Nekad velika nada ima plan, stiže u Zagreb kako bi oživio karijeru: ‘Trebalo je snage da se opet pokreneš‘

Kako stvari stoje, Cibona ulazi u sezonu koja bi morala biti bolje nego prethodna, a sve su naznake da bi klub nakon više od dva desetljeća srozavanja ponovno mogao postati ozbiljna priča. Najava ulaska u klub kanadskog biznismena hrvatskog porijekla, Victora Dodiga zakovitlao je ozračje oko kluba, a sve je bliže i datum početka preoblikovanja nakon kojega Cibona više neće biti dužnik, nego ozbiljan igrač s titularom i ambicijama.

Usporedo se sprema nova sezona. Ivan Rudež preuzeo je klupu Vukova i iza momčadi je odrađen pripremni period, pa su sve misli usmjerene na srijedu 24. rujna kada u Zagreb stiže slovačka Prievidza u kvalifikacijama za FIBA Eurokup. Iza toga se otvara domaća sezona derbijem protiv Zadra, a onda slijedi i uzvrat u Slovačku za skupinu FIBA Eurokupa...

Ivan Rudež je kazao u srijedu kako je momčad složena da bi ostvarila ambicije, ali i da bi zadovoljila navijača, uvijek gladnu zagrebačku publiku. U tom smjeru su govorili i povratnik na poziciju sportskog direktora Marin Rozić, ali i direktor kluba Tomislav Šerić. Cijela je priča djelovala skladno, nije tu bilo pompoznih najava bez pokrića, a Cibona je nakon dugo vremena izgledala na upoznavanju s novinarima kao pristojan klub.

Najintrigantnija pojava u dresu Vukova bio je Žan Mark Šiško. Ovaj 28-godišnjak iz Slovenije, nekada jedan od najperspektivnijih europskih playeva odlučio se kroz Cibonu vratiti na veliku scenu. Upravo je Šiško prije deset godina u Ciboni počeo svoj ozbiljan igrački put, koji ga je kroz Primorsku lansirao u orbitu, a onda je stigao i ugovor s euroligašem Bayernom. U ljeto 2023. Šiško je napustio Bayern i stigao pod pasku Veljka Mršića u Breogán. No, tamo je prošao pripremni period, odigrao prvu utakmicu u sezoni, pa okrenuo Mršićev broj i kazao mu da prestaje s igranjem košarke.

Tada je Žan Mark Šiško imao samo 26 godine. Ovako danas gleda na te dane i na tu svoju odluku...

- Uvijek sam bio mišljenja da ako nisi mentalno i fizički spreman za dati na svakom treningu, na svakoj utakmici sto posto od sebe, ako nisi sto posto unutra, onda je bolje ne baviti se time. U to vrijeme zbog nekih osobnih razloga nisam mogao u košarku davati cijelog sebe. Po meni je tada bilo najpoštenije i prema meni, prema klubu, prema suigračima, pa i prema Veljku da se maknem i da netko dođe drugi umjesto mene.

U toj odluci nije imao veze sport, niti nešto sporiji razvoj koji je prethodio tome u Bayernu, sporiji od onoga kakav se očekivao dok je stizao u München kao najbolji play ABA lige...

- Samo su te privatne, osobne stvari razlog. Čak i prije dolaska u Breogán, nekih pola posljednje sezone u Bayernu ja sam pauzirao. Pokušavao sam se vratiti, ali to je nekako bilo na silu, nekako sam osjećao da moram, iako nisam bio spreman. Nadamo sam da će se s vremenom stvari popraviti, ali nije bilo tako.

I onda, što je Žan Mark Šiško radio posljednje dvije godine bez košarke?

- Cijelo sam vrijeme trenirao. Naravno, nije to bila košarka, ona je stigla na red u posljednja četiri mjeseca. Ali, cijelo sam vrijeme radio fizičke i atletske stvari, odlazio u teretanu. Negdje sam ja cijelo vrijeme znao da ću se vratiti, ali nisam znao kad. Dvije godine nisam igrao i to je zakompliciralo stvari. Tko će me ponovno angažirati kao igrače, što će misliti o meni, tko je taj tko bi mi dao priliku, ali i kako ću se uopće ja snaći nakon dvije godine pauze, to su bila razmišljanja. Na kraju, kad sam počeo stvarno ozbiljno trenirati shvatio sam da sam fizički jako dobar, da je osjećaj za loptu ostao isti. Onda je stiglo vrijeme za odluku, gdje je najbolje otići, nisam htio nekoga moliti...

Koliko je trebalo hrabrosti za odluku o odlasku iz košarke, ali i za odluku o povratku?

- Trebalo je snage da se opet pokreneš. Osjećao sam i znao sam da je košarka nešto što najviše volim, otkada znam za sebe u glavi mi samo postoji košarka. Stigao sam na neku razinu europske košarke, to sam sve odbacio i sada se vratio doslovno na početak. Ali, to je neka moja priča i sve ću dati da se vratim na pravi način. Gledao sam košarku, pratio i nekako sam osjetio da želim opet taj život. I osjetiti onu tremu prije utakmice, malo nervoze, pa pozitivne doživljaje nakon pobjede, ali i negativne nakon poraza. Sve me to vuklo nazad. Uzeo sam opet loptu u ruke i tu sam.

Postojala je neka priča oko Mege, ali je stigao poziv Cibone?

- Čim sam čuo ideju oko Cibone i kad me nazvao Marin Rozić, za mene je postojala samo ta opcija. Rekao sam agentu da ne želim ni o čemu drugom razmišljati. Cibona je bila idealna sredina za mene, a mislim da i klub od toga može profitirati. Cibona je lani možda odigrala i najlošiju sezonu...

Pa je Šiško shvatio da bi te dvije priče, njegovu i klupsku bilo dobro spojiti u istu ideju povratka...

- Točno tako. To je moja ideja. I jako mi je drago da je sve tako ispalo. Na terenu se osjećam puno bolje nego sam očekivao. Od prvog zajedničkog treninga me prati taj osjećaj. OK, pripreme i pokusi su nešto sasvim drugo od onoga kad krene sezona, ali jako sam pozitivan. Osjećam pozitivu oko sebe, i u klubu. Sve je različito od onoga vremena prije deset godina, tada sam bio među najmlađima, sada među tri najstarija.

Iako, Šiško nije star, tek mu je 28 godina. A znate kako su za playmakera najbolje godine oko tridesete. Uostalom, Slovenija nasušno traži igrače koji mogu igrati uz Luku Dončića. Razmišlja li Šiško i o reprezentaciji?

- O ovom momentu o tome ne razmišljam. Realno, ja posljednje dvije godine ne igram, a zapravo i tri. Moj fokus je sada jedino Cibona i moj povratak. I idem dan po dan, trening po trening. A ako bude moguće zaigrati s Lukom Dončićem, ma naravno da bi to bilo super. Ali, kažem, daleko je to, idemo mi dan po dan.

Iza nas je Eurobasket, neki su novi trendovi uspostavljeni. Iz perspektive nekoga tko je bio unutra, pa je dvije godine bio izvan svega, je li se sve skupa jako promijenilo?

- Ne izgleda mi da se nešto jako promijenilo. Iako košarka ide smjeru fizičke, tvrde igre s mnogo šuteva, puno individualnih rješenje, a to se vidjelo i na Eurobasketu, gdje je nekolicina igrača doista odskakala.

Zašto danas ima sve manje imanje playmakera?

- Teško je doći do pravog odgovora na to pitanje. Često se i u mojem društvu pričalo o tome. Možda se takve igrače više ne proizvodi, ne trenira ih se, je li je problem u predispozicijama igračima? A možda i treneri preferiraju igrače na toj poziciji koji su skoreri, koji su ljudi koji mogu otići na dvadeset poena. Činjenica jest da je playmakera sve manje, pa i u Euroligi dominiraju na tim pozicijama ljudi koji imaju preko trideset godina.

Zagreb čeka rezultat Cibone, a Šiško je toga svjestan.

- Znam i kako je to bilo prije deset godina, znam i da je tada bilo više gledatelja nego lani. Unazad dvije godine je sve to palo, ali u Zagrebu, znate to i sami, ljudi vole košarku, pa uz dvije, tri dobre utakmice može se sve preokrenuti. Meni ovo sve izgleda jako pozitivno, imamo dobru momčad, karakterne igrače, ali i dobre ljude te se nadam da ćemo probuditi Zagreb.

Odmah kreće jako.

- Dva puta Prievidza i Zadar ti mogu odrediti pravac u kojemu ide sezone. Opet, ne treba stavljati preveliki pritisak, jer ovo je nova momčad, nov je i trener i trebat će nam vremena.

Koja će biti uloga Šiška u momčadi?

- Osjećam da mi trener Rudež vjeruje, dopušta mi da se pronađem u igri, daje mi slobodu. On je jedan od trenera koji voli imati pozitivan odnos s igračima i imamo jako lijepu suradnju.