Ako ste pomislili kako je pod Tornjem idila, kako se samo čeka dan kad će se i službeno objaviti ulazak u klub silnih milijuna koji bi sanirali dug od pet milijuna eura i kasnije punili proračun za barem dva do tri milijuna svake sezone, kako će se Cibona vratiti na europski put i ponovno biti na ponos svojih navijača i grada Zagreba, do te idile, čini se, još je dug put.
Tvrde u klubu kako je sporazum s investitorom potpisan i da je s te strane sve jasno, ali u cijelu priču ušao je nejasan odnos s Gradom Zagrebom, odnosno s Ustanovom za upravljanje sportskim objektima, koja je jasno u rukama Grada.
Cibona je, naime, od 1. siječnja slučajni gost u dvorani koju kolokvijalno svi u Zagrebu zovu Cibonina, koju je, uostalom, izgradio klub uz donacije građana (oni stariji sjetit će se čuvenih 'ciglica'). Mirko Novosel, otac Cibone, često je puta govorio kako je dvorana, čitav kompleks zapravo, na križanju Savske i Tratinske, njegova najveća medalja.
Puj, pik, ne važi. Cibona se svake godine, otkako je političkim igrama bivše gradske vlasti ostala bez svoje imovine (riječ je klubu koji je imao od svih sportskih klubova u Hrvatskoj najviše imovine), prijavljivala na natječaj javnih potreba. I temeljem istoga dobivala bi na korištenje dvoranu, koja je ionako povezana samo s njom. Ove se godine na taj natječaj nije mogla prijaviti, nije na njega mogla aplicirati, jer za prijaviti se trebali su čisti papiri o tome kako je klub u prethodnom razdoblju poslovao po zakonu. A nije. Bivša Cibonina uprava od Grada (od bivše gradske vlasti) dobivala bi do četiri milijuna kuna koje su im pripadale na osnovu programa. Kasnije za iste nije bilo moguće pronaći dokumente s kojima bi se ti programi pravdali. I zbog toga Cibona nije mogla prijaviti se na natječaju. Jer je sredstva su, ispada tako, nenamjenski trošila.
Za svoj fond sati u dvorani na natječaj su se prijavili Dinamo i Hermes Analitica, pa bi Cibona kasnije mogla tek dobiti, od Košarkaškog saveza Zagreba, fond sati koji je ostao. I za taj je klub tražio da se raspiše natječaj. Od toga nije bilo ništa. Tek dopis koji je stigao u klub kako se s 30. travnja imaju osloboditi svi prostori koje trenutačno uzurpira Cibona. Uredi, svlačionice, ambulanta...
Isti se prostori, jer su spremačice na plaći Ustanove, više i ne čiste. Iste te spremačice, ili neki ljudi iz održavanja dvorane rade u toj dvorani gotovo trideset godina, ali im je poslodavac (Grad Zagreb) zabranio da brinu o prostoru o kojemu su cijeli svoj radni vijek brinuli.
Korištenje tih popratnih prostora do sada je bilo kompenzirano Ciboninim ustapanjem semafora (u vlasništvu kluba) samoj dvorani. Međutim, ljudi iz nove gradske vlasti su zaključili, kažu u klubu, kako se tu ne radi o pravičnoj cijeni razmjene. I sada su u igri dvije tužbe, jedna Grada prema Ciboni, druga Cibone prema Gradu. Oko semafora i prostora.
Cibona je čak, iako to ne rade ostali klubovi u gradu, čije se lokacije za treniranje i igranje niti kolokvijalno ne zovu po imenima tih klubova (osim Dinamovog stadiona), zatražila da plaća po tržišnoj cijeni korištenje svih prostora, ali i tu su naišli u klubu na gluhi telefon u Gradu.
U Ciboni su uvjereni kako ih netko namjerno sabotira u trenutku kad klub mogu dovesti od kroničnog gubitaša u pozitivnu priču.
- Ugovor prema kojemu investitor do 30. lipnja treba izvršiti dokapitalizaciju u visini postojećeg Ciboninog duga je potpisan - kaže Mauro Lukić, direktor Cibone.
U sklopu tog ugovora investitoru je obećano da može koristiti infrastrukturu, da se dobije koncesija na dvoranu kako bi investitor u istu mogao ulagati, ali i stvarati dodatni program. Međutim, s novim razvojem događaja, sve ovo postaje upitno.
- Pravnim smicalicama želi nas se izbaciti iz dvorane, ali i posljedično je doveden u pitanje sporazum koji je sklopljen s investitorom - objašnjava Lukić.
Hoće li Cibona morati iz Cibonine dvorane? Što će biti s najavljenim investitorom i kako će i kad će završiti ova trakavica, za sada se ne zna.
Osim što treba podvući kako Cibona valjda u Zagrebu može igrati samo u dvorani koja je njezina. I kako će, ukoliko se ne realizira od kluba najavljeni investitor koji bi trebao izvući Cibonu iz gliba, nova gradska vlast preuzeti samo na sebe odgovornost sudbine Cibone.
Mudro je sa strane Grada bilo ne ulaziti u bilo kakav spor s klubom do 30. lipnja. Pa ukoliko se doista provede sve najavljeno i stigne lova u klub, Cibona bi se ionako skinula s gradske grbače. U suprotnom, postat će Cibona još veći uteg Gradu nego je to bila do sada...
Tražili smo na ovu temu i odgovore od ljudi zaduženih za sport u novoj gradskoj vlasti. Goran Đulić, za kojega se tvrdi da je upravo ta ključna osoba iz kruga Tomislava Tomaševića zadužena za sport, javio se na telefon, ali je zatražio da se pitanja pošalju na službu za odnose s javnošću u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima. Do zaključenja ovog izdanja odgovore nismo dobili...