Negdje u kutu dvorane, dok je trajalo slavlje njemačkih košarkaša, samo nešto prije nego li će započeti svečanost proglašenja, kamera je uhvatila Gordona Herberta. Sjeo u neki zabačeni kut, skinuo naočale i zažmirio rukama skrivajući lice.
Ovaj Kanađanin koji je košarku igrao u Finskoj, a onda je trenersko ime izgadio u Frankfurtu, morao okretati sve filmove svoje karijere.
Prije nekog vremena - a na to je podsjetio uoči finala sjajni srpski stručnjak Marin Sedlaček, jedan od uopće najupućenijih ljudi u košarku - posjetio je Gordon Herbert trenersku kliniku u Srbiji. Tamo je održao predavanje koje nije izazvalo veliku pažnju, kazat će Sedlaček, posve neopravdano.
I posve razumljivo ako znate kako se na ovim prostorima tretiraju ljudi koji dolaze iz njemačke košarke. Pa još nije niti Amerikanac, nego je Kanađanin. I još je igrao u Finskoj. Dajte...
Danas je, eto, Gordon Herbert na krovu svijeta. U polufinalu je sredio američki Dream Team, ne na terenu, nego na klupi, jer osim Steve Kerra, tamo su se za Nijemce pripremali Eric Spoelstra i Tyronn Lue, a kombinirano su njih trojica osvojila sedam NBA naslova.
Onda je Gordon Herbert u finalu sredio i čovjeka koji je osvojio sve, koji je bio i europski i svjetski prvak, a kojega će neki nazvati i “ocem njemačke košarke”. Naime, Svetislav Pešić je bio na klupi Njemačke kad je 1993. ona postala prvak Europe. Onda je Dirk Nowitzki ustabilio vrijednost njemačke košarke. I čekala se generacija koja će sve to povezati.
‘Splitski poučak‘
Kad je Bayern odlučio imati svoj košarkaški pogon, bio je to znak da će se Nijemci pojaviti kao trajna vrijednost. Sredili su ligu, ojačali klubove. Dirk Bauermann, nekadašnji izbornik, sada se u Savezu brine o mlađim kategorijama i sustav je počeo davati.
Mnogi su ostali zatečeni kad su Nijemci prije dvije godine sredili Hrvatsku u polufinalu splitskih kvalifikacija za Olimpijske igre. Iz ove perspektive veće je čudo bilo kako smo imali deset poena viška osam minuta prije kraja te utakmice.
No, ostali su upitnici. Kako Nijemci? Ti netalentirani Nijemci?
Da, ima onih koji će to i danas kazati. Isti oni, a ubrao sam neke njihove komentare posljednjih dana, komentare u kojima se sprdaju s pick and rollom, jer ne razumiju i nikada nisu. Isti oni koji bi se okladili kako su braća Wagner skladatelji a ne NBA igrači.
Isti oni koji godinama ne shvaćaju da se ovaj sport baš jako promijenio. Isti oni koji su nekada, dok je Cibona vladala Europom pitali Dražena zašto ponekad ode po loptu ispod koša, kad tako dobro zabija s vanjskih pozicija ili i dalje ne shvaćaju da je Cibona igrala match-up zonu u finalu u Ateni.
U međuvremenu su Nijemci radili, radili i radili. Nisu u svakom klincu koji se pojavio tražili novog Dirka Nowitzkog, nisu upali u zamku u kojoj su se godinama na Gripama tražili novi Kukoči i Rađe.
I evo ih, sa svih 12 igrača rođenih u Njemačkoj stvorili su tim koji je košarkaški pokriven za sve izazove. S kojim se može trčati i sa SAD-om te odigrati utakmicu punog ritma. I samo 48 sati kasnije protiv Srbije odigrati šahovsku utakmicu u kojoj je Bogdan Bogdanović postigao dva poena u drugom poluvremenu, a Nikola Milutinov samo dva, i to s crte, za cijelu utakmicu.
Europska dominacija
Nijemci su ispali jedina reprezentacija koja nije izgubila na SP-u, koja je sredila Australiju, onda nabila trideset razlike Sloveniju, pa odigrala ludilo od utakmice sa SAD-om i na kraju dobila Srbiju.
Pri tome su preživjeli Latviju u kojoj je Dennis Schröder šutirao 4-26 i odigrao, sam će reći, “najgoru utakmicu u karijeri”.
Europljani su dominirali na SP-u i to nije ništa novo. To je trend kojega mogu poremetiti samo Amerikanci u punom sastavu. Još jednom se pokazalo, a i to je postao trend, kako do kraja odlaze reprezentacije koje imaju sjajnu kemiju, koje rastu kroz turnir.
Košarka je postala vrlo izjednačena na najvišoj razini i ona reprezentacija koja uhvati ritam natjecanja, kao što je lani bila Poljska ili ove godine Latvija, može napraviti super rezultat.
I mora imati kontinuitet. To je ona stepenica na koju tek treba stići Hrvatska. Povezati tri, četiri onakve predstave kao protiv Turske u Istanbulu u nizu. To je cilj. Za drugo ljeto. S najboljim sastavom.