Samo netko naivan mogao se nadati kako će Vukovi imati bolji start u sezonu od onoga koji trenutačno žive. Opet, niti najveći pesimisti nisu se nadali da će na startu sezone, u šestoj utakmici, navijači imati priliku vidjeti najslabije izdanje Cibone tko zna od kada. Jer, Cibona je u porazu od Krke (74:81) bila upravo takva. Negledljiva, raštimana, taktički neuredna i trkački nemoćna.

Usput je zbog rupture mišića igru već u prvom dijelu morao napustiti kapetan Krešimir Radovčić i njegov povratak na parket čekat će se najmanje mjesec dana.

I nije samo to bio problem. Veći je onaj kako nitko ozbiljan ne vidi da bi Cibona mogla uskoro izaći iz krize. Svatko realan je svjestan da je Cibona porazom od Krke zakoračila u grčevitu borbu za ostanak, jer upravo bi pobjede nad Krkom značile sigurnu luku za Vukove u posljednjim sezonama. Uostalom, Krka nije u Zagrebu slavila od 2015. godine. Nije trebala niti sada, jer Cibona nije izgubila od neke mega momčadi. Krka je jednostavno u srijedu navečer, pred stotinjak ljudi, bila manje loš protivnik. Od dva gotovo tragična.

Stotinjak razočaranih navijača

Tih stotinjak ljudi, ili oni najljući, na koncu utakmice uzeli su na zub američkog trenera Chrisa Thomasa, koji se posve izgubio na svojoj poziciji, a s obzirom na to kako je prihvatio uvrede s tribina, niti s onime što ga čeka neće se dobro nositi.

Čim se pojavila priča da bi Chris Thomas mogao zajesti na klupu Vukova, na ovim ste stranicama mogli pročitati puno skepse oko takvog izbora. Jer, okruženje u kojem Cibona igra nije igračka za neiskusne strance, bez neke ozbiljne reference. PR-om se pokušalo Thomasa predstaviti kao čovjeka koji je praktički odgojio Stepha Curryja, iako to naravno nije bilo točno, kao što sad smiješno zvuče najave Thomasa kako će Cibona igrati poput Golden State Warriorsa, jer se to njemu dopada.

Chris Thomas

RONALD GORSIC Cropix

Tu je već bio prvi problem. Svaki ozbiljan trener kreira momčad prema igračima kojima raspolaže, a ne prema sustavu igre koji bi želio igrati. To se može poklopiti ako za stil igre biraš igrače koji ga mogu provesti. Nesreća je s Thomasom što je on, pazite sad, birao ove igrače, a s njima, evidentno je, niti može igrati brzo, niti to sve skupa može biti rezultatski opipljivo.

Thomas se, naime, na Ciboni zanesenjački uči, pa pri tome radi taktičke greške koje su neshvatljive i neoprostive za trenere u mlađim uzrastima, poput ideje da u završnici utakmice igra s dvije petice protiv Krke koja uporno širi reket s četvorkama.

Usput je američki trener izgubio i kontrolu nad momčadi. I to baš nad igračima za koje se kleo da su baš oni koje je želio. Na minuti odmora traži od momčadi da preuzima sve u obrani, a kad se vrate na parket, jedini koji ne preuzima jest Cat Barber. Thomasova ideja za lidera i čovjeka u čijim je rukama cijela momčad.

"Dobar si dečko, ali košarka nije za tebe"

Osim što je Barber teško socijalno uklopljiv u svlačionici, još je gori na terenu. U uvodnoj četvrtini s Krkom je još nekako to išlo dok je uza sebe imao Radovčića i dok ga je služio šut za tri poena. Kad je ostao sam, a Cibona osim Barbera i Radovčića nema igrača sposobnog kreirati za druge, ostao je i bez snage, i bez koncentracije, ako se tu radilo o nedostatku koncentracije, a ne indolenciji. Na kraju, u posljednjoj četvrtini je i prestao trčati. I nije bio jedini u momčadi, činilo se da Vukovi nisu u stanju pratiti tempo utakmice, koji, ruku na srce, nije bio luđački. Tek nešto brže od rekreacije...

Cat Barber

RONALD GORSIC Cropix

- Moramo si početi vjerovati, jer što brže učimo to ćemo prije početi izgledati kao momčad. Razočaran sam i ljut. Nema te trenerske postavke koja ti može pomoći kad igraš bez energije. Moramo je pronaći, to ne dolazi od stručnog stožera, nego od igrača - sipao je Thomas frazetine nakon utakmice.

Iako energija dolazi i od trenera. Ako igrači nisu spremni. A Cibona ne djeluje niti fizički, niti taktički spremna.

- Kao igrač moraš donijeti energiju na svaki trening, na svaku utakmicu. To je prvi preduvjet, jer ako nemaš energiju i trud, nemaš što raditi na terenu.

I to je rekao. A Cibona se doima kao momčad koju je Thomas preuzeo naivno vjerujući da i ovdje, kao i u SAD-u, igrači dolaze spremni na početak pripreme. Ovdje se, naime, igrači i dalje spremaju, pa i u fizičkoj snazi, kroz pripreme.

Još je svašta pričao Thomas nakon utakmice, kao i da ima akcije za šutere “Kyle Korver”, ali ako lopta ne dođe do šutera, dolazi do razočaranja, kaže...

I znate što. Čak taj Chris Thomas i nije loš tip. Ali ovo, bez obzira na sve, nije za njega. Sjetio sam se one priče Mute Nikolića kad je tjerao jednog igrača, “dobar si dečko, vidim i ženske te vole, igraš nešto basket, ali košarka nije za tebe”...

Nije niti Cibonina klupa za Chrisa Thomasa.

Što dalje? E to je najbolja priča. Nema toga od košarkaške javnosti, prilično unisone ovoga puta, od navijača, preko trenera, pa sve do novinara, čak i ljudi iz Cibone, koji nisu svjesni da se mora nešto promijeniti, a kako se ne mogu promijeniti igrači, odnosno više njih, onda je uvijek strelica usmjerena na trenera.

Dvije fiksne sezone

Naravno da to neće biti lako. Nikada teže, da se ne lažemo. Chris Thomas nije bio ideja zagrebačkog dijela kluba, koji je ujedno i pronašao novac da se registrira momčad ove sezone i plati blokada na HKS-u. Isti taj dio kluba zajamčio je ugovorne obveze hrvatskom dijelu momčadi, dok bi onaj inozemni, dakle Cata Barbera, Petera Joka i Taliba Zannu, kao i trenera Chrisa Thomasa trebali plaćati strani investitori, koji zapravo to i nisu. Da je do njih, Cibona ne bi niti krenula u novu sezonu.

Toni Ročak

RONALD GORSIC Cropix

Ali upravo su oni zagospodarili skupštinom kluba i oni donose odluke. Poput one da Chris Thomas bude, pazite sad, trener i sportski direktor, za što je s njim potpisan ugovor na dvije fiksne sezonu, uz treću kao opciju. Za svaku od tih sezona, Thomas bi trebao zaraditi za svoj posao nešto više od 100.000 eura.

Niti to ne bi bio problem da ljudima koje vode klub i kojima je jasno a s Thomasom dalje ne ide, a koji su na sve to upozoravali strane investitore uoči potpisa ugovora s Thomasom, da tim ljudima nisu ruke vezene.

Grad ima obavezu

Oni ne mogu smijeniti Thomasa, jer ga nisu niti postavili. Hoće li ikada stići nešto novih novaca od tih stranaca, nakon onih 1,5 milijun eura koje su ubacili u klub sad pred već dvije godine, nitko se ne usudi okladiti.

Što može Cibona? Pa ono na što se tko zna koji put vraćamo. Grad Zagreb ima obvezu prema Ciboni, jer ona je gradski brend, momčad koja je na listi klubova posebne važnosti, ali i klub kojega je Grad Zagreb opljačkao i preko kojega su čelnici Grada Zagreba radili tko zna što u prošlosti.

Nije to bio Tomislav Tomašević i njegova ekipa, ali oni su preuzeli moralnu odgovornost za ispravljanje nepodopština iz prošlosti kad su preuzeli upravljanje gradom. A Cibona je velika moralna odgovornost Grada.

I taj isti Grad može najuriti Upravu, postaviti prinudno vodstvo kluba, uvesti ga u preoblikovanje i spasiti što se spasiti može.

Ne radi se tu samo o Thomasu, naravno. Radi se o cijelom ustroju kluba. Koji ne valja. A klub je onima koji su okupirali institucije zadnja briga.

Nisam siguran znaju li uopće oni koji su doveli Thomasa kako je Cibona igrala s Krkom. Ti nisu u Hrvatskoj. Pitanje je što su, tko su, zašto su uopće u Ciboni i gdje su sada...