Aco Petrović (66) odveo je Brazil do zlata na američkom prvenstvu, kontinentalnoj smotri za obje Amerike, koja se igrala u Nikaragvi. Nakon što je bivši hrvatski izbornik na klupi Brazila potpisao polufinalnu pobjedu nad SAD-om (92:77), selekcijom igrača koja nastupa izvan NBA lige, u finalu je sredio i Argentinu (55:47) u defenzivno zahtjevnoj utakmici, u kojoj je potegnuo i MVP ovog natjecanja, Yago dos Santos, Zvezdin play.
Petrović je tako postao prvi hrvatski izbornik koji se okitio medaljom, i to zlatom, nakon punih 30 godina posta, odnosno od 1995. godine, kada je Hrvatska osvojila svoju posljednju medalju na Eurobasketu u Ateni. I tada je izbornik bio isti čovjek - Aco Petrović. Od Ace do Ace. Od Hrvatske, preko Hrvatske više puta, do - Brazila.
- Eto, tako je to ispalo, dugo je trebalo - smijao se Petrović, primajući čestitke, nakon što se morao povući s brazilske fešte, jer je već hvatao zrakoplov kojim se vraća u Zagreb.
Pa kako Brazilci slave?
- Nažalost, nisam uspio ostati do kraja, jer sam imao rezervirane karte za let natrag, pa sam morao otići usred fešte. Yago je donio zvučnik od valjda dva metra i kad je pustio s njega zvukove sambe, krenulo je neopisivo ludilo...
Petrović je onda secirao uspjeh brazilske vrste kojoj je na čelu.
- Okupili smo se prije četiri tjedna i suočili s nizom problema. Međutim, tada sam odlučio da idemo dan za danom. Dočekalo nas je pet, šest otkaza mlađih igrača, ali i neke ozljede. Posebno mi je nedostajalo prvo krilo, Leo Meindl. Zatvorili smo se, trenirali, pa odigrali dobar pripremni turnir u Panami. Posložio sam skauting za naše protivnike, ali i dalje nisam znao u kojem će smjeru sve ići.
Jer, Petrović je shvatio da propozicije na Američkom prvenstvu nisu iste kao one na Olimpijskim igrama, iako su i ovdje dva najbolja treća iz tri uvodne skupine hvatala četvrtfinale.
- Znao sam da nam je u skupini SAD i računao sam da ih tako mogu izbjeći u ždrijebu nokaut faze. Međutim, shvatio sam uoči natjecanja da je moguće da, usprkos tome što smo bili u istoj skupini, zaigramo protiv SAD-a već u četvrtfinalu. Stoga sam morao malo kalkulirati u toj utakmici u skupini protiv SAD-a, pa smo u četvrtfinalu išli na Dominikanu, a to se pokazalo kao ispravna prosudba.
Iako, daleko od toga da je tu sve išlo glatko.
- Odigrali smo na putu do ovog zlata dosta kvalitetnih utakmica. I pokazali pritom veliku mentalnu snagu jer smo se vraćali iz debelih minusa. U uvodnoj skupini smo krenuli sa 6:21 protiv Bahama, na koncu prve četvrtine protiv Dominikane imali smo minus osam, da bismo se u polufinalu s Amerima epski vratili s minus 20. U svemu tome su igrači očvrsnuli, a pomoglo je i to što je šest igrača bilo s nama koji su bili lani i na Igrama u Parizu. Nadopunili smo roster s nekolicinom mlađih, stvorili dobru kemiju i, moram to reći, na kraju zasluženo stigli do zlata.
Petrović je tako dobio i konačnu zadovoljštinu dobrog posla koji već godinama radi na klupi Brazila. Uostalom, lani je zaigrao u četvrtfinalu Igara, bio je na SP-u, a sada je stigla i medalja s kontinentalnog prvenstva. I to zlatna!
- Ono što mene čini mirnim i zadovoljnim jest ono što smo u proteklom periodu uspjeli napraviti. U uvodne četiri godine napravio sam selekciju igrača s kojom se moglo ući u smjenu generacije. Onda su me prije godinu i pol dana opet kontaktirali i željeli su da s tim igračima koje sam selekcionirao pokušam izboriti Igre. Tu se ponovno pokrenula priča, a spoznao sam da je i stasala jedna nevjerojatna generacija. I to je to zadovoljstvo i mirnoća koju imam. Ove sam igrače ja uvodio u reprezentaciju kad su bili tinejdžeri, poput Didija, Cabocla, Yaga, Santosa, a oni danas igraju NBA ili Euroligu. I toliko su stasali da sam uvjeren, ako se kompletiramo za SP u Kataru 2027. godine, da ćemo imati na toj smotri ulogu jedne od onih reprezentacija koja će biti u zoni medalje. Stići ćemo do utakmica u kojima će odlučivati jedna lopta, jedan posjed. Ono što je bogatstvo Brazila jest i nešto što pouzdano znam, a to je da nema reprezentacije na svijetu koja danas posjeduje bazu od 20 igrača između 18 i 20 godina, a koji imaju neviđen potencijal i siguran sam da mogu igrati na visokoj razini. A ti momci tek stupaju na scenu.
Znači li sve to skupa da Aco Petrović ostaje na klupi sve do Olimpijskih igara 2028. godine?
- Imam s brazilskim savezom potpisan ugovor zaključno sa SP-om u Kataru 2027. godine. Uvijek treba vidjeti kako idu stvari, jer ovo je nestabilan posao. Međutim, posljednjih tjedana se otvorila priča u smjeru da bi ljudi iz Saveza željeli da završim cijeli ciklus na klupi reprezentacije, da ostanem izbornik i na OI u Los Angelesu. U principu, to ima logike, jer je tu riječ o istom ciklusu, a vjerujem da će u bližoj budućnosti po tom pitanju biti sve jasno.
Iako je bio u svojem pohodu na zlato, Aco Petrović je i iz Nikaragve pratio zbivanja na Eurobasketu. Srbija je stigla na EP kao ultimativni favorit, a onda je otpao Bogdan Bogdanović, pa se shvatilo kako je Vaso Micić nespreman i u lošoj formi, pa Srbi više ne izgledaju nedodirljivo...
- Pratio sam sve, ali sada kad se vratim u Zagreb, bit će prilike i da se detaljnije svemu posvetim. Čini mi se važno da će nokaut faza biti iznimno zanimljiva, posebno što se ne zna tko će na koga naletjeti. Možda nas vrlo brzo očekuju dvoboji koje nitko nije mogao zamisliti u tako ranoj fazi. Logično je kako je ozljeda Bogdana Bogdanovića veliki hendikep za Srbiju, ali bi Svetislav Pešić sada trebao isturiti Marka Gudurića, koji je spreman za tu ulogu i iza kojega je sjajna sezona. Srbija i dalje ima materijala za nadoknaditi Bogdanovića i pritom ne mislim na Micića, nego na Gudurića. I dalje su oni jedni od favorita, ali ne više tako izraženi kakvi su bili uoči početka Eurobasketa. Jako dobar dojam su za sada ostavili Turci i Nijemci, ali ima tu jako puno mina. Recimo, dok sam bio u Portlandu, uvjerio sam se na licu mjesta kakav je potencijal Deni Avdije iz Izraela, koliko je taj igrač polivalentan. Taj Izrael će biti s nama u skupini na kvalifikacijama za SP. OK, igrat ćemo u studenom meč u kojemu neće biti Avdije, ali bit će u reprezentaciji Izraela u srpnju kad će Hrvatska dočekati Izrael.
I za kraj. Iz Cibone stiže vijest da se pojavio čovjek, Victor Dodig, kanadski Hrvat koji dolazi iz bankarskog sektora i koji je već do sada plasirao preko pola milijuna eura u klub, a namjerava sudjelovati i u preoblikovanju posrnulog kluba.
- Pročitao sam i to su nakon dugo, dugo vremena to pozitivne vijesti koje dolaze iz Cibone. Sama činjenica da se sada pojavljuje konkretno ime nudi nadu da će cijela ideja pasti na plodno tlo. Jednostavno, Cibona ne zaslužuje biti tako dugo u ovoj situaciji, jer ona nije normalna, bilo je to u posljednje vrijeme za sve one koji to gledaju, a posebno za one koji to gledaju s emocijom, baš pravo mrcvarenje. Stoga se ovo doima kao sjajna stvar, neka ide samo prema naprijed...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....