Ivan Majcunić bio je još jednom ove Cibonine sezone pokretačka snaga Vukova, šuterski specijalist koji je svojim tricama trasirao, tako je ispalo Cibonin put ka ostanku u ABA ligi, jer je zabijao silna čuda protiv Zvezde i FMP-a, a onda je u utorak na Gripama strpao Žutima četiri trice, pogodio i važne penale u završnici te Vukove ostavio na vrhu domaće ljestvice. Štoviše, s obzirom na raspored, ako Cibona neokrznuta prođe Šibenik u ponedjeljak, moglo bi se dogoditi da Vukovi nakon pobjede na Gripama više neće morati pobijediti u niti jednoj utakmici izvan Zagreba, uključujući i doigravanje, a obranit će naslov.
Toliko je bila važna utakmica na Gripama u utorak.
- Bila je važna jer smo imali negativni niz, dva puta smo izgubili od Zadra, pa je bilo važno da se vratimo pobjedama i sada lako ulazimo u sve ono što nas čeka - kaže Majcunić.
S obzirom na to kako mu je ruka mirna kad su velike utakmice u pitanju, čini se da je posebno inspiriran u važnim utakmicama?
- Tako je to ispalo, ali ja se trudim u svakoj minuti kad sam na terenu dati svoj doprinos. Ispalo je da sam pogodio neke važne lopte na tim utakmicama, a nadam se da će se to tako i nastaviti.
Možemo samo vjerovati
Od lanjske momčadi koja je osvojila dvostruku krunu, među Vukovima su samo dvojica, samo kapetan Krešimir Radovčić i Ivan Majcunić. Mora da je ostatak momčadi napaljen osvojiti duplu krunu, obraniti je od lani, nakon što je Kup već u vitrinama u Savskoj?
- Naravno da je to velika motivacija za nas, jer se sezona bliži kraju i ostalo je još samo boriti se za taj trofej. S obzirom na cijelu sezonu i sve što se događalo, obrana dvostruke krune bila bi za nas jako, jako veliki uspjeh.
I dalje pod Tornjem nije blistavo stanje, a kako se uopće nositi s tom situacijom?
- Sve se tu manje-više zna. Naravno, nama ne preostaje nego vjerovati da će sve biti riješeno.
Ivan Majcunić je kao talentirani kadet stigao u Cedevitu, pa je bio malo u Fenixu, Mladosti, a tu je već počeo igrati i za seniore Gorice. Bio je i dvije sezone u Zagrebu, pa opet stigao u Goricu. Tu je krenula suradnja s Josipom Sesarom.
- Ovo nam je peta zajednička sezona, a ove se sezone u Cibona skupila i momčad igrača koji se otprije znamo. Dosta nas je igralo zajedno, navikli smo se jedan na drugoga, a svakako i trener zna što od svakog nas može izvući.
Ono što se, ovako sa strane, može primijetiti jest i veliki napredak Ivana Majcunića u igri u obrani. To da ima sjajnu ruku, nikada nije bilo sporno...
- Možda se sa strane to bolji vidi. Lani nisam igrao u Ciboni toliko, ovo sezone imam više minuta, pa time i više samopouzdanja.
Majcunić je i nekada bio dio mladih hrvatskih reprezentacija, ima broncu s juniorima, bio je i dio one reprezentacije koja je postala svjetski doprvak, izgubila produžetak od SAD-a. No, pomalo neobično za današnji vrhunski sport, Majcunić, kojemu će koncem srpnja biti 27 godina, ima i fakultetsku diplomu.
- Završio sam optometriju, očnu optiku na veleučilištu u Velikoj Gorici. Kad sam dolazio u Goricu, rekli su mi da uz igranje postoji opcija i za studiranje, a kako sam želio imati neku diplomu prionuo sam poslu i nakon tri godine sam to završio. Bila je to dobra odluka.
Nema pretvaranja
Po fakultetsku diplomu sada ide i Ivanov mlađi brat, Hrvoje. Hrvoje je bio dio one kadetske vrste koja je u generaciji Roka Prkačina bila kadetski prvak Europe, a trenutačno studira u SAD-u na Harding Universityju.
- Na drugoj je godini, to je D-2 i uvjeti su dobri. Ne igra toliko puno koliko bi on to želio i kako je zamislio, ali siguran sam da će i njemu stići bolji dani.
Kao što te dobre dane živi stariji brat Ivan. Samozatajni, šutljivi Ivan.
- Takav sam, ne fejkam, ne volim se pretvarati.
Osim što se pretvori u hladnokrvnog ubojicu kad ostane sam na šutu u vrijeme kad se utakmice lome. Uostalom, nišanske sprave su kod njega uvijek namještene, ima čovjek diplomu iz očne optike. I ruku izašlu direktno iz raja...