Bilo je minus dvadeset, negdje sedam minuta do kraja druge utakmice polufinala, a Kruno Simon je sjeo na klupu. Više ga Damir Mulaomerović nije vraćao u igru i kako je izgledalo bilo je to posljednje što je Simon odigrao za momčad s Velesajma. Sad, je li to posljednje što je uopće odigrao u karijeri koju je oplemenio i s dva naslova prvaka Europe u Efesu, ostaje za vidjeti.
Zapravo, niti Simon još nije prelomio...
- Tek je odigrana zadnja utakmica, nisam još razgovarao ništa na tu temu, trebam prvo malo sjesti sam sa sobom i razmisliti. Ovako, na prvu, sve su opcije otvorene. Možda odigram još koju sezonu, možda završim karijeru, možda se uopće više ne budem bavio košarkom, tko zna...
Kruno Simon će u lipnju napuniti 38 godina i kad su godine tako ozbiljne, onda je i razumljivo da je sve u igri. Osim što ovaj dio priče o tome da se više na bavi košarkom za nekog tko je duboku unutra, koji sve gleda i sve prati, zvuči pomalo kao promašena priča. Ili?
- Znaš, tu se postavlja pitanje sudara ambicija i realnosti. Ako se tim poslom, govorim tu o trenerskom poslu, želiš baviti u Hrvatskoj onda se teško može ustvrditi da si osuđen i na sam prosjek. Na žalost takva je situacija. U toj priči bi vrhunac trebao biti da si trener Cibone, ali danas niti to nije neka zahvalna pozicija. Igrači su ti bez plaće, a raspolažeš proračunom s kojim nemaš nikakve šanse u ABA ligi. I ako stvari tako postaviš, onda je realno da bi neke svoje ambicije trebao ostvariti kroz odlazak u inozemstvo. S druge strane ja sam se vratio iz inozemstva jer planiram živjeti u Zagrebu i to je sada sudar svjetova koji me najviše brine. Ako imaš ambicije, njih je teško ovdje ostvariti, a ako ih nemaš, onda je bolje u sve i ne ulaziti.
No, Simon ima plan ovo ljeto upisati trenersku školu.
- Planirao sam, treba sad vidjeti, vjerojatno ću kroz koji tjedan odlučiti.
Usput, tata Đuro Simon je preuzeo momčad Samobora, tamo postoje određene ambicije, nadomak je Zagreba, a ukoliko bi Simon zaigrao još nešto, nekako bi se okladili da će to biti baš tu. Još ako se poklopi priča da zaigra s njim veliki prijatelj Luka Žorić, za kojega se ionako ne zna je li završio karijeru, mogla bi to biti zanimljiva priča.
- Postoji tu neka ideja, tata Đuro je tamo trener, možda bi to fakat bila fora za kraj karijere.
Ali, doznat ćemo uskoro. U međuvremenu je Simon analizirao sezonu koja je iza njega.
- Drago mi je da sam se vratio i da sam odigrao jednu sezonu u Cedeviti Junior. Žao mi je što smo lakoćom ispali od Splita u polufinalu, ali realno nismo tu ništa mogli jer je Split bolji, širi, jači. Posljednja dva mjeseca mi smo odigrali praktički bez centara. Sasa Ciani je dobio mononukleozu i izgubili smo ga za sezonu, dok je Đorđe Topolović zaradio rupturu zadnje lože, vratio se u doigravanju, ali ga je ta ozljeda i dalje mučila. Nama je koncept igre bio da napadamo kroz pick igru, na suradnji bekova i centara, a kako nismo imali centra, bilo je teško...
Kako su mu se dopali mladi igrači u Cedeviti, igrači s kojima je dijelio svlačionicu cijele sezone?
- Ima tu potencijala, cijeli je klub dobro uređen i klinci koji nešto pokazuju postoje u raznim kategorijama. U ovoj sezoni su, što se tiče seniora, iskočili Renato Serdarušić i Vito Kučić, ali uvijek će biti mladih igrača, na njima je da napreduju i da se razvijaju. Nadam se da sam im u ovoj sezoni nešto pomogao, da sam koristio da neke stvari mogu vidjeti kod mene.
Situacija u hrvatskoj klupskoj košarci nije bajna, Kruno Simon je to znao kad se vraćao doma, ali opet, kad je sve vidio iz prve ruke, mora da mu je dosta izgledalo i gore nego je očekivao. Daleko je to sve skupa od profesionalizma kakav je ostavio kad je odlazio iz Hrvatske. Od uvjeta za igrače do samih klubova...
- Jest, malo je to sve skupa tužno. Ne bih, doduše, tu želio ubrajati Cedevitu Junior, njih bih izdvojio od ukupne slike, uostalom, oni imaju i dobru školu košarke. Postoje sredine u kojima se radi, u kojima ima dosta djece, ali cijela slika o košarci nije dobro, čak je deprimirajuća. I ono što brine jest da se ne vidi način kako bi se sve to skupa moglo promijeniti.
Iza nas je ostao i spektakularan Final Four u Kaunasu, gdje je Real Madrid naslijedio dominaciju Simonovog Efesa te postao prvakom Europe. Kako je sve to vidio dvostruki europski prvak?
- Ispalo je da je Sergio Llull s dva poena u finalu i tučnjavom protiv Partizana na kraju druge utakmice četvrtfinala donio Realu naslov. Real je doista bio na konopcima protiv Partizana, ali to je uvijek Real i nikada ga ne treba otpisivati. Ono što je bilo evidentno ove sezone jest da smo svjedočili najdominantnijem igraču u Euroligu posljednjih sezona, mislim tu na Waltera Tavaresa. Na takvoj razini dugo nije bilo igrača koji radi takvu razliku.
S obzirom na to da je kroz reprezentaciju igrao s Marijom Hezonjom, koliko se on promijenio u ovoj sezoni Reala?
- Ne mogu reći da je drugačiji, jer on je igrač koji igra na inerciju, na instinkt. Iza njega je odlično odigran Final Four, ali i odlična sezona. Na početku nije igrao puno, Realov roster bio je krcat, ali na kraju je to ispala jako dobra sezona za Hezonju. Po meni je bio jedan od najvažnijih igrača Reala na Final Fouru i sasvim je jasno da on i dalje napreduje, a vidi se da je pun samopouzdanja. To izgleda jako dobro, iako tu još uvijek prostora za napredak. No, Hezi je za mene bio jako dobar i važan u osvajanju naslova Reala.
Uskoro će i reprezentativno okupljanje. Otkako je Kruno Simon 2011. ušao u reprezentaciju, ali i još i ranije kad je igrao u B vrstama, bit će ovo prvo ljeto da neće slagati planove za ljeto u kojima će se uključivati reprezentacija. U međuvremenu će Hrvatska zaigrati treći krug pretkvalifikacija protiv Luksemburga i Irske, a onda u kolovozu slijedi i predolimpijski turnir u Istanbulu...
- Žalosti me sve to skupa, kad pogledaš imena protivnika sve to i deprimira. Ali, u sportu ne postoji ono što je bilo prije, nego se uvijek mora gledati prema naprijed. Mora se ići dalje, sada smo tu gdje smo, a za nadati se je da će se okupiti svi najbolji i da ćemo krenuti prema gore. Taj predolimpijski turnir u Istanbulu je dobra stvar, igrat ćemo to za nešto. I treba napraviti maksimalnu mobilizaciju kako bi krenuli naprijed....
Treba napraviti i maksimalnu mobilizaciju da Kruno Simon ostane u košarci. Takvi nam trebaju. OK, ne bi ga bilo loše pogledati još koji put u Samoboru. Stari Đuks ispred klupe, a na terenu mlađi Đuks i Žora igraju pick and roll. Ima tu neke romantike...