Neke stvari ne možeš objasniti, a i nisu tako bitne. Recimo, ne mogu se sjetiti dana kad sam upoznao Dražena, ni prigode u kojoj sam ga upoznao. Neobično, jer Dražen je bio pojam, idol, avangarda, vodilja, inspiracija, ljubav... Dražen je bio nešto posebno, posebno i neopisivo.

Odrastajući u Splitu, jako sam volio i pratio košarku. Ne možeš odrastati u Splitu i ne pratiti je, posebno ne tih 80-ih. Jugoplastika je bila čudo. Toni, Dino i dečki bili su velike i istinske zvijezde, obožavao sam ih. Dražena sam ipak obožavao na drugačiji način. Dražen se pojavio prije njih, bio je dojmljiv i snažan toliko da sam ga, kao i svi, gledao kad god sam mogao. I nije mi bilo važno tko je s druge strane, jer dovoljno je bilo da je Dražen na parketu.

Sjećam se da sam kao klinac od možda 14 ili 15 godina bio na nekom svom turniru u Šibeniku. Pokraj naših terena bio je i jedan košarkaški. Sjećam se velike vrućine i jednog mladog, čupave frizure. Sunce udara, a on puca neumoljivo iz svih pozicija. Kako bih skrenuo pogled, tako bih vidio njega kako gađa i kako mu svaka ulazi. Tada me je prvi put fascinirao, a nisam ni znao da je to Dražen.

Kasnije sam doznao tko je bio taj koji satima nije mogao promašiti. I pričali su mi da je tako svaki dan, da šutira i dribla od šest ujutro. I da mu nikada nije dosta košarke. Naravno da su mi objašnjavali kako je to najbolji put da se stvori šampion. I da bi bilo dobro da i ja tako treniram. Samo, tko će pratiti Dražena? Kako?

Družili smo se prije Olimpijskih igara u Barceloni, tamo smo se puno družili, bio sam često blizu njega tih 20 dana. Vidio sam zašto je on to što je, drugačiji profil, drugačija glava. Kao da je neki drugi svijet. Dolazimo iz različitih sportova, drugačiji je način preuzimanja odgovornosti kad je važno, kad se odlučuje. To što sam vidio u Barceloni iznova me zateklo. Dražen je prvi išao spavati, točno kad je odredio da ide. Moglo je biti ne znam kako zanimljivo, lijepo, ludo dobro, ali Dražen bi se samo digao jer je – vrijeme. Svoje odmore nije odgađao ni za minutu, niti bi ih produžio za minutu.

I Dražen me vodio do titule

Imao je svoje rituale, nije ga zanimalo što će tko misliti i kako ga gleda. To su bili njegovi rituali. Imao je pobjednički mentalitet, priznavao je samo pobjedu, isprike i alibije nije poznavao. I sve bi dao za pobjedu. Mi sportaši volimo reći da smo spremni dati sve za pobjedu, ali Dražen to nije samo govorio, Dražen je to istinski živio. Uvijek i u svakoj prilici. Imao sam i ja taj pobjednički mentalitet, tu ludu želju za pobjedom, ali Dražen je bio iznad toga. I svi koji smo ga poznavali znali smo da je iznad toga.

Bio je super dečko, vedar, uvijek za zafrkanciju, iznimno normalan, kao da nije bio zvijezda. Zanimljivo je pričao i sve bi okretao na šalu, na gluposti. Puno smo puta bili na večerama, posebno u Americi, kad bih došao do New Yorka, puno bismo se družili. Neću o detaljima, ali uvijek zafrkancija, uvijek smijeh... Za Dražena je postojala košarka i zafrkancija. To ga je opuštalo kad nije mislio na košarku, jer kad bi mu košarka bila u glavi, onda nije bilo prostora ni za što drugo. Nemoguća posvećenost i koncentracija.

Dražen ima posebno mjesto i u mojoj teniskoj karijeri. I inače vjerujem u neke znakove i čuda. Ovo se dogodilo uoči mog pobjedničkog Wimbledona. Nikad to neću zaboraviti. Tri dana prije Wimbledona otac mi je donio jedan košarkaški časopis, a unutra Draženov poster. Ne mogu objasniti zašto, ali znao sam da je to neka poruka, da je to neki znak. Stavio sam taj poster na zid i gledao ga svaki dan. Imao sam stalni osjećaj da me Dražen gleda i da me je odlučio voditi do toga da osvojim taj Wimbledon. Ako me nije vodio, barem mi je svojim prodornim očima asistirao, usmjeravao me u nekim trenucima, kao što je samo on to mogao činiti kroz karijeru. Moja slika nakon što sam osvojio Wimbledon u Draženovu dresu obišla je cijeli svijet, a obukao sam je zato što sam želio svijetu na takav način poručiti da je Dražen bio uz mene i da mu želim zahvaliti što me na svoj način vodio do osvajanja Wimbledona. I danas sam uvjeren je da je bilo tako.

Cijeli tekst kao i mnoštvo drugih priča pročitajte u knjizi "Dražen - Košarkaški Mozart" koja je u prodaji na svim kioscima.

• Zvonimir Boban piše za SN o Draženu Petroviću

SN