Tko zna po koji put ove sezone, a uvijek se to u pravilu događalo nakon poraza Zadra, Danijel Jusup je razloge potražio u velikom broju utakmica koje je do sada u sezoni morala odigrati njegova momčad. Potop u Morači bio je tako, precizno je izbrojao Jusup, 64. nastup u tekućoj sezoni, a kraj još nije tako daleko.
Ako Zadar, kako se očekuje, zaigra u domaćem prvenstvu sve do finala, mogli bi Zadrani odigrati u tekućoj sezoni gotovo osamdeset utakmica. Jer, tu još slijede tri kola osnovnog dijela sezone nacionalnog prvenstva, a onda i doigravanje koje kreće od četvrtfinala. Uz rasplet u ABA ligi kontra Budućnosti.
Alati postoje
Iako to nije jasno rekao, kad god bi Jusup otvorio ovu temu, negdje je u zraku lebdjela pozicija FAVBET Premijer lige. Odnosno broja utakmica u njoj, a ove je sezone to trokružni sustav natjecanja s 33 kola. Koje je Zadar morao odigrati. Morao, baš morao, jer tako to izgleda kad se slušaju poruke ili ono što bi se trebalo, valjda, zaključiti iz njih.
Da je Cibona u boljem stanju, vjerojatno bi i ona imala štogod reći na tu temu, a Split je tu nekako, barem što se javnih poruka, po strani.
I cijelo se vrijeme provlači mantra da bi hrvatski klubovi bili u ABA ligi kud i kamo kompetitivniji kad bi mogli - poput rivala iz Srbije, BiH ili Crne Gore - igrati tijekom sezone samo ABA ligu, a onda se uvrstiti u domaće prvenstvo negdje na kraju, odigrati ga u nekoliko kola Lige za prvaka, zaključiti doigravanjem i tako ispuniti cilj participiranja u domaćem natjecanju.
Jer, da se ne lažemo, i u Zadru, ali i u Ciboni i Splitu i te kako su svjesni da nacionalno prvenstvo moraju igrati. Uostalom, oni ionako žive od javnog novca. Taj javni novac ne dolazi s neba. Nema tu privatnih sponzora koji bi mogli napuniti klupske račune i temeljem toga zaigrati upravo ondje gdje bi to ljudi koji vode klubove željeli. I ne bi morali igrali ono što im je, tako barem ispada, teška muka za odigrati.
Možda bi Danijel Jusup zaista bio sretniji da je njegova momčad mogla igrati jednu utakmicu tjedno, možda bi i shodno tome rezultat bio bolji, možda bi Zadar, a za to je i sada imao šansu, zaključio ABA ligu tada na četvrtom mjestu. Ali, ruku na srce, bolje od toga ne bi išlo.
Uoči svake sezone klubovi sudionici naše elitne košarkaške divizije sastanu se i sami glasaju o sustavu natjecanja za sljedeću sezonu. Ovaj trenutačni sustav od 33 kola izglasali su, dakle, klubovi. Kao što će neki budući sustav natjecanja izabrati klubovi.
U cijeloj priči postoji i HKS. Intencija Saveza jest imati što je moguće bolju ligu, pod uvjetom da ista bude i razvojna kako bi u njoj stasalo što je moguće više mladih igrača, od kojih bi najbolji mogli sutra participirati u reprezentaciji.
Postoje alati s kojima bi naša liga bila vrlo brzo mogla postati i te kako atraktivna, medijski zanimljivija, s boljom košarkom i jačim klubovima. Može se liga, recimo, smanjiti na deset klubova, može se, pri tome, i odustati od zaštićene kvote za strance koja je trenutačno zaustavljena na četiri igrača u sastavu i dva na terenu.
U takvoj ligi, u kojoj bi netko mogao imati pet, šest stranaca, u kojoj bi igralo samo deset klubova, košarka bi bila sigurno gledljivija. Međutim, to je alat s kojim bi ionako tanka domaća proizvodnja još više patila. Bila bi to liga stranaca, vrlo vjerojatno.
I to je plesanje na rubu s kojim se bori HKS, a slijedom toga i klubovi.
Smijurija s istoka
Prije nekoliko dana je KLS, tako se zove srpska liga, u vlasništvu klubova, a ne Saveza, odlučila da će se tamošnje prvenstvo igrati bez ligaškog dijela. Samo doigravanje, u koje će, i to tek od polufinala ući Zvezda, Partizan i Mega. Ostala četiri sudionika razigravat će za četvrto mjesto u polufinalu. Čudo je to od prvenstva u kojemu, podsjetimo, Partizan nije niti nastupio u posljednje vrijeme.
Treba li nam takva liga? Ili nam treba smijurija od brzopotezne Lige za prvaka koja se igra Sloveniji, Crnoj Gori ili BiH? Treba li ostati samo na, od sljedeće sezone proširenoj ABA ligi? Usput, ako je Zadru previše utakmica, zašto su onda Zadar, kao i Cibona glasali za proširenje ABA lige?! I postoji li iti jedna ozbiljna košarkaška država u kojoj se, osim na ovim prostorima, ne igraju nacionalna prvenstva tijekom cijele sezone?
Puno je tu pitanja. A nismo niti dotakli, eto, europske kupove...