Kako je propala košarka: Nekoć su plaće bile veće nego u nogometu, a Rađa je imao bolji ugovor od Maradone

Tamo negdje prije tridesetak godina košarka je bila europski svjetionik na kojega su se ugledali svi sportovi. Pa i, nećete vjerovati, nogomet. Košarka je prva baštinila formate raspleta sezone iz SAD-a i plasirala ih u europsko okruženje, počevši od Final Foura, preko doigravanja, košarka je prva krenula s objedinjenim natjecanjem, nazvanim Euroligom, u koji nisu ulazili samo prvaci država iz prethodnih sezona, nego je ideja bila da se natječu svi najbolji. Košarkaški su klubovi u Europi, nećete vjerovati niti to, tamo negdje početkom devedesetih počeli plaćati igrače više nego su to bili u stanju nogometni divovi tog doba.

Uostalom, kad je Dino Rađa potpisao za Romu, imao je bolji ugovor od Diega Maradone. Onda su se stvari promijenile. Premier League je složila model prema kojemu TV prava postaju jedan od važnijih načina na koji se pune proračuni, a NBA je shvativši da se Europa diže odigrao podmuklu igru u kojoj je pridobio čelnike europske košarke da pristanu na podanički odnos prema kojemu je maksimalna odšteta koju bi NBA klubovi plaćali europske talente bila u visini minimalne plaće NBA igrača.

Košarka je, da se ne lažemo, izgubila sve. Ona više ne postavlja trendove, tu nema vizije...

Europska košarka je od pozicije u kojoj je postavljala trendove postala sport s ogromnim problemima. Vlasnici klubova su poslovali i posluju s minusom, četvrtak koji je bio rezerviran za Euroligu sada se u terminima sudarao s europskim nogometnim kupovima i tu je gubio bitku, TV prava su postala mizerna, a sve se na koncu pretvorilo i u otvoreni rat između Eurolige i FIBA-e, koji i danas više-manje traje.

Košarka je, da se ne lažemo, izgubila sve. Ona više ne postavlja trendove, tu nema vizije, te je na kraju dana, kada je sve što je u naponu snagu i sve što vrijedi u NBA ligi, postala i igrački prazna. Pa se traži novi put. U kojemu se luta.

Tako je pred koji tjedan patentirana ideja o uvođenju financijskog fair-playa u Euroligu, bučno nazvanog u nekim europskim medijima, euroligaškim salary capom. Ako ste barem površno zagrabili u dokument koji je objavila Euroliga u suradnji s 11 klubova vlasnika i igračkim sindikatom, vjerojatno ste se izgubili vrlo brzo u razumijevanju onoga što se pokušava uspostaviti. U tom traljavom pokušaju da se prebaci iz NBA lige model koji, uz draft, jamči svim sudionicima, neku šansu, jedino je sigurno da su u Euroligi željeli zamutiti vodu. Jer, Euroliga se igra na teritoriju koji je vrlo disperziran, u kojemu postoje EU pravila o financiranju sporta i balkanski krkanluk sipanja milijuna iz ureda predsjednika države kakvom modelu svjedočimo u dva beogradska kluba.

I taj neki salary cap ove bi se sezone trebao uhodavati da bi zaživio od one iduće sezone, a pri tome nikome nije jasno hoće li itko tko bude trošio previše išta platiti. Jer u cijelom dokumentu ima rupa koliko želite. Između ostalog, taj bi se obrazac primjenjivao na 11 vlasnika, a prilično je nejasno kako bi se provodio nad onima koji su dio Eurolige, a nisu vlasnici, poput, eto, Zvezde i Partizana. I tu je, naravno, kao vlasnik i moskovski CSKA, a što će s njim biti, to je bolje i ne pitati. Kao i gdje će igrati Maccabi...

Saša Vezenkov

STRINGER Anadolu Via Afp

A nova sezona počinje u četvrtak. Naslov brani Panathinaikos i to se ne dopada Olympiacosu, pa su u Pireju vratili iz NBA lige Bugarina Sašu Vezenkova i platili ga 4,1 milijun za sljedeću sezonu. I Evanu Fournieru dali još 2,2, sve su to netto svote, kako bi i on vratio svoj talent u Europu.

U vremenu u kojemu novac sve više gubi vrijednost, vrijedi podsjetiti kako je Dino Rađa, početkom devedesetih igrao za preko tri milijuna dolara za Romu, a ta bi svota danas bila oko 7,5 milijuna dolara. Netto. Za jednu sezonu.

Otprilike za duplo veći novac nego danas igra Vezenkov. I to je računica koja će biti dovoljna za shvatiti koliko je propala košarka.
U Euroligi će zaigrati i tri hrvatska košarkaša i jedan trener. Mario Hezonja će s Realom tražiti povratak na vrh, iako neće krenuti u sezonu zbog viroze koja mu je odnijela sedam kilograma. Danko Branković je u Bayernu, Ante Žižić u Virtusu, a na klupi Efesa će prvu samostalnu sezonu početi Tomislav Mijatović.

Samo tri igrača i trener. Europska košarka se urušila, ali što ćemo tek s hrvatskom košarkom...