuje značajne rezove i bitno jaču momčad. Bešiktaš je već sada sjajna momčad, ali igraju Ligu prvaka i žele se dodatno pojačati. U velikom je naletu i Trabzon, Basaksehir je već sada tu. Prvenstvo će biti žestoko, turski nogomet je u velikom uzletu, nema utakmica na kojima možeš računati sa sigurnim bodovima. Tu igrači u klubovima koji se bore za ostanak uredno zarađuju 500 tisuća eura godišnje, pa i više od toga, a to je ozbiljan novac s kojim možeš računati na ozbiljne igrače.
'Idemo po titulu'
Naravno da Igor Tudor uz gomilu posla koju je imao kao trener Galatasaraya ipak pomno prati što se događa na hrvatskoj nogometnoj sceni. Na redu je utakmica protiv Islanda?
- Nemojte me samo pitati očekujem li pobjedu, jer ja već neko vrijeme očekujem da budemo svjetski prvaci!