Ergin Ataman nije više trener Efesa, s kojim je osvojio sve što je mogao, od ovoga ljeta na klupi je Panathinaikosa, gdje ga je dočekao otvoren račun Dimitrisa Giannakopoulosa, gazde grčkog kluba koji napokon želi povratak u europski vrh. No, Ataman niti ne pomišlja napustiti klupu turske reprezentacije za koju je uvjeren da je spremna osvajati medalje na najvećim natjecanjima.
Doma su spremni za sve
Naravno, proći i na završne kvalifikacije za Igre u Parizu, jer Turska se ne bi uhvatila organizacije ovog turnira i platila dva milijuna dolara da ne misli ozbiljno. Uostalom, kad igraju kod kuće, onda su, povijest je to pokazala, spremni za sve. Osvojili su europsku medalju (2001.) i svjetsku medalju (2010.) kad su igrali doma.
Već lani bili su spremni napraviti nered na Eurobasketu, ali ih je nakon produžetka (86:87) u osmini finala izbacila Francuska, kasniji finalist, iako je Ataman i danas uvjeren da je u toj utakmici pokraden.
Za ovo ljeto je promijenio neke stvari. U reprezentaciji više nema Cedija Osmana, dok svi oko turske reprezentacije tvrde da je Osman bio remetilački faktor u ovoj vrsti i da je Turcima bolje bez njega. Nema tu više niti dosadašnjih bekova, poput Tuncera ili Mahmutoglua, jer Ataman danas ima bolje, a od turskih igrača mu fali jedino Özdemiroglu, koji bi pomogao na lopti, ali je ozlijeđen.
Nema tu niti naturaliziranog igrača, jer Shanea Larkina muče ozljede, dok Scottie Wilbekin - to mu je Ataman jako zamjerio - nije pronašao motiv da bi igrao ovaj turnir.
Turska je tako ostala bez prvih opcija na lopti, ali Ataman je stari lisac. Na playu su mu Kenan Sipahi i Berk Ugurlu, dva igrača s kojima drži obrambeni balans i ritam. No, lopta je u rukama u napadu kod Shemusa Hazera iz Fenera, novog igrača Bullsa Onuralpa Bitima ili bivšeg igrača FMP-a Okbena Ulubaya, koji će kreirati. Tu je jasno i dodir klase Furkana Korkmaza, koji je za sada diskretan, ali svi znamo o kakvom se profilu šutera - i ne samo šutera - radi.
Svi su uz reprezentaciju
No, snaga Turske je u visokoj liniji koju predvodi Alperen Šengun, 21-godišnji, 211 cm visoki startni centar Houston Rocketsa. Momak koji je 2021., nakon što je izabran za MVP-a turskog prvenstva sa samo 19 godina, izabran i kao 16. pick drafta i momak koji ima nadimak Baby Joker, jer ono što igra je najbliže onome s čime zaluđuje svijet Nikola Jokić. Šengun je u stanju skinuti skok, prevesti loptu preko cijelog terena, dodati iza leđa, razigrati momčad, pogoditi vanjski šut i raditi sve što treba da izludi protivnika.
Alperen Šengun je na dobrom putu da postane najbolji turski igrač svih vremena i velika je zvijezda u svojoj zemlji. To s najboljim turskim igračem inače nije mala stvar, jer bi trebao u svojoj karijeri zasjeniti jednog Hedu Turkoglua, Mehmeta Okura, Ibrahima Kutluaya, Mirsada Türckana ili Ersana Illyasovu, ali ovaj je toliko dobar da bi se mnogi bili spremni okladiti u takav rasplet. I tek mu je 21 godina...
U viziji Ergina Atamana, Šengun je na krilnom centru, jer mu je partner u visokoj liniji Omer Yurtseven, kao od stijene odvaljen 25-godišnji centar Miamija, koji gura u leđa na svakom skoku u napadu. No, niti alternacije za njih dvojicu nisu za baciti, jer tu svoju šansu s klupe čekaju Sertač Šanli, doskorašnji centar Barcelone koji je od ljeta u Fenerbahčeu, te Ercan Osmani, Albanac koji je stigao ovo ljeto u Efes, jer napokon može nastupati u Turskoj ligi, iako je ovdje košarkaški odrastao, kao domaći igrač. Vrlo je visoke igračke inteligencije, sjajnog vanjskog šuta.
Takva Turska je i te kako opasna, posebno kad na sve to dodate Ergina Atamana na klupi. I čitav niz turskih velikana koji su uz reprezentaciju. Na klupi tako sjede Mehmet Okur i Ender Arslan, uz teren su predsjednik Saveza Hedo Turkoglu, uz njega odmah Huseyin Bešok, Omer Onan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....