ČOVJEK KOJI ĆE DANAS BITI ZADUŽEN ZA ALEKSEJA ŠVEDA 'U glavi imam idealni scenarij, ali ova nam mora biti kao zadnja'

Marko Tomas dobio je sve što je htio. Barem dosad. Tu je, u Istanbulu, danas će istrčati na parket u prvoj petorci na osmini finala i, što je za njega najvažnije, posve je zdrav. A to je za sve nas sjajna vijest.

Koliko Tomas znači igri Hrvatske, moglo se otkriti već u uvodnoj skupini u Cluju. Njegova nas obrana smiruje, ali nije to samo obrana; on je tu i da stavi kad treba, uostalom, po prosjeku je najbolji strijelac iza Bojana Bogdanovića i Darija Šarića. Večeras će od 20.30 imati poseban zadatak: on će krenuti na Alekseju Švedu.

Ruskog će čarobnjaka trebati smiriti upravo njegova obrana. Neće tu on sam raditi, tu se treba cijela momčad žrtvovati, pomagati, kroz obranu dobiti jedinstvo, koje će, konačno, i napad učiniti lakšim.

Oduvijek želim medalju

U subotu prije ručka, s pogledom na Bospor, Marko Tomas prvo je kazao nešto o svojem psihološkom stanju. Vrije li u njemu, jer ga čeka velika utakmica, ili se nakupilo dovoljno iskustva da se zna nositi s time?

- Nemam osjećaj da nam slijedi velika utakmica. Evo, sjedimo u Polatu, sve su reprezentacije osim Turaka tu, malo je sve kaotično, puno se reprezentacija mota okolo... Kao da sam na Olimpijskim igrama, eto, to mi je osjećaj. Jedemo svi skupa, stalno je neka gužva. No do utakmice ima dovoljno vremena da sve to dođe na svoje.

On je spreman za osminu finala. Cilj koji je postavio pred sebe bio je doći zdrav do Istanbula. Nakon što mu je takvo što na Eurobasketima, dolazak do izlučne faze, posljednji put uspjelo 2007. godine.

- Je, zadovoljan sam. Bilo je dobro i na pripremama, već sam na njih došao u dobrom stanju, dobro je i sada. Bilo mi je jasno da ću se s vremenom sve bolje osjećati na parketu i to se doista tako događa. Želio sam do ove faze natjecanja stići posve spreman i sada smo tu. Slijedi utakmica protiv Rusa, na nama je da budemo najbolji što možemo.

Razmišlja li ponekad da je, po nekoj Božjoj pravdi, na koncu reprezentativnog puta zaslužio biti nagrađen? I da je to baš ovo natjecanje?

- Naravno da mi se kroz glavu vrte takve misli. Puno je u mojoj glavi slika i idealnih scenarija Eurobasketa, ali treba ići korak po korak. Ova s Rusijom za sve nas mora biti kao da je zadnja, sve, baš sve moramo dati za tu pobjedu.

Ljudi se sa strane često pitaju koji to motiv tjera Marka Tomasa da se odazvao i ovo ljeto, iako zna što je sve prošao u reprezentaciji, kakve je sve ozljede u njoj doživio i koliko bi mu karijera drugačije izgledala da toga nije bilo. No on je opet tu, sada i bez klupskog ugovora za sljedeću sezonu. I traži novu šansu...

- Nije teško odgovoriti na to pitanje. Košarka je jedino što znam raditi u životu, pa kad sam zdrav, kad nisam ozlijeđen, ako imam poziv za reprezentaciju, ne vidim razlog zašto bih ga odbio. Moj je neki cilj, velika želja, još od vremena kad sam se počeo baviti ovim sportom, da s reprezentacijom osvojim medalju, a znao sam da igrački još uvijek mogu pomoći. Da sam na teret ovim momcima, sigurno se ne bih odazvao. Evo, lani sam bio zdrav, ali nisam se osjećao spremnim, nije to bilo to. Reprezentativno je ljeto bilo dugo, meni je sezona kasno završila i nisam se vidio ovdje. Sada jesam, iza mene je bila dobra sezona, odmorio sam se, radio na sebi i ovo je sada taj trenutak.

Imam neki materijal

Kako bi Tomas ocijenio ono što je Hrvatska odigrala u uvodnoj skupini u Cluju?

- Na startu je bila primjetna nervoza, no izbornik je cijelo vrijeme govorio da je u ta prva dva dana jedino važno da ostvarimo dvije pobjede. Protiv Crne Gore smo već bili bolji, ne bih rekao i odlični, možda je bilo dobro jedno poluvrijeme, ali protiv Španjolske je bilo još bolje. No protiv Španjolske nije bilo na nož, na biti ili ne biti, ali će protiv Rusa biti tako.

I što ćemo s Aleksejem Švedom?

- Ovo je specifična situacija jer protiv tog dečka nisam nikada igrao. Čak ga nisam ni puno gledao, da budem iskren. Imam neki materijal, to proučavam, riječ je o silno talentiranom igraču, iako se tu ne radi samo Švedu, tu su igrači CSKA-a, pa Mozgov...

Podsjeća li ga Šved na nekoga protiv koga je igrao?

- Ne. Ali svaki igrač, u bilo kojoj momčadi na bilo kojoj razini, nije jednostavan za čuvanje ako u svojoj momčadi ima velike ovlasti. Jer s velikim ovlastima dolazi i samopouzdanje, a kad se na to još nalijepi kvaliteta, takve je igrače teže čuvati. Postoji način da ga se ograniči, ako ništa drugo, a onda na što skromniji postotak šuta, i to bi već bilo dosta.

Slušaju se borbene

Postoji li nervoza u momčadi?

- Bit će sigurno nervoze uoči utakmice, što pozitivne, što one opasnije, koju će trebati što je moguće prije izbaciti iz sebe. Svima je nama ovo velika šansa, o tome smo govorili i cijele pripreme. U tu utakmicu trebamo ući hladne glave, ali maksimalno našpanani. Bilo bi odlično da krenemo dobro u utakmicu, poput onih otvaranja s Crnom Gorom i Španjolskom, ali najvažnije je od svega da u utakmicu uđemo fokusirani i koncentrirani.

Hoće li Tomas i ovoga puta puta uređivati play-listu uoči utakmice, pjesme za podizanje adrenalina u svlačionici? Nekada je to radio.

- Još je uvijek tako, iako su tu sada i Bojan i Žora, mi malo stariji na kraju autobusa biramo pjesme koje ćemo slušati. I onda ih puštamo i u svlačionici prije izlaska na parket. To je neka tradicija. Što slušamo? Pa, to je naša tajna, ali borbene uglavnom, hahaha...

Ovo je i prva nokaut-utakmica Marka Tomasa u reprezentaciji nakon 2010. Igralo se prije sedam godina također u Sinan Erdem Areni, bila je osmina finala SP-a, protivnik Srbija. Tomas je uštopao Miloša Teodosića, ali je Davoru Kusu pukao mišić na zadnjoj obrani na Aleksandru Rašiću...

- Jedini put da smo glatko izgubili nokaut-utakmicu kad sam ja igrao bilo je kontra Španjolske na Igrama u Pekingu; sve je ostalo bilo na jednu loptu. Uvijek smo govorili da nam nedostaje ono nešto da završimo utakmicu, a nadam se da ova generacija ima to nešto, da ima igrače koji znaju kako igrati u takvim završnicama, da mi kao momčad znamo što nam je u takvom slučaju činiti. Kome će ići zadnja lopta. To se prije nije znalo, svi su vukli na svoju stranu. Sada je to jasno, znamo kako bi ta završnica trebala ići, doduše, nadam se da nam to s Rusima neće ni trebati, da ćemo posao završiti i prije.

Po čemu je ova reprezentacije bolja, drugačija od prethodnih?

- U svim je reprezentacijama u kojima sam bio postojala kvaliteta. Možda je ona bila veća ispod koša, ali to ovdje nadomještaju neke druge stvari. Imamo Bojana, koji je vrsni strijelac, tu je Dario, a takvog igrača Hrvatska nije nikada imala, toliko svestranog, igrača koji radi sve što se može napraviti na košarkaškom terenu... Tu je i spoj mladosti i i iskustva, pa smatram da je ova Hrvatska jednu razinu iznad onoga što smo godinama imali.

S obzirom na sve ozljede, kolika bi bila zadovoljština Marka Tomasa da se ova priča završi pravim rezultatom?

- Velika. Ne volim se vraćati na svoje ozljede, to je sastavni dio života svakog sportaša. Možda sam ih imao nešto više nego drugi, ali što je tu je. Budući da mi se polako bliži reprezentativni kraj, to bi zacijelo bila kruna moje karijere.

I zato je Marko Tomas ovdje. Već večeras u stavu nasuprot Alekseja Šveda.

- Naravno, zbog toga sam ovdje. Sto posto je tako. Da nije tako, uvijek postoji netko mlađi, ali, ponavljam, ovdje nisam da nekome uzimam mjesto. Ja znam da mogu pomoći, da nije tako, ne bih se ni odazvao.

Itekako može pomoći. Vidjet ćete večeras, uostalom. Od 20.30...