Već je to godinama tako. Može vam klub igrati samo HT Premijer ligu, može vam reprezentacija igrati bespredmetne pretkvalifikacije, mogu se igrati finala ili samo pokusi, ali gledati na terenu Bornu Kapustu, uvijek je užitak.
Taj čarobnjak s loptom u srijedu je otišao i korak dalje u svojoj karijeri. Studentski centar za kojega će hrvatski reprezentativni playmaker igrati u sljedećoj sezoni, osvojio je Superkup ABA lige pri čemu je u finalu svladao Partizan Željka Obradovića, momčad koja ne najavljuje samo pohod na sve regionalne trofeje, nego se želi dokopati i Final Foura Eurolige.
I taj, valjda dvadeset milijuna eura teški proizvod, srušio je Borna Kapusta. Uzeo je Kapusta loptu kod 80:81 u zadnjem napadu svoje momčadi. Potražio je nakon picka izolaciju s Frankom Kaminskim, NBA pojačanjem crno-bijelih, pa mu stavio kroz oči tricu za pobjedu, za 83:81 na samo četiri i pol sekunde do sirene. Imao je Obradović i minutu odmora, nacrtao je akciju u kojoj je isti onaj Kaminsky dobio loptu na mrtvom ziceru za produžetak, no nije pogodio, a Kapusta se našao u središtu ludog slavlja svoje nove momčadi.
Nije to bila jedina Kapustina trica te večeri, strpao je on još dvije, ukupno je stavio deset poena, uz dva skoka i pet asista, a slavio je s još dva Hrvata, jer za Studentski centar igraju i Mateo Drežnjak i Tomislav Ivišić.
- Ma osjećaj je odličan, ne znam niti sam što bih rekao. Imali smo dogovoren taj zadnji posjed. Kamenjaš je proslijedio loptu meni, a kako je na semaforu ostalo osam sekundi, odlučio se za pick i izolaciju na strani. Želio sam šutnuti loptu na nekih pet sekundi do kraja, kako bismo, ako promašim, imali još priliku raditi brzi faul. Onda smo obranili zadnji napad i kreirali veliku pobjedu. Sve smo iznenadili, jer nitko nije mogao računati da ćemo u polufinalu izbaciti Budućnost, koja je momčad iz Eurokupa, a onda samo 24 sata kasnije i Partizan dobiti u finalu, Partizan koji je euroligaška momčad.
Željko Obradović je nakon utakmice nahvalio Andreja Žakelja, slovenskog stručnjaka na klupi Studentskog centra, a Aleksa Avramović, junak Srbije nakon SP-a nahvalio je Bornu Kapustu. Ideja osvajača ABA lige u zadnjim minutama bila je napadati doskorašnjeg NBA igrača Franka Kaminskog, bilo je to jasno vidljivo...
Jedan ligament je pukao, drugi je napukao, pa sam od dolaska u Podgoricu išao na terapije i radio teretanu. I dalje osjećam bolove, ali sada to sve ide prema kraju
- Odlučili smo izvlačiti ga nakon picka, kao što je to bio plan, ukoliko bi na petici bio Koprivica. Ako se može tu iskoristiti prednost OK, ako, ne pod košem je bio sigurno mismatch nakon Partizanovog preuzimanja, jer Kamenjaš i Ivišić igraju jako dobro leđima okrenuti prema košu. Na kraju sam ja ostao jedan na jedan s Kaminskim i uspio sam...
Kad je ostao sam sa sobom, o čemu je razmišljao nakon tog šuta za pobjedu?
- Uopće nisam mogao vjerovati da ću zaigrati na ovom Superkupu. Stigao sam na pripreme Studentskog centra nakon reprezentacije, a tamo sam zaradio ozljedu ramena. Kad sam obavio u Podgorici magnetsku rezonancu ispalo je da mi je pukao ligament u ramenu i s momčadi sam uoči ovog turnira odradio samo tri treninga. Opet, trener je vjerovao u mene, dao mi je petorku već u prvoj utakmici, iako je bilo jasno da to nije još to, ali evo, na dobrom smo putu...
Taj problem s ramenom dogodio se za Kapustu već u uvodnoj utakmici olimpijskih pretkvalifikacija u Istanbulu, srazu kontra Belgije. Onda se Kapusta ekspresno vratio u momčad, nošen adrenalinom, ali ozljeda je bila ozbiljnija nego se isprva činilo...
- Jest, ispalo je dosta ozbiljnije. I pogoršalo se zato što sam na veliku želju odigrao posljednje dvije utakmice, da bi se ponovno ozlijedio u finalu s Turcima. Jedan ligament je pukao, drugi je napukao, pa sam od dolaska u Podgoricu išao na terapije i radio teretanu, bez treninga pet na pet i kontakta do posljednjih nekoliko dana uoči Superkupa. I dalje osjećam bolove, ali sada to sve ide prema kraju.
Taj manjak zajedničkih treninga osjetio se i u igri. Posebno u brzim penalima, koji su skratili minutažu Borni Kapusti u sve tri utakmice Superkupa. Žakelj od playmakera traži da pritišću po cijelom terenu, a to nije Kapustin stil igre...
- Malo se drugačije igra nego sam navikao, ali baš mi zato trebaju treninzi s momčadi kako bih se navikao i ja na nju, ali i ona na mene. Imao sam veliku želju za igrom, pa sam napravio neke glupe faulove...
Odlično sam se snašao. Podgorica je manji grad od Zagreba, ali slično je to sve, pa je prilagodba dobro prošla
Međutim, pobjeda Studentskog centra nije slučajna, ta momčad ima glavu i rep i dobro se to vidjelo od ponedjeljka do srijede u dvorani Morača.
- Igrački smo dobri, većina je te momčadi ostala ista, znaju sustav, novi smo Dawkins i ja. Tu su u odnosu na lani i Kamenjaš i Drobnjak, no oni su već bili dio ovog sustava. Trener ne traži puno kompliciranja, dobro se trči, napada iz polukontri, vrtimo puno picka i to je igra koja mi se jako dopada.
Njemu je za prilagodbu pomogla i činjenica da su ga u momčadi dočekali reprezentativni suigrač Mateo Drežnjak i mladi reprezentativac Tomislav Ivišić. Kapusta je prvi puta u inozemstvu u svojoj 27. godini...
- Ma odlično sam se snašao. Puno sam pričao s Mateom Drežnjakom, raspitivao sam se o klubu, treneru, gradu i on mi je dosta pomogao. Ovako, nakon što sam ovdje mjesec dana i nema tu velike razlike. Podgorica je manji grad od Zagreba, ali slično je to sve, pa je prilagodba dobro prošla.
A kako se slavi trofej u Podgorici?
- O, dobro se proslavilo. Dragan Bokan je organizirao večeru u jednom restoranu tvrtke Voli. I bilo je tu puno ljudi, i iz Budućnosti i iz nekih drugih klubova. Mi igrači i nismo ostali jako dugo, treneri i ljudi iz Uprave duže su slavili.
Koliko daleko u ovoj regionalnoj sezoni može Studentski centar? Nakon osvajanja Superkupa samopouzdanja vam zacijelo ne manjka?
- Je, ovaj trofej nam dosta znači za samopouzdanje, ali o ciljevima ipak ne bih želio govoriti. To je pitanje više za trenera. Nama je sada važno da dobro krenemo u sezonu, da odmah upišemo pobjedu u prvom kolu u Splitu, a nakon toga i nad Zadrom kod kuće. A onda ćemo vidjeti kako će dalje ići.
U prva dva kola, dakle, Kapusta će megdan Splitu i Zadru. Kako mu se uopće čine hrvatski predstavnici u ABA ligi?
- Zadar nisam mogao nešto ozbiljnije vidjeti, jer nisu igrali u punom sastavu, a očito je da im fali šuter u momčadi. Split sam gledao u pokusu protiv Budućnosti i tu se držali te su mi dobro izgledali. Morat ćemo se za Split dobro spremiti. Cibona me, pak, baš iznenadila, jer nisam očekivao da će izgledati u pripremama tako dobro. Gledao sam ih na turniru u Sarajevu i tu su igrali dobru košarku, lopta im je dobro putovala, baš su me iznenadili.
U Ciboni se ovo ljeto nije ništa znalo, niti tko vodi klub, niti tko odlučuje. Niti tko ima glavnu riječ u Upravi
I kad smo već kod Cibone, Borna Kapusta je jedan od onih igrača koji je blokirao Cibonu na HKS, tražeći zaštitu svog lanjskog ugovora.
- Jest, zaštitio sam svoj ugovor, a meni je najveći problem u toj priči ljudski odnos prema meni. Cijelo ljeto me nitko iz kluba nije nazvao, a sada kad trebaju registrirati nove igrače, sada se javljaju. I to nije korektno. Jer mi smo se lani doista potrošili, iza nas je ostala sjajna sezona i za nju nismo plaćeni. Sada su isplatili plaću igračima iz ove sezone, a nama se i dalje duguje. Iz naše perspektive to stvarno nije u redu. Volim Cibonu, rado bih se jednog dana u nju vratio, ali moram i od nečega živjeti.
Uostalom, Borna Kapusta bi, da je bilo pameti i da se svašta toga čudno nije događalo proteklog ljeta u klubu, zasigurno ostao u klubu.
- Pa tu se ništa nije promijenilo, ostao bih ja zauvijek u Ciboni, u Zagrebu, kako sam i govorio. Međutim, tu se nije ništa znalo ovo ljeto, niti tko vodi klub, niti tko odlučuje. Niti tko ima glavnu riječ u Upravi. Bilo je tu svega i sve to se na kraju odrazilo na cijelo ljeto.
Hrvatska bi dobila većinu reprezentacija koje su sudjelovale na Svjetskom prvenstvu. Sa svima bismo mogli igrati
I za kraj, morali smo dodirnuti impresije od bogatog reprezentativnog ljeta.
- Već sam rekao i kod toga i dalje stojim. Mislim da je najvažnija stvar bila kemija, ugođaj koji smo stvorili u reprezentaciji. Ne znam kako bih slikovitije opisao taj osjećaj, ali mogu to ovako objasniti. Imali smo svakoga dana tri, četiri sata treninga u komadu, a nakon tog treninga smo ostajali po cijele dane zajedno. Naša kemija se samo pretočila na rezultat.
Iza nas je ostao SP, a Borna Kapusta kaže da je gledao što je mogao uloviti s obzirom na obveze. Da smo kojim slučajem završili na SP, gdje bismo s razinom igre koju smo imali u Turskoj stigli?
- Baš sam to komentirao s Mateom Drežnjakom i složili smo se da bismo većinu tih momčadi dobili, da bismo sa svima mogli igrati. Naravno, teško je to tako ocjenjivati, ali mi smo bili jako dobri u Istanbulu. I takvi trebamo biti i u svakom sljedećem nastupu.
A reprezentacija će se nanovo okupiti tek u veljači. I odmah ćemo u goste Francuskoj na startu kvalifikacija za Eurobasket 2025.
- Jedva čekam!
A mi jedva čekamo nove čarolije Borne Kapuste. Jedan od rijetkih zbog kojih se isplati pogledati baš svaku utakmicu koju igra.