Vratio se. Doma je, sigurno, nazovi gam javit će se...
I javio se - nije trebalo dugo, na prvi “zvrc” - Paolo Marinelli (28). Kad se god spomene njegovo ime među riječkim, ali i ne samo riječkim poklonicima košarke, razgovor skrene u smjeru romantizma. Lanenih ruku, mekanog dodira lopte, s toliko toga iza sebe, a tek mu je 28. Još može, šalimo se, kao i njegov učitelj Siniša Štemberger. Evo ih ponovno zajedno u Kvarneru, Štembi su 44 na leđima, još se ne da... Dapače, guraju zajedno do 6-0 na startu sezone.
- Tata! Ma, neuništiv je! Pravi kapetan. Nevjerojatno je kakvu čovjek energiju ima na terenu u 45. godini. Kad smo van terena, s njim je uvijek zabavno, ali kad se radi, onda znaš da nema labavo.
Projektiran za najveće dosege
Marinelli, dijete Podvežice i grada Sušaka, pripadnik čuvene generacije ‘95. koja je s Hezonjom, braćom Žganec, Arapovićem i Bašićem umalo pokorila svijet i stigla do kadetskog europskog zlata.
- Neko drugo vrijeme. To nikad ne možeš zaboraviti. Ljudi me dosta s time poistovjećuju i povezuju. Iskreno, ne volim o tome puno pričati, to su bile mlađe kategorije, druga vrsta košarke. Poseban je osjećaj bio tada biti dijelom te priče, pomoglo mi je puno i u daljnjim fazama karijere, ali tek nakon tih ostvarenja krenuo sam u ono pravo.
Projektiran za one najveće dosege, često je vraćao karijeru na “tvorničke postavke”. Kada je vidio da u Ljubljani ipak neće biti tamo gdje je možda i trebao, vratio se u Kvarner. Riječki šou pod vodstvom tadašnjeg trenera Marijana Mancea začinio je plasmanom u polufinale doigravanja 2016. Prvo takvo za “novi Kvarner”, prvo takvo od čuvene generacije s prijelaza milenija, točnije od 2002. kada su upravo već spomenuti Štemberger, uz Marina Baždarića i Andreja Štimca također prošli među četiri i igrali premijernu sezonu ABA lige.
- Bili smo klapa, vidjelo se od početka sezone da će to sve kliknuti... Napravio sam pametnu stvar. Je, došao sam u niži rang, ali sam imao jako dobru sezonu. Imao sam ulogu, to mi je kao mladom igraču u momčadi bilo bitno. Istrpjeli su svi skupa neke moje greške, ali nadam se da sam tada puno pomogao klubu. Ove godine je to drugačije, ekipa i sve to, ali guramo da što bolje ispadne, pa ćemo vidjeti.
Litva, Belgija i Francuska
Uslijedio je poziv Cibone s kojom je zaigrao i u Europi, što je danas samo pusta želja, onda je na nepune tri godine prešao u Krku. Kod Simona Petrova igrao je stalno, uzeli su ABA 2 ligu, bili za pobjedu kratki u finalu slovenskog prvenstva. I potom - novi “reset”.
- Pred kraj treće sezone u Krki bilo mi je baš teško. Prvo sam se ozlijedio, nisam puno igrao, promijenio se trener pa je umjesto Simona Petrova došao Vladimir Anzulović. Na kraju nas je pandemija bacila unazad, bilo je teško održati formu. Ipak, otvorilo mi se pa sam od jeseni već bio u Litvi.
Nakon sezone u Nevežisu - pomalo neočekivano - vratio se kući. Ne u Kvarner, doduše, već u Škrljevo koje ga je u jesen 2021. potpisalo “na žeton”. Isplatilo se, ali nije dugo ostao. Već u studenom zvao je Mons, zvala je Belgija, a znamo koliko se tamo više isplati igrati. Iz više kuteva. Doduše, Marinelli će u Belgiji provesti svega par tjedana, prije prelaska u francuski Evreux, itekako solidan drugoligaški sastav u kojem je odradio punih godinu dana. Prije zatvaranja kruga, tri mjeseca ove godine, od ožujka do lipnja proveo je u Rumunjskoj. Sada opet ispočetka?
- Nikad se ne zna što ti sutra može donijeti. S Kvanerom imam ugovor na godinu dana. Postoje neke mogućnosti izlaza, ali ne bih razmišljao o tome. Ostavljam otvorena vrata nekakvoj ponudi, ako ona dođe, razmišljat ćemo. Sjesti s ljudima iz kluba, napraviti sve u najboljim interesima za sve uključene. Lijepo mi je kući, dobro se osjećam, dobra smo ekipa, na treninzima se s trenerom Pavićem sjajno radi. Prošao sam već nešto, bio, vidio, odigrao. Skupio iskustvo, a ono mi je sada najvažnije.
Imamo uvjete za Premijer ligu
A ovaj Kvarner s Branimirom Pavićem na klupi dobro gura. Kako rekosmo, 6-0 u Drugoj ligi, a čim je na otvaranju na Kozali stavio 28 Samoboru Krune Simona i društva, znao je da je to to...
- Doma je drugačije igrati, dolaze obitelj i prijatelji, malo je možda i bilo neke treme, ali i gušta. Simon? Prava veličina. Bilo je atraktivno, baš dobro za publiku. Energični smo, to smo već tad pokazali svima koji su došli na Kozalu. Voljeli bismo da bude sve više i takvih, da se riječka publika vrati u dvoranu. Mi im imamo što za pokazati.
Ima tu ozbiljnih košarkaških marki. Osim u Marinellijevim, lopta je u rukama iskusnog Slovenca Vujasinovića. Na trojci je 37-godišnji Courtney Fells, američka “ptica selica”. Pod koševima stoluju Marin Đugum, ali i još jedan povratnik - Marjan Čakarun. I on se nakon osam godina preko Primorske, Szolnoka i Körmenda vratio u Kvarner. Nemamo o čemu drugome, nego pisati o prvom mjestu i povratku u elitno društvo. Kvarnera tamo već jako dugo nema, sedma je ovo sezona bez perjanice riječke košarke među prvoligašima.
- Ne bježimo od toga da smo među favoritima. Sigurno da napadamo Premijer ligu. Imamo uvjete, igrače, ali treba raditi i trenirati. Biti ponizan, rekao bih. Ali, gledamo prema tome cilju, svakako. Ljudi u klubu i oko kluba slično razmišljaju - zaključuje Paolo Marinelli.