Finci su sada favoriti, a u toj koži nikada nisu bili, dok Gruzija živi najveću bajku optočenu milijunima

U srijedu, oko 18 sati, nekome će biti prvi put. Finska ili Gruzija tada će slaviti svoj prvi ulazak u četiri najbolje reprezentacije Europe. I bit će tamo gdje zaslužuju biti. Jer, za doći u osam najboljih, za namjeriti se u utakmici za polufinale jedni na druge, morali su kući poslati dva od tri najveća favorita europske smotre. Barem do ozljeda Bogdana Bogdanovića i Alexandrea Sarra, Srbiju i Francusku.

I nekako je pravedno bilo da ždrijeb ta dva autsajdera spoji na zajedničkom putu i da netko od njih stigne do četiri velika. Neće biti prvi put na europskim smotrama da u polufinale uđe netko koga nitko nije vidio tako daleko. Ne treba otići dalje od Poljske prije tri godine ili od Makedonije 2011. godine.

Fincima će, međutim, ovo biti drugo vezano četvrtfinale, ali Finci će biti prvi put u poziciji da su u nekoj eliminacijskoj utakmici favoriti.

- Ovo nije kraj - poručio je Lauri Markkanen novinarima samo koju minutu nakon što su Finci izbacili Srbiju, a tada još nije imao pojma da će ih u četvrtfinalu zapasti Gruzijci, a ne Francuzi.

Doduše, Henrik Dettmann, otac finske košarke, odmah je požurio spustiti loptu.

- Finska je na Eurobasketu četvrta najmlađa reprezentacija uopće, a čeka nas izuzetno iskusna reprezentacija Gruzije.

Nije puno dalje otišao od njega ni učenik, izbornik Lassi Touvi.

- Može se reći da su obje reprezentacije već sada u poziciji da budu vrlo ponosne na to što su postigle, jer su smatrane autsajderima. Ali, riječ je o dvije velike reprezentacije, pa će to biti velika priča i za svijet košarke, na samom terenu, ali i za navijače nekih reprezentacija koje nikada ranije nisu bile u ovoj poziciji.

Za to vrijeme Gruzija i Aleksandar Džikić pripremaju taktiku. Jedini Srbin koji je ostao u turniru zna da su Finci kreirali veliko čudo, ali isto tako zna i da će imati šansi ako ih poremeti, ako ih izbaci iz zone komfora.

Što bi to Džikić mogao napraviti?

Ako smo išta naučili kroz ovaj turnir od Gruzije i njihova izbornika, onda je to činjenica da je on jako dobro upoznao svoju momčad. I sasvim mu je jasno da Lauri Markkanen nije glavni problem, on jest ekstra kvaliteta, ali puno je veće iskušenje za Gruziju kako izdržati 40 minuta košarke visokog ritma i intenziteta, kakav na Eurobasketu gaje samo Nijemci i Finci.

Gruzija je tu imala problema i kroz uvodnu skupinu, u kojoj je Džikić dozirao koliko je mogao od ionako tankog kadra. Znate već kako Toko Šengelia igra na svoju odgovornost zbog aritmije srca, a Šengelia će Džikiću biti neophodan za obranu od Markkanena. Treba mu i najinteligentnija utakmica karijere Kamara Baldwina, koji mora natjerati Fince da zaigraju košarku u sporom ritmu Gruzije, gdje bi do izražaja trebala doći njihova moć u reketu, ekstra visina s Mamukelašvilijem na trojci, Šengelijom na četvorci i Bitadzeom na petici, kojega na par minuta može zamijeniti i vremešni Šermadini.

S Francuzima je to išlo, jer se tamo osim Yabuselea nitko nije imao ozbiljne namjere potući, a u bekovskoj liniji nije bilo hijerarhije. Kod Finske to neće biti tako.

No, Džikić je nakon što je izbacio Francusku već dobio najveći gruzijski državni orden, a gruzijska vlada je nagradila momčad s milijun eura, s time da u najavi stiže još milijun ako izbace Finsku i uđu u polufinale.

Ova bi utakmica mogla biti i te kakav taktički obračun između Džikićeve ideje u kojoj će vidjeti veće šanse za svoju reprezentaciju u igri pet na pet i Touvijevog nastojanja da mu protivnik ne razbije koncept igre u kojemu se sjajno snalazi.

I još nešto; Finci su to pokazali i protiv Srbije, Džikić neće tu moći očekivati mekanu momčad s druge strane. Jer, Finci su naučili na svojim greškama. Na SP-u su bili baš mekani i zbog toga prije dvije godine nisu ništa napravili. Ta je škola iza njih, barem je to pokazala utakmica sa Srbijom.

Gruzija nije ni trebala stići u Rigu, jer nakon što ih je sredila BiH posljednjeg dana u Limassolu, ovisili su o Grčkoj hoće li dalje. Španjolci su pobjedom nad Grcima mogli izbaciti Gruziju, ali nisu. I vjerojatno ne bi bilo pravedno, jer su Gruzijci na startu Eurobasketa sredili baš - Španjolce.

Tada je Aleksandar Džikić, jedna mitska pojava, pronašao način da neutralizira brzinu Španjolaca, a odradilo je ponešto i neiskustvo španjolske vanjske linije. Slično je bilo i s Francuzima u osmini finala.

Kako se god okrene, Finci su iskusniji, bez obzira na to što govori Dettmann. Ali, imaju i oni jedan problem. Nikada na ovoj razini i u ovom stupnju natjecanja nisu bili - favoriti.

A to je teret s kojim se nisu znale nositi neke reprezentacije na čijim su kosturima Finci od sebe napravili priču. Mogu li Finci?