HRVATSKI TRENER U PONAJBOLJEM EUROPSKOM KLUBU OTKRIVA KAKO SE TRENIRA U VREMENU KORONE: 'Mi praktički nismo ni stali, ali znaju se pravila!'

Efes je jedan od onih klubova koji praktički nije prestao s radom. Ionako je Turska posljednja u Europi zaustavila svoju ligu, a i kad je sve stalo, Efes je organizirao svojim igračima povratak u dvoranu.

S obzirom na to da su u tjednu iza nas krenuli treninzi i u hrvatskim klubovima, Tomislav Mijatović, pomoćni trener Efesa, s nagomilanim iskustvom u posljednjih mjesec i pol dana novog režima rada, donosi pojedinosti o tom trenažnom procesu. Znate već, Tomislav Mijatović je cijelo desetljeće u Efesu, stigao je tamo s Velimirom Perasovićem u njegovom prvom mandatu u Efesu nakon dvogodišnjeg ugovora s Cibonom. Mijatović je od tada danas promijenio cijelu nisku trenera i nema onoga tko ga nije želio uz sebe. Od Dude Ivkovića, pa do Ergina Atamana danas.

Nego, kako to Efes trenira ovih dana?

- Prije svega bih želio reći da provodimo najveće mjere predostrožnosti, kako bismo rizik smanjili na najmanju moguću razinu. Rizik će, naravno, uvijek postojati, ali mi smo ga doista pokušali svesti na minimum minimuma.

Efes, treba to dodati, ima u sklopu tvrtke dvoranu, svoju dvoranu u kojoj može trenirati. No, Mijatović je tu otkrio i detalje.

- Jedna osoba dolazi prije svih u dvoranu i dezinficira apsolutno sve prostorije koje se mogu koristiti. Onda dolaze igrači, jedan po jedan. Svaki u svom automobilu, već spremni za trening, svaki sa svojom loptom, koju je zadužio. Nitko od njih ne može koristiti bilo kakav dostupni sadržaj u dvorani, znači nema ništa od sauna, ne mogu se niti tuširati nakon treninga, nego odmah sjedaju u automobil i odlaze kući. Nakon što svatko od njih završi taj svoj samostalni trening dolazi opet jedna osoba i opet sve dezinficira.

Milos Miskov Anadolu Agency

Policijski sat

Kaže Mijatović da ti treninzi nisu obvezni, kako su oni fakultativni.

- Da, svatko od njih koji dođe radi neke stvari po zadanom programu. Recimo, bekovi, osim šuta rade i na istrčavanjima iz blokova, radi se na kondiciji. I komunikacija je još uvijek na minimumu. Radimo tako tijekom tjedna, jer ovdje je još tijekom vikenda totalna karantena, policijski sat, nema izlaženja iz kuće, a ponekad je tako i od četvrtka od ponoći do nedjelje u ponoć. Čekamo svi 11. svibnja, jer i bi ovdje tada trebale popustiti mjere.

Kako to uopće izgleda u Istanbulu ovih dana?

- Prije gotovo dva mjeseca zatvoreni su shopping centri, vrtići, škole. Nema niti međunarodnih letova, samo stižu i odlaze cargo letovi. Sva se kupovina prebacila na dostavu. Doduše, otvoreni su i mali, kvartovski dućani, oni do kojih možeš na noge...

Kako se on osobno, a živi Mijatović u Istanbulu zajedno s obitelji, osjećao kad je sve ovo krenulo?

- Pa nisam se osjećao nelagodno, jer se postupno moglo vidjeti kako se stvari u svijetu počinju pooštravati, kako ljudi postaju sve oprezniji, kako se nose maske, kako se drži distanca. Opet, ovo je Istanbul, ovo je megalopolis od 18 milijuna ljudi, pa i kad su tu mjere, možete očekivati da nekih dva, tri milijuna ljudi cirkuliraju, negdje se muvaju. Mentalitet ljudi je sličan našem, ljudi su ostali kod kuće i drže se mjera, nemaju društveni život, pa se nastoje prilagoditi novim okolnostima.

Mehmet Eser Anadolu Agency via AFP

Sport je optimizam

Kako izgledaju neke istanbulske atrakcije, uvijek krcate ljudima, ovih dana?

- Prazno, sve je prazno. I Kapali, pa i Misir, tržnica sa začinima. Evo, možda je najbolja ilustracija promet, po kojem je Istanbul poznat. U normalno vrijeme sam sretan kad mi od stana do dvorane treba samo 25 minuta. Sada se osjećam kao da je svako zeleno svjetlo na semaforu moje, sve je drugačije i treba mi uvrh glave deset minuta do dvorane, a stignem nekada i za samo sedam minuta!

Dobro, vratimo se na sport. Nekako se čini da će Turci sve napraviti da završe ligu, ionako su je posljednji držali. Nešto su manje šanse za Euroligu. Na Efesovu žalost...

- Pa sve ide u tom smjeru da će se turska liga pokušati završiti. Prvo se očekuje dogovor oko nogometa. Sport je u Turskoj ne samo način života, on je ovdje religija, on nije ovdje sporedna tema, on je ovdje jedna od ključnih tema kad se razgovara o popuštanju mjera. Naravno, zdravlje će uvijek biti prioritet.

I za kraj, Tomislav Mijatović je gotovo svako ljeto u Las Vegasu, na Ljetnoj NBA ligi, gdje je godinama član stožera San Antonio Spursa. Ovoga ljeta se neće igrati Ljetna NBA liga, ali bi se u Las Vegasu mogla odigrati završnica prave NBA lige?

- Čitam, pratim i koliko vidim tamo se nitko ne izliječe s nekim individualnim rješenjima. Neće biti lako sve staviti na jedno mjesto i reći, ajmo sada to odigrati. Iako, interes postoji, a koliko je to realna šansa, ne znam. Doduše, sport budi nadu i povratak sporta važan je i za stanje svake nacije. On je svjetlo, novi optimizam.

Tako nekako. Tomici Mijatoviću optimizma nikada nije nedostajalo. On je lijek, ona osoba na čijoj je strani ulice uvijek sunčano. Čak i danas.