Hrvatska košarka ide prema amaterizmu, a možda je tamo već i došla. Jednu stvar nismo osvijestili

Hrvatska košarka već godinama nije na visokoj razini, ali neke pozitivne promjene se događaju. Klubovi su malo živnuli pa ćemo uz Zadar i Split u ABA ligi ove godine imati Cibonu i Cedevitu Junior u FIBA-inom Europskom kupu dok će Dubrava, Dinamo i Alkar igrati ENBL ligu. Ulazak u tu ligu pokrenuli su ljudi iz KK Dubrava koji posljednjih godina stvaraju novi projekt, a tim povodom smo u našem ‘Sportcastu‘ ugostili njihovog team managera Karla Vragovića.

Vragović je u ured uskočio direktno iz parketa. Još u prošloj sezoni je igrao za Dubravu da bi odmah prihvatio ulogu team managera. Za početak smo ga pitali koliko je teško bilo donijeti tu odluku.

- Jako teško. To je bila jedna od najtežih odluka u životu. No, veselim se svemu onome što dolazi, a već sada vidim da sam donio dobru odluku. Ostajem u košarci, ostajem u onome što sam radio cijeli život i želim košarci vratiti dio onoga što mi je dala.

Vragović je dobio dosta toga od košarke, sam kaže da je zadovoljan karijerom, ali i iskreno ističe da je u njoj bilo nekih pogrešnih poteza poput odlaska u Cibonu iz Dubrave u kojoj je kao 16-godišnjak napravio prve košarkaške korake.

- Rođeni sam Zagrepčanin i Cibona je uvijek bila u krvi. To su mi usadili roditelji koji su pratili Cibonu, bili na finalu u Budimpešti i drugim velikim utakmicama. Uvijek mi je bio san igrati u Ciboni, ali u tom trenutku je to možda bilo preskakanje stepenice. Ispravnije za moju karijeru bi bilo da sam napravio jedan međukorak, poput recimo igranja u Širokom Brijegu gdje sam kasnije igrao. Možda bi bilo bolje da sam bio prvo u Širokom pa zatim u Ciboni.

Cibona je, tada, podsjetimo igrala Euroligu i bila svjetlosnim godinama daleko od sadašnjeg statusa, a o tome dovoljno govori i igrački kadar kojeg je klub imao dok je Vragović bio u njemu

- Tada su u Ciboni bili Bojan Bogdanović, Tomislav Zubčić, Leon Radošević, Rok Stipčević, kasnije se priključio Gordan Giriček, pa i Damjan Rudež, Ante Žižić prije odlaska u mirovinu ili Davor Kus.

RONALD GORSIC Cropix

Nakon Cibone Vragović je igrao u Zadru i Širokom Brijegu da bi zatim otišao u makedonski Tikveš, odnosno Feni Industries kako se tada klub zvao. Sada kaže da mu je to bio jedan od boljih poteza u karijeri.

- Puno više ponuda sam imao nakon što sam otišao iz Makedonije nego kada sam odlazio iz Cibone, Zadra ili Širokog. Kada sam odlazio u Makedoniju dosta me je ljudi zvalo i reklo da sam počinio igračko samoubojstvo. Na kraju sam tamo bio MVP lige te otišao u tursku Bursaspor, prvo u drugu tursku, a zatim i u prvu ligu. I tamo sam igrao dobro, ostao sam tri sezone, trebao i četvrtu, ali je bilo dugovanja pa sam otišao iz kluba i to u rumunjsku ligu. Bilo je ponuda iz jačih liga, ali sam u tom trenutku krenuo za financijskim aspektom. Nije mi žao što sam otišao tamo jer oni dosta ulažu u košarku, generalno u sport i bilo je dobro tamo igrati, u ona dva navrata što sam bio tamo.

Ugovor s bukureštanskom Steauom mu je završio u ljeto 2023, a tada je uslijedio povratak u Dubravu.

- Iz Dubrave su me nazvali i spomenuli ovaj projekt. Iznenadili su me s ambicijama i svime što su mi ponudili. To sam shvatio kao neki znak da zaokružim karijeru i završim je u klubu kojem sam je počeo. Potpisao sam ugovor na tri godine što nije uobičajeno za košarku i to me je odmah privuklo projektu koji me je kasnije uvukao. Ljudi u klubu imaju viziju, ja sam ambiciozan i nekako se sve poklopilo. Odmah smo pričali o tome da me oni vide u nekoj funkciji nakon igračke karijere. Nakon prošle sezone su mi rekli da im treba pomoć, čovjek koji bi bio spona između uprave, trenera i igrača, a ja sam im ranije spomenuo da to nedostaje u klubu

Vragovićev igrački povratak u Dubravu nekako se poklopio s početkom novog projekta u tom klubu, a njegov odlazak u ured je dokad da Dubrava s malim koracima želi napraviti pomak. Bez savršene organizacije kluba nema ni dobrih rezultata.

- Najveći problem hrvatske košarke što polako idemo prema amaterizmu. Nažalost, možda smo već i došli do amaterizma. Moramo težiti da dignemo košarku na profesionalne grane i to od svega - od ugovora, dvorana, opreme, pozicija u klubu. Nema više da su samo treneri i igrači, tu mora biti cijeli tim. Nažalost, mi kaskamo uveliko, ali ne za najjačim europskim ligama nego recimo za rumunjskom ligom. Tamo svaki klub ima svoju dvoranu, svaka momčad ima cijeli tim ljudi koji ih prati. Mi u Dubravi pokušavamo to sve dići na neki veći nivo. Mislim da smo postavili dobre temelje, ali treba tu puno još raditi.

Jedan od temelja je i ideja za sudjelovanjem u ENBL ligi koja je krenula upravo iz Dubrave, a koju je zatim prihvatio i Hrvatski košarkaški savez te organizirao kvalifikacije za dodatna dva mjesta u tom natjecanju koja su na kraju pripala Dinamu i Alkaru. Iako će nekome, tko je možda prespavao ono što se u hrvatskoj košarci događa zadnjih godina pa i desetljeća, čudno zvučati da se hvali igranje hrvatskih klubova protiv onih iz Bugarske, Poljske, Latvije ili Engleske, to je hrvatska realnost te mogućnost za napredak.

- Mislim da je ovo jako dobar korak za Dubravu, ali i generalno za hrvatsku košarku. To su ozbiljne momčad i za rang klubova poput Dubrave da mogu osjetiti jako visoku razinu europske košarke. Nije to samo dobro igračima za stjecanje iskustva, to je dobro svima nama u klubu, ali i HKS-u. Ovo je liga u kojoj možemo vidjeti gdje smo. Poštujem ABA ligu, to je jedna od najboljih europskih liga, ali mislim da su se hrvatski klubovi malo sakrili iza te lige jer u njoj ne možemo vidjeti realnost hrvatske košarke. Nažalost smo navikli da gubimo u ABA ligi. Mi moramo raditi sami na sebe, ne biti zadovoljni da nam europski Partizan i Crvena zvezda dolaze s poznatim košarkašima pa ih imamo priliku gledati. Moramo navijače ‘natjerati‘ da dolaze radi naših momčadi - zaključio je Vragović.

Tihomir Bujan vodi Dubravu

ZVONKO PAVIC Cropix

Hrvatska košarka već godinama nema dobre rezultate u mladim selekcijama, sve reprezentacije su nam ovog ljeta bile u B diviziji, a to nije ni čudno kada se zna da su u prvom kolu SuperSport Premijer lige samo dva košarkaša rođena 2004. i kasnije imala index uspješnosti veći od 10. Zna se da taj statistički pokazatelj sublimira svu drugu statistiku, a 10 je neka granica da se može reći da je netko odigrao dobru utakmicu. Čak četiri kluba nisu niti jednom igraču iz ove dobne skupine dali ni sekunde igre. Ako želimo napredak hrvatske košarke, ovo jeveliki problem, složit će se Vragović.

- Mislim da nismo taj problem dovoljno osvijestiti, ovo je najbolji pokazatelj. Ne idu promjene preko noći. Mislim da je veliki problem ove godine što imam osjećaj da svi klubovi žele neki rezultat. Prije je bilo više mladih igrača u momčadima - istaknuo e Vragović.

U ovom zanimljivom ‘Sportcastu‘ smo s Vragovićem pričali i o brojnim drugim zanimljivim temama vezanim uz hrvatsku košarku. Pogledajte cijelu emisiju: