Vratimo se učas na ljeto 2021. godine. U Spaladium Areni su se nosile maske, Hrvatska je na krilima Bojana Bogdanović nastojala izboriti plasman na Igre u Tokiju, ali je u polufinalu olimpijskih kvalifikacija naletjela na Njemačku. Dennis Schröder je bio na tribinama, s cijelom svojom svitom, nije igrao, ali Njemačka je na terenu bila onakva kakvom će pokazati u godinama koje su dolazile. Čvrsta, brza, moderna.
Jest, imali smo deset poena viška jedno sedam minuta do sirene, ali to je samo detalj u cijelom serijalu "svih naših stativa". Ovdje se radi o Nijemcima. Istim onima koji su kasnije u finalu tog splitskog turnira sredili i Brazil Ace Petrovića te dohvatili covid Igre u Tokiju i tu stigli do četvrtfinala gdje nisu pronašli lijek za Sloveniju i Luku Dončića. U vjerojatno najboljem ljetu Luke Dončića u FIBA košarci. Možda i bilo kojeg igrača ikada u FIBA košarci, ali i to nije za ovu priču.
Njemačka je znala da ju čeka domaći Eurobasket godinu dana kasnije, završnica u Berlinu i znala je da raspolaže s fondom igrača koji su jako zanimljivi. Na klupu je stigao Gordon Herbert, Kanađanin, koji je pekao zanat po Europi i odmah se pokazao kao vrlo dobro rješenje. S dovoljno autoriteta, ali i dovoljno inteligencija da zna kad se treba skloniti u stranu.
Jer, Dennis Schröder je tempirana bomba koju nije lako voditi, ali čiju energiju valja usmjeriti u pozitivu. I takva je Njemačka u ozbiljnoj premijeri nadolazeće zvijezde, Franza Wagnera, stigla u Berlinu do bronce.
Godinu dana kasnije na redu je bilo za odigrati SP. Tu se pojavio Dennis Schröder. Još u vrijeme kad se sastavljao popis igrača, u vrijeme kad je svojom izjavom zalupio vrata reprezentacije, i Gordona Herberta se tu malo što pitali, Maxiju Kleberu. Naime, nije Schröder zaboravio Kleberu daje odbio igrati ljeto ranije za reprezentaciju, "jer je radio na individualnim pomacima u svojoj igri". Schröder je eksplodirao...
- Na čemu je to točno radio? Sad će igrati na lopti?! Bit će playmaker?! Pa nije on dijete, godinama već igra na isti način, popa nakon picka, šutira trice i ide na skok u napadu. Na čemu je to točno radio? I sad bi radi toga što se on, eto, odlučio zaigrati ovo ljeto, netko od dečkiju koji je krvario lani ostao bez dresa za SP. Neće ići..
Naravno, Klebera nije bilo u reprezentaciji, a Gordon Herbert to nije ništa mogao.
Schröder je tom javnom prozivkom Klebera, još uoči SP-a, na sebe preuzeo cijeli pritisak domaće javnosti. I ostatak momčadi pustio da u miru sprema novo natjecanje. A na njemu je Njemačka ispisala svoju košarkašku povijest. Slavila je u svih osam odigranih utakmica, stigla do prvog svjetskog zlata i promovirala se u - svjetsku silu. Dennis Schröder je, jasno, bio najbolji.
Takva Njemačka je na Igrama u Parizu opet zaigrala polufinale. Mogla je i tu više, ali u polufinalu s domaćinom Francuzima nisu imali baš jednake uvjete na terenu. A protiv Srbije u meču za broncu više nisu mogli.
Ali, Njemačka sada stiže na Eurobasket kao jedina reprezentacija koja ja posljednja tri velika natjecanja zaigrala u polufinalu. I da, sigurno je u statusu reprezentacija na koju morate računati u podjeli medalja. Nisu u statusu prvog favorita, jer to je Srbija, ali su tu, odmah do.
Pri tome se Dennis Schröder poslužio receptom otprije dvije godine. Opet je preuzeo na sebe, na svoja leđa preuzeo pritisak javnosti. Svjesno ili ne, možda jednom otkrije. Kako bilo, Schröder je prije koji dan kazao pokoju o tome koliko je bio ponosan što je nosio olimpijsku zastavu na otvaranju Igara u Pariza, ali...
- Bio je to za mene nevjerojatan doživljaj, znak da sam postigao sve što jedan sportaš može sanjati. Ipak, ja sam svjestan da mene Njemačka nikada neće voljeti kao što voli Dirka Nowitzkog. Razlog je jednostavan - ja sam drugačiji, imam tamnu kožu i ljudi me doživljavaju na drugačiji način.
I krenule su reakcije na tu izjavu. Naravno, Schröder nije papučama čovjeka kojega se ne voli, daleko od toga, ali on je zapalio atmosferu time što se upitao, "zašto me ne tretiraju kao Dirka?".
Ajmo biti realni. Dennis Schröder je vođa ove generacije Nijemca koja je za u košarci napravila najveće stvari. Svjetski su prvaci, treći u Europi, četvrti na Igrama. U samo tri godine. Nowitzki ima također dvije medalje, nema zlato, niti je bio blizu polufinala Igara. Ali, igrao je s kud i kamo manje talentiranim suigračima nego je to kod Schrödera slučaj. Ne treba ići dalje od Franza Wagnera. I da, u reprezentativnom opusu, Schröder tu bolje stoji. Iako, i tu bi se moglo ustvrditi kako je pitanje bi li njegova generacija ovako blistala da Dirk Nowitzki nije s ono malo talenta sa strane na početku stoljeća krčio staze...
A igrački, valjda je to jasno i samom Schröderu, njih je dvojicu teško uspoređivati. Dirk Nowitzki je bio prvi Europljanin uopće oko kojega se slagala neka NBA momčad, bio je MVP, osvojio je naslov NBA prvaka. Jedan je od najvećih europskih košarkaša svih vremena. Dennis Schröder, koliko god to njemu teško palo, nije niti blizu takvih ocjena.
Iako je sjajan. Iako će i dalje biti glavno oružje Nijemaca. Premda je, možda i ovoga puta samo želio pustiti svoje suigrače da u miru spremaju novu kampanju za medalju.
Više ne klupi nema Gordona Herberta, sada je tu Alex Mumbrú, nekadašnji španjolski reprezentativac i vidjet ćemo kakva će se kemija pojaviti između njega i momčadi. Nijemci nemaju Nicka Weilera-Babba, obrambeni bedem na vanjskim pozicijama i Moritza Wagnera, silu u reketu. Ostali su tu. Neki i bolji nego su to bili lani. Franz Wagner, uostalom, još napreduje i on je danas vjerojatno prvo ime Njemačke. Usprkos značaju Dennisa Schrödera. Ali, tu su i Bonga, Obst, Theis, Voigtmann, Kramer, Thiemann, Lo...
Njemačka će opet biti jaka. I kandidat je za medalju. Veliki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....