Svjetsko prvenstvo u košarci za Sportske novosti komentira Jurica Golemac:
Iza nas je prvi četvrtfinalni dan i nakon svega viđenog, jedino je što se može zaključiti jest da su dvije kvalitetnije reprezentacije prošle dalje. Obje su reprezentacije izgubile u prvom dijelu natjecanja, a kako smo već govorili da se teško može biti savršen u cijelom turniru, može se konstatirati da su t porazi i pomogli.
Srbija se homogenizirala nakon poraza od Italije, još se više skupila, a nesreća s Borišom Simanićem ih je samo dodatno mobilizirala. SAD je shvatio da šetnjom neće do naslova, nego svakog protivnika mora jako ozbiljno shvatiti.
Srbija i Litva su napadački krenule odlično i s jasnom idejom Srbije da puno napadaju Valančiunasa na pick and rollu. Bogdan Bogdanović se u utakmicu nije uveo šutom za tri poena, nego kroz prodore, igru bez lopte, primanjima leđnih blokova. Nakon svega je dotukao Litvu s pick and roll igrom. Litva se držala u igri u prvoj četvrtini na račun pogođenih pet trica. Srbija je bila bez faula u prvih pet, šest minuta i utakmicu je definitivno preokrenuo ulazak Alekse Avramovića koji je ukrao tri žive lopte Jokubaitisu, pa tu dao dodatnu snagu momčadi. Obrana se nakon toga samo dizala, igrali su na rubu faula Srbi i Litva nije dolazila do čistih situacija. Promašivali su, šutirali su 0/7 za tri u drugog četvrtini Litavci, ali niti jedna od tih šutiranih trica nije bila čista. U drugom dijelu se Litva pokušala vratiti zonskom obranom, stigla je na minus pet. Imali su plan da Stefanu Joviću idu ispod bloka, a on nije forsirao, jer je jako iskusan i važan za Srbiju. Uostalom, da Stefan Jović nije imao problema s ozljedama, bio bi već godinama jedan od vodećih playeva u Euroligu, jer je izrazito pametan, visok je, igra obranu. Sada je pogodio tri vezane trice u trećoj četvrtini, pridodao se Petrušev s vrhunskom partijom. Nisu Srbi imali lošu kariku, a Litva je ostala bez glave i repa. Valančiunas nema snage za odigrati cijelu utakmicu, po četvrtine odigrao bi dvije, tri minute dobro, ali čim bi ušao u umor, počeo je gubiti lopte. Litva nema izrazitih individualaca koji su u stanju okrenuti utakmicu. Kad svladaš SAD, štogod pokušavao, ne možeš normalno zaspati i pripremiti novu utakmicu. Svi mi treneri pokušavamo i nakon pobjeda ukazivati što je dobro, a što loše, ali momčad te ne čuje dok ne izgubi. Poraz nije po meni nužno zlo, on je samo učenje.
Amerikancima ne odgovaraju visoki igrači, kakve su imali Crna Gora i Litva, jer oni tu uguravaju i izbacuju loptu van. Kroz pick im se jako teško ili nikako može naštetiti, jer su jako agresivni. Oni na pola terena rade pritisak i tu je teško igrati. Talijanima je trebala partija Fontecchija kao protiv Srbije, ali to je teško ponoviti, a nije niti on igrač koji u kontinuitetu može zabijati trideset poena i pogađati lude šuteve. Italija je udaljena od koša, nije imala igrača koji je bilo što mogao na niskom postu, pustili su ih Amerikanci da šutiraju trice, a kako je šut bio 2/19 u jednom trenutku, gledali smo jednosmjernu utakmicu. Edwards nije bio u najboljoj utakmici, ali Amerikanci imaju širinu. Dojma sam da i Srbija i Kanada mogu parirati SAD-u, jer imaju za njih oružja. Kao što se vidjelo da Talijani ne odgovaraju Srbima. Kao što Litva nije odgovarala SAD-u. Ili SAD sada Italiji.
Nešto bih želio reći i o hrvatskoj košarci iza koje je pozitivno ljeto. Prisustvovao sam klinci za mlade trenere u Zagrebu proteklog vikenda, bilo je 120 trenera. Vidjelo se da ima zainteresiranih trenera i da je košarka u nekom dobrom, pozitivnom ritmu. Vidi se i da se želi, a žao mi je, recimo, što mi Hrvati nemamo na TV studio za ovaj SP, da se tu priča i o našoj košarci, da se analiziraju stvari, radi na popularnosti. Premda nas nema tu, to je SP i to je prilika da se prođe kroz neke teme. Treba nastaviti raditi jer će se kroz rad iskristalizirati dobre stvari. Mi smo sada na dobrom putu i treba biti pozitivan i gledati naprijed. Kvalitete i kapaciteta da budemo bolji imamo, a u tome moramo svi zajedno pridonijeti.