Željko Kopić završava sezonu u Slavoniji. Gotovo da se vraća kući, ali nije baš tako, jer finale se ne igra u Osijeku, nego u Vinkovcima. Baš kako je Kopić i priželjkivao ove zime dok smo razgovarali u velebnom hotelu Kempinski na pripremama u Beleku. Tema je bila s radnim naslovom “od Vinkovaca do Vinkovaca”.
- Da, takvo proljeće svi priželjkujemo - govorio je Kopić.
Što je snivao, to je i dobio. Igra drugo finale Kupa. Prvo je sa Slavenom Belupom izgubio od Dinama u Osijeku prije dvije godine. Ali sada je u boljoj poziciji, na klupi je Hajduka. Nakon 12 utakmica s Bijelima ima finale Kupa i drži drugo mjesto u prvenstvu. S obzirom na to da je ekipu preuzeo u trenutku kada je Hajduk bio treći na ljestvici i strepio za prolaz do polufinala Kupa iščekujući susret s Osijek u četvrtzavršnici, jasno je da je Kopić ispunio cilj. Napravio je rezultat koji se od njega očekivao.
Bez obzira što je prije polufinala u Kranjčevićevoj isijavao mirnoćom i “fokusom na Lokomotivu”, jasno je da je 40-godišnji Osječanin proživljavao teške trenutke. Posebno kada je utakmica krenula kako nije trebala. Pritom mislimo na teški previd Bebeka, jer u susretima takvog uloga pogreške poput nedosuđenog jedanaesterca stvore nervozu, sumnju... drže rezultat u egalu, premda su zbivanja na travnjaku sugerirala sasvim drugi tijek. Hajduk je igrom nadvisio Lokomotivu. Nije to bilo briljantno izdanje, ali dovoljno dobro da domaćin ne uspije u 45 minuta ozbiljnije ući u kazneni prostor Letice.
Taktička pobjeda
Kopić je taktički blokirao Zagrepčane, neutralizirao je njihove glavne igrače Majera i Ivanušeca, štoviše, pravo je čudo da Bijeli nisu na poluvrijeme otišli s osjetnom razlikom. Hajduk je u Kranjčevićevoj dominirao u prvom dijelu, ali nije imao klasu u napadu. Nije imao Ercega ili Ohandzu koji bi jednu od pravih lopti pretvorili u pogodak. Uspoređujući tri posljednje utakmice koje su Bijeli odigrali s Belupom, Rudešom i Istrom na Poljudu, dvoboj s Lokomotivom bio je najbolje izdanje Hajduka. Agresivni s visokim presingom, ali bez realizacije u napadu.
Međutim, kada se prođe dalje, kada se dosegne finale, onda je jasno da je osim rezultata dobiven i prostor za napredak, vrijeme za popravljanje grešaka, kojih je bilo i koje se ne smiju zanemariti. Dobiveno je i vrijeme za pojedinačno podizanje forme, prije svih Caktaša koji nije na razini glavnog nositelja igre. Ali, i s tim manjkavostima cilj je ispunjen, a to je najvažnije. I više “stari cilj” ne vrijedi, novi je finale Kupa. “Obiettivo” Kup, tako bi napisali Španjolci koje smo zadnjih dana često citirali i prevodili.
Dizanje igre
Kako se osvaja Kup, zna Špaco Poklepović. Nekadašnji trener Bijelih koji je 2010. s Hajdukom uzeo Rabuzinovo Sunce. Poklepović je danas zadovoljniji rezultatom nego igrom.
- Rezultat je odličan, finale Kupa je ostvarenje na razini onoga što Hajduk traži i očekuje. Međutim, igra.... igra nije ta koja bi me zadovoljila. Nema igre. Ne samo u Hajduku. Igre nema ni u drugim klubovima. Zato do finala Kupa ima nešto vremena da se primarno podiže igra - kazat će Poklepović i dodati:
- Zbog bolesti nisam u mogućnosti više odlaziti na treninge, da vidim što se radi. U tom bih slučaju imao cjelovitu sliku o tome kakav je Kopić trener. Zato ne mogu pričati o ugovoru, ne mogu pružiti kompletno mišljenje o njegovu trenerskom određenju. Ali, rezultat je sukladan povijesti Hajduka i to je pozitivno. Jer, Hajduk uvijek treba biti u vrhu i boriti se za trofeje.
Uoči polufinala naglašavali smo “Kopić pred vratima Hajdukove povijesti”. Ta ista vrata u Kranjčevićevoj je odškrinuo. Što bismo rekli “provirio je u trofejnu dvoranu”.
Ima dva mjeseca
Ima finale Kupa, ima dva mjeseca za podizanje momčadi koja je odnedavno ostala bez najboljeg igrača Ohandze, ali uskoro se priključuje Futacs, vratit će se Nižić i Tudor, možda Almeida. U sljedeća dva mjeseca Hajduk s Kopićem može samo rasti, ali rasti će i ciljevi.
Do Kranjčevićeve je imperativ bio ući u finale, danas je cilj osvajanje Kupa. Kopić sam sebi podiže letvicu ciljeva. Da je drukčije, ne bi bilo dobro, jer trener samo tako može napredovati. U ovom slučaju napreduju i Hajduk i Kopić, a vrijeme im je saveznik. Što dulje budu zajedno, veće im se perspektive otvaraju. Rezultati su potvrda.