Posljednji put bio je u reprezentaciji u rujnu 2017. godine, na onome ispadanju od Rusa u osmini finala posljednjeg Eurobasketa. Da mu je netko rekao, bilo kome od nas, da će sljedeći put tu biti u veljači 2020. godine, malo tko bi se na to okladio.
Roko Ukić rekorder je po broju nastupa za Hrvatsku i drugi igrač (Davor Kus) u povijesti hrvatske košarke koji će u petak spojiti tri desetljeća igranja za Hrvatsku (debitirao je u studenome 2002. godine, igrao je u desetima, a evo ga sada i u dvadesetima). Naime, pod izbornikom Veljkom Mršićem ponovo reprezentativac.
Uloga Roka Ukića u ovoj reprezentaciji je jasna.
- Nismo uopće detaljno razgovarali o mojoj ulozi, ni za ovu akciju ni generalno. Osobno sam se stavio u poziciju da sam ovdje kao i svaki drugi igrač. Svima je, međutim, jasno da je moja prednost nagomilano iskustvo, a mana to da sam potrošeniji od svih ostalih. U tom nekom miksu treba vidjeti kako na površinu mogu isplivati dobre stvari, a kako treba sakriti one loše. Eto, tako ja gledam na to.
Neprocjenjivo iskustvo
Nema dvojbe da je Ukić ovdje ne bi li svojim iskustvom mogao pomoći na lopti, a s time smo imali problema na proteklom kvalifikacijskom ciklusu za SP.
- Otprilike i ja na to isto gledam. Mislim da je od mene iluzorno očekivati da ću rješavati utakmice s brojem poena, nekom suhom statistikom, ali svakako sam u stanju pomoći s nekim detaljima. Uostalom, ovo mi je treći, četvrti kvalifikacijski ciklus, pa su mi poznate sve zamke ovakvih utakmica. Znam kako je to igrati u ovim kvalifikacijama i s najboljim reprezentacijama, ali imam iskustva igranja i protiv onih koji su iz nižih razina. Iskustvo je ono što se ne može kupiti, kojim god poslom da se baviš. I znam jako dobro u kojem trenutku trebam podmetnuti leđa i ne gurati u neke stvari nekog mlađeg ako taj posao mogao obaviti ja.
Upravo taj mentorski dio ove reprezentativne priče bit će prebačen na Ukića i u pogledu pomoći Roku Rogiću, prije svega da posve ovlada reprezentativnim iskustvima na poziciji backup playa.
Mentalni pristup
- Nije to samo Rogić, ima još tu igrača koji su mladi i mentalni pristup je to najvažniji. Generalno se svi opterećuju nekim lošim rezultatima i to može biti uteg. Sve se to može olakšati razgovorom, pripremom. Ne može se očekivati da sve bude kao podmazano od samog početka, ali se ne smije niti povući u sebe ako se izgube dvije lopte, ako se s tribina čuje uzdah, nego nastaviti igrati i boriti se. Premalo je ovdje vremena da se direktno utječe na nečiju igru, ali opet dovoljno da se tim momcima objasni da u utakmicu uđu rasterećeni, da igraju bez ručne.
80 posto ih znam
Kakav je uopće ugođaj u reprezentativnoj vrsti, s dobrim dijelom igrača Ukić je već dijelio svlačionicu, ali ima i nešto mlađih?
- Otprilike znam 80 posto igrača, već sam s njima igrao, ali i s ostalima sam se vrlo brzo uklopio. Momci su mladi, zdravi, ambiciozni, a dobra je stvar što su svi oni već osjetili reprezentaciju kroz lanjsko ljeto ili kroz svoje uloge u mlađim reprezentacijama. Momci žive za ovo, maksimalno su usredotočeni, profesionalni. Nadam se da će na utakmici eksplodirati ta pozitiva, kako bi u njoj mogli pokazati kvalitetu i energiju koje ovdje postoje.
Kakvi nas Šveđani očekuju? S Ukićem u Antibesu igra Viktor Gaddefors.
- Oni imaju svoje adute, sjećam se da sam jednom igrao protiv Czerapowicza, taj Hakanson je sigurno je dobar igrač, Tobias Borg igra ACB ligi u Betisu u aktivnoj minutaži. Jedno je sigurno u današnjem vremenu, tko god se pojavi s reprezentacijom u ovim kvalifikacijama, taj ima svoju kvalitetu, to je sasvim sigurno i to je razlika u odnosu na neka prijašnja vremena. Mi, posve sam siguran, nikoga nećemo podcijeniti, veća je za nas zamka u tome da odigramo u nekom grču. No, Veljko Mršić je toga svjestan, na tom skidanju pritiska radimo ovih dana i to ćemo eliminirati. Imamo momčad koja može taktički odgovoriti na sve zamke, imamo i domaći teren iza sebe. Moramo se otpočetka postaviti kao gazde na terenu.
To je recept za uspjeh. Roko Ukić ne sumnja da će tako i biti. I u petak u Zagrebu i ponedjeljak u nizozemskom Almereu.