Od šest utakmica koje Hrvatska mora odigrati kako bi se kvalificirala za Eurobasket 2025. godine, ogled u Rijeci protiv Cipra je ona u kojoj bismo trebali biti najsigurniji što se tiče konačnog ishoda.
Hrvatska se odmah u subotu prebacila u Opatiju i tu spremala Cipar. Detaljno se analizirala utakmica u kojoj je BiH svladala Cipar s 99:66 u Nikoziji u petak, kako ne bi bilo nikakvih nedoumica ili iznenađenja. Usput, u nedjelju je i kapetan Mario Hezonja proslavio 29. rođendan, pa je ugođaj u reprezentaciji i dalje vrhunski. Poraz u Francuskoj to nije promijenio.
- S obzirom na to da je Smith otišao, na okupu nas je ostalo 13. U reprezentaciju ulazi Mate Kalajžić, otpast će jedan od visokih igrača. O tome ću odlučiti uoči utakmice u ponedjeljak. Uoči utakmice protiv Francuske procijenili smo da nam trebaju pod košem jača tijela, jer nas je tu čekala borba s dva euroligaška centra, Poirierom i Lessortom i tražili smo tu način kako fizički odgovoriti. Sada je drugačija konstelacija snaga, jer su Ciprani nešto lakši - kazao je uvodno izbornik naše reprezentacije Josip Sesar.
Prije svega tu je Darral Willis, američki centar s ciparskom putovnicom.
- On je visok 206 cm, jako je dobar šuter, više napada obruč prodorom, licem prema košu, nego centarskom tehnikom, stoga će nam trebati reaktivniji igrači za to mečirati.
Nadalje, nema dvojbe oko toga što svi očekuju.
- Igramo kod kuće, mi smo favoriti i tako se treba postaviti, ne samo protiv Cipra, nego protiv bilo koga. No, gledali smo i analizirali Cipar i neće to biti jednostavna utakmica, jer Cipar ima dobre napadačke setove, tu je taj sasvim dobar Amerikanac Willis, ali mogu prijetiti šutem. Naš je zadatak da nam obrana bude na razini one kakve je bila protiv Francuza, jer ako to bude tako, mi problema nećemo imati. Što se, pak, napada tiče, posjedujemo dovoljno talenta u našim redovima. Protiv Francuske je napad, doduše, štekao, ali protiv Cipra to ne bi trebalo biti tako. Međutim, za bilo kakvu priču o ovoj utakmici ključna će biti naša obrana - zaključio je Sesar.
Slično rezoniraju i igrači. Mateo Drežnjak je sažeo svoja razmišljanja uoči utakmice protiv Cipra.
- Prošli smo pripremu za Cipar, napravili skauting i vjerujemo da će sve proći kako treba. Ugođaj među nama je odličan, svi jedva čekamo da krene utakmica.
Toni Nakić se sjetio da kad je prošli put igrao u Rijeci, ponio je iz dvorane Zameta trofej, naslov pobjednika Kupa prije dvije sezone u dresu Cibone.
- Atmosfera u reprezentaciji je sjajna. Iako smo upisali startni poraz s Francuzima, to nas nije pokolebalo, pa sada u ponedjeljak tražimo prvu pobjedu da sa skorom 1-1 okončamo ovaj prozor i veljači. Smith je morao za Beograd, ali ostalo nas je 13, svi smo zdravi, nema nikakvih ozljeda i spremni su pružiti dobru utakmicu. Moja sjećanja za Rijeku su jako pozitivna, jer kad sam posljednji puta igrao ovdje, a bilo je to u veljači 2022., dakle prije točno dvije godine, sa Cibonom sam tu osvojio Kup Krešimira Ćosića, pa nema druge nego se pobjede moraju nastaviti - nasmijao se Toni Nakić.
Doduše, kad je reprezentacija protekli puta igrala u dvorani Zameta, dogodio se poraz od Finske. Bilo je to u srpnju 2022. godine, s tim porazom smo dospjeli u europske pretkvalifikacije, promašili drugu rundu kvalifikacija za SP.
U tim europskim pretkvalifikacijama je igrao i Cipar, no on na terenu nije dospio do ovih izlučnih kvalifikacija, nego je tu promociju dobio zbog činjenice da je jedan od četiri organizatora Eurobasketa.
Hrvatskoj za pobjedu u ponedjeljak navečer treba samo ozbiljnost i pravi pristup. Cipar to neće moći pratiti, a naši će se reprezentativci u takvom raspletu u dobrom raspoloženju oprostiti od ove akcije.
I čekati onu sljedeću, kad će se negdje polovicom lipnja opet okupiti uoči olimpijskih kvalifikacija u Pireju. No, prije toga valja nam srediti Cipar. Uvjerljivo, sigurno, onako kako igraju favoriti. Hrvatska je za to sposobna, sasvim je jasno.
Uostalom, da je to jedna čvrsta, skladna cjelina, pokazala je i utakmica u Brestu. Nekada bi se u takvom ambijentu i u razlici u klasi raspali, ovaj puta bili smo živi, jako živi gotovo do kraja...